Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2060/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Franji-Krešimiru Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1180/2021-43 od 7. ožujka 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1180/2021-43 od 7. ožujka 2025. u stavcima I., III. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.076,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 32.620,15 EUR od 26. siječnja 2021. do isplate, - na iznos od 3.456,00 EUR od 7. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HP u preostalom dijelu za iznos od 2.325,78 EUR, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 13.330,01 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“
2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 87,68 eura.
3. Protiv presude u stavcima I., III. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08
– Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju isti trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 31. listopada 2019. i u kojoj je isti sudjelovao kao suvozač i vozilu reg. oznake stradao u prometnoj nezgodi kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti (čl. 1063., čl. 1067. st. 2. i 3., čl. 1046., čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15i 29/18. u daljnjem tekstu: ZOO- a/); zatezne kamate radi kašnjenja u isplati (čl. 1103. i čl. 29. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. u svezi s Tarifom o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23/).
7. U žalbenom stadiju postupka sporno je postojanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, koji doprinos se odnosi na (ne)korištenje sigurnosnog pojasa te pristanak na vožnju s alkoholiziranim vozačem, kako to tvrdi tuženik te je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik.
9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP to stoga što sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP -a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a neprihvaćanje određenih dokaznih prijedloga tuženika (kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje, toksikološko vještačenje te medicinsko vještačenje od strane Medicinskog fakulteta) se ne može smatrati nezakonitim postupanjem suda kojim je tuženik omogućen u raspravljanju, već eventualno može rezultirati žalbenim razlogom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.
10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju te osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP -a), kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
11. Na žalbene navode valja odgovoriti:
- da se u otpusnom pismu Opće bolnice Nova Gradiška od 12. studenoga 2019. navodi: "prsni koš: tragovi od pojasa koji se pruža od desne ključne kosti prema donjem lijevom dijelu prsnog koša.";
- da iz iskaza svjedoka OP proizlazi da po dolasku na mjesto nesreće nije bilo moguće iz vozila izvaditi tužitelja, kojemu su bile pritisnute noge instrument tablom vozila te da je on osobno vadio tužitelja iz auta, kojom prilikom je uočio da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, jer da je on osobno otkopčao taj sigurnosni pojas;
-da iz iskaza svjedoka GP proizlazi da su vatrogasci rezali šasiju vozila, a da su svjedok i AP pomagali djelatnicama hitne pomoći da tužitelja stave na nosila i da ga izvuku iz vozila, kojom prilikom je osobno vidio da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, jer je OP otkopčao pojas da bi tužitelja uopće mogli iznijeti van iz vozila;
-da iz iskaza svjedoka ZP proizlazi da je sjeo na mjesto iza suvozača, a da je na mjesto suvozača sjeo tužitelj te da je vidio da se tužitelj vezao sigurnosnim pojasom;
-da iz iskaza svjedoka UP proizlazi da je 31. listopada 2019. svoj 18. rođendan slavio ĆP u prostorijama [obrt], veličine cca 100 m2, kao i da je na rođendanu bilo oko 50-ak mlađih ljudi, svjedok je istaknuo i da se TP (vozač vozila koji je smrtno stradao) i tužitelj nisu nešto posebno družili, jer da je TP bio 5-6 godina stariji od tužitelja;
-da iz iskaza svjedok ZP proizlazi da je dobar prijatelj s tužiteljem te da su tužitelj i on 31. listopada 2019. došli na zabavu oko 22 sata te da je na zabavi bilo dosta ljudi, da bi im svega par minuta potom nestalo cigareta pa da ga je FP pozvao da ide s njime po cigarete, a da je on pozvao i tužitelja:
-da svjedok ZP iskazuje da su njih trojica otišli u auto u kojem je već sjedio vozač TP te koliko je on vidio vozač TP nije bio u vidno alkoholiziranom stanju, jer se nije tako ponašao;
-da iz iskaza tužitelja proizlazi da je 31. listopada 2019. njegov poznanik slavio rođendan te da je on sa svojim kolegom ZP negdje oko 22 sata došao na tu zabavu, gdje su se možda zadržali nekih 20-tak minuta pošto su mu trebale cigarete pa da je sa IP, ZP i TP krenuo po cigarete;
-da tužitelj u svom iskazu naglašava da TP već bio u vozilu , radi čega nije primijetio da bi bilo alkoholiziran, a da je on sjeo na mjesto suvozača, dok je iza njega bio ZP, kao i da se on odmah vezao sigurnosnim pojasom te da se više ničeg ne sjeća nakon što su krenuli;
radi čega je pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud zaključio, a s kojim zaključkom se slaže i ovaj viši sud, da nije osnovan prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja radi nevezivanja sigurnosnim pojasom, jer iz dokaznog postupka kao izvjesno proizlazi da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, pri čemu je za naglasiti da u prilog tome uz suglasne iskaze svjedoka poglavito idu navodi iz otpusnog pismo Opće bolnice Nova Gradiška od 12. studenoga 2019. u kojem stoji: "prsni koš: tragovi od pojasa koji se pruža od desne ključne kosti prema donjem lijevom dijelu prsnog koša", radi čega nije bilo potrebno na navedenu okolnost provoditi vještačenje.
11.1. Također se kao pravilan nameće i zaključak suda prvog stupnja da se na temelju provedenog dokaznog postupka može zaključiti da se tužitelj neposredno prije vožnje nije družio s vozačem TP, koji je već sjedio za volanom kada je tužitelj ušao u vozilo i odmah započeo voziti, pri čemu je tužitelj na zabavi proveo kratko vrijeme prije odlaska po cigarete, a logičan je i iskaz svjedoka UP da se TP i tužitelj nisu nešto posebno družili, jer je TP bio 5-6 godina stariji od tužitelja pa je stoga pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede toksikološko vještačenje , jer utvrđenja iz istoga u okolnostima konkretnom slučaja ne bi dovela do drugačijeg zaključka suda. Za dodati je još da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja imao svega 16 godina.
12. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava pravilnost i stručnost provedenog medicinskog vještačenja po sudskim vještacima doc.dr.sc. Anti Čizmiću, specijalistu kirurgije, prof.dr.sc. SP, specijalistu psihijatrije i prof.dr.sc. Mariji Bošnjak Pašić, specijalistu neurologije te ističe da vještaci usmenim očitovanjem na prigovore tuženika iz podneska od 9. listopada 2023. nisu otklonili sve nejasnoće i eventualne proturječnosti valja navesti da su vještaci suglasno naveli da u potpunosti ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja te su se očitovali na sve prigovore istaknute po tuženiku, a kod kojih isti ustraje i nadalje u podnesenoj žalbi, radi čega sud smatra da je pravilna odluka suda prvog stupnja kojom nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo medicinskog vještačenje po ustanovi (čl. 252. st. 3. ZPP-a), jer za isto nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 261. ZPP-a.
12.1. Neosnovani su žalbeni navodi da sud nije analizirao sadržaj nalaza i mišljenja vještaka, već da je isto samo prihvatio bez da je za to imao valjane argumente, jer suprotno tome proizlazi iz točaka 29. i 30. pobijane presude.
13. Prema mišljenju ovog višeg suda, a imajući u vidu povrede, koje je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, osobna svojstva tužitelja (u vrijeme nastanka štetnog događaja starosti 16 godina), lokalitet i stupanj zaostalog naruženja, trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u budućem životu i radu (55%), njihov utjecaj na svakodnevni život tužitelja, predvidivo vrijeme njihovog trajanja, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, primjereno visokom za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po svim utuženim kriterijima ukazuje iznos od 37.000,00 eura pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. ZOO-a sud tužitelju dosudio iznos od 32.620,15 eura uzimajući u obzir da je u mirnom postupku tužitelju isplaćen iznos od 4.379,85 eura.
14. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP -a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.
15. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku valja navesti da je tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, koji tarifni broj je sud pravilno primijenio , s time da je odluka o trošku pravilna u osnovi i visini (čl. 154.s t. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s OT).
17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac