Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-638/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv I. tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., II. tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Krešimiru Franji Šanjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2339/2022-10 od 25. listopada 2023., na sjednici vijeća 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2339/2022-10 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima HOK-OSIGURANJU d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6 i EUROHERC OSIGURANJU d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, solidarno isplate na ime naknade štete svotu od 53.967,60 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 23.02.2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, naknaditi parnični trošak I. tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6 u iznosu od 764,25 € / 5.625,00 kn i II. tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 u iznosu od 764,25 € / 5.625,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.10.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) kojom predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima, istu predlaže odbiti te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio članovima obitelji pok. osiguranika tužitelja, u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. Osiguranik tužitelja je smrtno stradao u prometnoj nesreći 5. prosinca 2016., a do koje je došlo tako što se bočna stranica priključnog vozila (prikolice) otkačila i udarila u prednje vjetrobransko autobusa u kojem trenutku je usmrtila ĆP. Teretno vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod I. tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., a priključno vozilo kod Euroherc osiguranja d.d. Tužitelj je u utuženom razdoblju s osnova obiteljske mirovine isplatio iznos od 7.162,73 € / 53.967,60 kn, koliko potražuje u ovom sudskom postupku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. U žalbenom postupku sporno je po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu te je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos. Tužitelj osporava primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), smatra da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO), odnosno da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Člankom 27., stavcima 1. – 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

8. Nadalje, odredbama ZOMO-a, za kojeg tužitelj smatra da se ima primijeniti u konkretnom predmetu, člankom 161. stavak 1. propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 161. stavak 2. je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, među ostalim, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (točka 1.) te novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (točka 2.). Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za šte tu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Pobijanom presudom sud nalazi da se u konkretnom slučaju ima ju primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te da slijedom navedenog, tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.

10. Ovakvo shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, u konkretnom postupku radi se o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine pa treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredbama ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema kojem je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ZOOP-u i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja (čl. 8. st. 1. ZOOP-a), isti uređuje opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića. S obzirom na navedeno, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP, pa se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik već je njegova obveza regulirana ZOOP- om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-66/2022-2 od 1. veljače 2022., a istovjetna shvaćanja zauzeta su, među ostalim, i u odlukama Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.). Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj valjalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a, kako to sud prvog stupnja pravilno zaključuje.

12. Primjenom navedenog, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da (a što tužitelj u žalbi i ne osporava) da tužitelj nije u ovom predmetu predlagao izvođenje dokaza vještačenjem i utvrđivanje odgovornosti sudionika štetnog događaja te utvrđivanja je li vozač teretnog vozila na koje je bila priključena prikolica, skrivio prometnu nezgodu i u kojem omjeru je skrivio prometnu nezgodu koja je završila sa smrtnim ishodom kako bi se moglo utvrditi postoji li doprinos nastanku štetnog događaja i kako bi se moglo utvrditi na kome je odgovornost za nastanak cijelog štetnog događaja . Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer nije utvrđeno postoji li odgovornost I. i II. tuženika za naknadu štete tužitelju temeljem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP -a, a koja odredba propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete za koju mu odgovara osiguravatelj štetnika, ali u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju.

13. Osim toga, ovaj sud ističe da, budući da je teret dokazivanja u vezi utvrđivanja točnog razmjernog iznosa mirovine kojeg bi u situaciji, kada tužitelj potražuje isplatu naknade štete od osiguravajućeg društva (kao u ovom slučaju) u smislu članka 27. ZOOP-a, na tužitelju, a tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da bi tuženik bilo kakav novčani iznos trebao isplatiti tužitelju na ime naknade štete nije niti utvrđivano postoji li ikakav razmjeran iznos između isplaćene mirovine zbog smrti osiguranika tuženika u utuženom razdoblju i onog iznosa mirovine koji bi mu bio isplaćen u slučaju povrede na radu.

14. Dakle, pravilno sud utvrđuje da se, u skladu s odredbom članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP-a, stvarna šteta (troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji), odnosno razmjerni iznos, određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Stoga, kako tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu, tužitelj je bio dužan dokazati da postoji razlika invalidske mirovine u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP-a. Budući tužitelj i u odnosu na te okolnosti nije predložio izvođenje dokaza, sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a niti u kojoj visini pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Stoga u ovom postupku, u kojem se o pravnom osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja trebalo raspravljati, nije utvrđeno da je tuženik utuženi iznos dužan platiti tužitelju po osnovi stvarne štete nastale tužitelju na teret tuženika, kao osiguravatelja, a ne kao štetnika, budući da nije utvrđeno postojanje ikakvog razmjernog iznosa mirovine koju je tužitelj isplatio i koji bi predstavljao razliku u skladu s člankom 27. stavak 3. ZOOP- a i koju bi bio dužan podmiriti tuženik u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

17. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.

18. Kako nisu osnovani žalbeni navodi, a niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

19. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban zavođenje parnice pa je stoga primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić