Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-546/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Vukoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Adriatic Osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.d. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-81/2021-77 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-81/2021-77 od 12. prosinca 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je naložena isplata iznosa od 25.609,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2023. do isplate, iz stavka II izreke te iz stavka III izreke do iznosa od 9.462,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate .

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-81/2021-77 od 12. prosinca 2025.u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je naložena isplata zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 25.609,51 eura u razdoblju od 4. svibnja 2020. do 11. srpnja 2023. te u dijelu iz stavka III izreke preko iznosa od 9.462,48 eura do iznosa od 16.587,68 eura ili za iznos od 7.125,00 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 25.609,51 eura u razdoblju od 4. svibnja 2020. do 11. srpnja 2023.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.125,00 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-81/2021-77 naloženo je tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 25.609,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2020. do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo na ime naknade imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege za razdoblje od ozljeđivanja do 1. svibnja 2020. isplati iznos od 1.146,73 eura i za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 1. veljače 2024. iznos od 3.583,52 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate a od 1. veljače 2024. nadalje isplać ivati mjesečnu rentu u iznos od 79,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 16.587,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.4. Zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznos uod 484,46 eura odbijen je kao u stavku IV izreke presude suda prvog stupnja.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz nalog prvostupanjskom sudu da se imaju provesti dokazi koje je tuženik predložio uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio zastupan po punomoćniku odvjetniku i bio je u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, uz razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja. Tuženik ne može s uspjehom pozivanje na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP temeljiti na tvrdnji da mu je zbog odbijanja dokaznog prijedloga za pribavu i uvid u spis Upravnog suda u Osijeku posl. br. Us I-1553/2022 onemogućeno raspravljanje pred sudom. Sud prvog stupnja nije bio dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože već je temeljem odredbe čl. 220. st. 2 . ZPP ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Nije bilo razloga za primjenu čl. 213. st. 1. toč. 1 u vezi čl. 12. ZPP jer pitanje prava iz mirovinskog osiguranja koje se rješava u postupku Upravnog suda u Osijeku posl. br. Us I-1553/2022 ne predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu.

4.3. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Na temelju pravilnog utvrđenja odgovornosti tuženika kao osiguravatelja tužiteljevog poslodavca OV–održavanje vagona d.o.o. policom osiguranja br. OV0682045837 za posljedice ozljeđivanja tužitelja kao radnika u nesreći na radu od 21. listopada 2019. prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te mu plaćati rentu zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom.

6.2. Iako je sud prvog stupnja u odnosu na pravilno utvrđenje činjenice nastanaka štetnog događaja ozljedom na radu primijenio odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO), o odgovornosti tuženika se jednako odlučuje i uz primjenu mjerodavne odredbe o objektivnoj odgovornosti iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR).

6.3. O naknadi neimovinske štete te o naknadi imovinske štete u vidu rente odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO te čl. 1095. st. 2. ZOO uz primjenu čl. 223. st. 1. ZPP.

6.4. Kada je odlučivao o dospijeću tuženikove obveze a vezano za zahtjev za naknadu zakonskih zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1103. ZOO jer su posljedice štetne radnje u ovom slučaju nastupile završetkom liječenja odnosno 11. srpnja 2023.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi, uočava se kako u žalbenoj fazi postupka nisu sporni nastanak štetnog događaja od 21. listopada 2019. ozljeđivanjem tužitelja na radu kod osiguranika tuženika i odgovornost tuženika a nije ni sporno da nema pretpostavki za oslobođenje odnosno umanjenje odgovornosti tuženika jer tužitelj nije dop rinio nastanku štete (čl. 25. st. 2. ZZR).

7.2. Odluka suda prvog stupnja nije u proturječju već je u skladu s odlučnim činjenicama utvrđenim odgovarajućom ocjenom rezultata dokaznog postupka, posebice nalaza i mišljenja liječnika vještaka i njihovog usuglašenog očitovanja kojim su obrazloženo otklonjene primjedbe tuženika. Kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja temeljem provedenih vještačenja i očitovanja vještaka, tuženik neosnovano upire na navodne proturječnosti. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo je da je stalni sudski vještak dr. Hrvoje Palenkić, spec. opće i vaskularne kirurgije dao pisani nalaz i mišljenje od 21. listopada 2022. s nadopunom i očitovanjem na primjedbe tuženika od 26. travnja 2023. te se očitovao na ročištu od 17. listopada 2023. Obzirom da je tuženik ustrajao na primjedbama, sud prvog stupnja prihvatio je prijedlog tuženika i odredio provođenje novog liječničkog vještačenja. Dana 19. veljače 2024. priložen je pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Damira Roško, spec. opće kirurgije i subspec. plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, koji vještak se 4. rujna 2024. pisano očitovao na primjedbe tuženika kao i usmeno na ročištu od 5. studenog 2024. Preotvaranjem zaključene glavne rasprave prvostupanjski je sud pribavio dodatno očitovanje vještaka dr. Hrvoja Palenkića od 1. rujna 2025. te su konačno oba vještaka dr. Hrvoje Palenkić i dr. HJ dali svoja usuglašena očitovanja na ročištu od 13. studenog 2025. u kojima su vještaci jasno i istovjetno naveli kako su kvalifikatorne okolnosti smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 45% utvrđene ocjenom posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju od 21. listopada 2019. dok posljedice prethodnog ozljeđivanja iz 2013. nisu uzimane u obzir.

7.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 220. st. 2. u vezi čl. 304. ZPP kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog liječničkog vještačenja jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, što tuženik žalbenim ponavljanjem prethodno iznesenih i po vještacima otklonjenih prigovora nije doveo u dvojbu. Budući da dokazivanje obuhvaća one činjenice koje su važne za donošenje odluke a te je činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio, prvostupanjski sud nije imao razloga izvoditi, kako je tuženik predložio, treće medicinsko vještačenje po medicinskoj ustanovi.

7.4. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je pogrešno primijenjen Zakon o socijalnoj skrbi (i pri tom se poziva na nevažeći propis objavljen u „Narodnim novinama“ br. 73/97 koji je bio u primjeni do 2. lipnja 2011.) i čl. 44. Pravilnika o sustavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (pozivajući se na propis objavljen u "Narodnim novinama" br. 64/02 i 105/07 a koji je bio u primjeni do 7. srpnja 2014.) jer je riječ o propisima koji se uređuje ostvarivanje prava iz socijalne skrbi ili prava na zdravstvenu zaštitu dok je za odluku o pravu na naknadu štete u vidu novčane rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći mjerodavna odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO, koju je sud prvog stupnja primijenio na temelju pravilnog utvrđenja trajne potrebe tužitelja za tuđom pomoći od po 1 sat dnevno.

7.5. Trajna potreba za tuđom pomoći i njegom utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka a zbog tužiteljevog otežanog hoda i stajanja te nemogućnosti čučnja uzrokovanih štetnim događajem. Sud prvog stupnja je, postupajući u skladu s odredbom čl. 8. ZPP na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi tuženika kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza. Budući da tuženik ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

8.1. Za razliku od žalbenih navoda, sud prvog stupnja je u skladu sa mjerodavnom odredbom čl.1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19. st. 1. i 2. ZOO dao jasne i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud a zbog kojih tužitelju na ime naknade neimovinske štete po osnovi kvalifikatornih okolnosti pretrpljenih boli i straha i duševnih boli zbog smanjena životnih sposobnosti u omjeru od 45% te uočljivog naruženja srednjeg stupnja sveukupno pripada pravična novčana naknada neimovinske štete za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 31.980,51 eura. Uračunavanjem po tuženiku tijekom postupka isplaćenog iznosa od 6.371,00 eura tužitelju je dosuđeno preostalih 25.609,51 eura

8.2. Odlučujući o pravičnoj novčanoj naknadi štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tako da su neosnovani suprotni žalbeni navodi kojima se utvrđena visina osporava kao prekomjerna. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade prvostupanjski sud je imao u vidu sve relevantne okolnosti koje je prema ocjeni ovoga suda pravilno vrednovao. Zaključak suda prvog stupnja o primjerenosti i pravičnosti navedene novčane naknade u skladu je s orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. te sa sudskom praksom obzirom na pravilno utvrđene kvalifikatorne okolnosti u ovom slučaju.

8.3. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i odlučio kao u stavku I izreke.

9.1. Uz odgovarajuću primjenu čl. 1103. ZOO, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 25.609,51 eura s početkom tijeka od završetka liječenja 11. srpnja 2023. kada su nastupile posljedice štetnog događaja u ovom slučaju, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi. Liječnička dokumentacija temeljem koje su utvrđene posljedice ozljeđivanja u vidu trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužitelja sastavljena je nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tako da tuženik nije bio u mogućnosti na temelju one dokumentacije dostavljene uz odštetni zahtjev predvidjeti ni ocijeniti ukupne posljedice ozljeđivanja.

9.2. Stoga je primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku II. toč. 1. izreke.

10.1. O naknadi parničnih troškova tužitelju odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 5., čl. 155. ZPP međutim pogrešno je primijenjena odredba tbr. 7. toč. 1. i toč. 4. alineja druga Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa), koja je mjerodavna sukladno tbr. 52. toč. 3. Tarife. Prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora tužitelju za pojedinu radnju pripada naknada u vrijednosti od 250 bodova i to za sastav tužbe (tbr. . toč. 1. i 4. alineja druga: 250 bodova) a prema pravilno ocijenjenom potrebnom i obrazloženom sadržaju podnesaka tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava četiri obrazložena podneska i to od 7. ožujka 2022., 11. svibnja 2023., 21. veljače 2024. i 12. rujna 2024. (tbr. 8. toč. 1: po 250 bodova ili ukupno 1000 bodova) kao i za sastav četiri ostala podneska i to od 24. lipnja 2021., 14. veljače 2022., 17. siječnja 2023. i 10. rujna 2025. (tbr. 8. toč. 3: po 100 bodova ili ukupno 400 bodova), zatim za zastupanje na sedam ročišta od 22. studenog 2021., 17. siječnja 2023., 17. veljače 2023., 17. listopada 2023., 17. lipnja 2024., 5. studenog 2024., i 13. rujna 2025. (tbr. 9. toč. 1: 250 bodova ili ukupno 1750 bodova) i pristup na ročište za objavu presude (tbr. 9. toč. 3: 50 bodova). Ukupnih 3450 bodova uz obračun po tbr. 54. Tarife iznose 6.900,00 eura a uz uvećanje po tbr. 46. od 25% za PDV naknada iznosi 8.625,00 eura. Pribrajanjem troškova pristojbi na tužbu od 363,60 eura i na presudu od 314,80 eura te uz naknadu troška vještačenja od 159,28 eura sveukupna naknada parničnih troškova tužitelju iznosi 9.462,68 eura.

10.2. Žalbene navode tuženika o pogrešnoj primjeni tbr. 8. toč. 1. Tarife valja otkloniti jer je pravilnom primjenom te odredbe odlučeno o pravu tužitelja na naknadu troška sastava četiri obrazložena podneska, dok se pravo na naknadu troška sastava ostalih četiri podneska temelji na pravilnoj primjeni tbr. 8. toč. 4. Tarife.

10.3. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu iz stavka III izreke do iznosa od 9.462,68 eura kao u stavku I izreke ove odluke a u preostalih 7.125,00 eura ju preinačiti i odlučiti kao u stavku II. toč. 2 izreke.

11. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe s kojom je uspio u manjem dijelu sporednih traženja, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. istog zakona, kao u stavku III izreke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej