Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3137/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva “Santica I Đapić” j.t.d., odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, Pisarnica Split 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 26/2024 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-26/2024 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-26/2024 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete tekuće od 16. studenog 2023. do isplate, kao i pod točkom III. izreke glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete tekuće od 16. studenog 2023. do isplate kao i pod točkom III. te pod točkom IV. izreke kojim je 2. tužitelju dosuđena imovinska šteta za uništenu odjeću i obuću u iznosu od 87,50 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 26/2024 od 22. svibnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.320,00 € do iznosa od 3.500,00 (za iznos od 2.180,00 €) s osnova neimovinske štete te preko iznosa od 252,00 € do iznosa od 302,00 € (za iznos od 50,00 €) s osnova imovinske štete, kao i pod IV. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznos od 87,50 € do iznosa od 175,00 € (za iznos od 87,50 €) na ime imovinske štete za uništenu odjeću i obuću s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužitelja za iznos neimovinske štete od 2.180,00 €, za iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 50,00 € te s osnova imovinske štete za uništenu odjeću i obuću u iznosu od 87,50 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-26/2024 od 22. svibnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojem tužiteljima nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.986,61 €.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-26/2024 od 22. svibnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 900,42 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 26/2024 od 22. svibnja 2025. pod točkom II. izreke kojom je tužiteljima dosuđen parnični trošak preko iznosa od 900,42 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.086,19 €, kao neosnovanim.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 525,00 € tekuće od dana 12. travnja 2023. do dana isplate 27. prosinca 2024. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.500,00 € te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 302,00 € sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 16. studenog 2023. godine do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku isplatiti 2. tuženiku zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 350,00 € od dana 16. studenog 2023. do dana 27. prosinca 2024. Nadalje, pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju na ime imovinske štete za uništenu odjeću i obuću iznos od 175,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim od donošenja presude do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja kojim su isti tražili naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja (putni troškovi) u iznosu od 70,00 €, na ime troška izrade prometnog vještačenja u iznosu od 560,00 €, na ime naknade neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege preko dosuđenih iznosa u točki II. ove izreke, kao i na ime naknade imovinske štete za uništenu odjeću i obuću preko dosuđenog iznosa u točki IV. ove izreke, sve s traženom zakonskom zateznom kamatom.

1.2. Isto tako, rješenjem istog suda u točki I. odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, a isto tako u točki I. izreke je utvrđeno da su 1. i 2. tužitelj povukli dio tužbenog zahtjeva preko onog traženja o kojem je suđeno u izreci ove presude. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljima solidarno, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.986,61 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude i rješenja do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom V. u kojem je odbijen zahtjev tužitelja te u dijelu rješenja pod točkom II. kojim im nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.986,61 €, žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II., III. i IV., kao i protiv rješenja u točki II. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno navodima žalbe, odnosno podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je bio zahtjev 1. tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade imovinske štete na motociklu te zahtjev 2. tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti iz članka 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kao posljedice koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27. ožujka 2023. kada je stradao u prometnoj nezgodi koju je prolaskom na crveno svjetlo na semaforu uzrokovao IV, vozač vozila marke “Škoda", registarske oznake [registarska oznaka], a 2. tužitelj je kao motociklist zadobio tjelesne ozljede.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelji ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu sadržajno ukazuju žalitelji.

7. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane 2. tužitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da se dana 27. ožujka 2023. godine u [adresa] dogodila prometna nezgoda koju da je prolaskom na crveno svjetlo na semaforu uzrokovao IV, vozač vozila marke “Škoda", registarske oznake [registarska oznaka], a u kojoj nezgodi je 2. tužitelj kao motociklist zadobio teške tjelesne povrede;

- da su se stranke tijekom parnice usuglasile u odnosu na postojanje odgovornosti tuženika i obveze istog naknaditi tužiteljima predmetnu štetu, pri tom čineći nespornim da je osiguranik tuženika IV doprinio nastanku utužene prometne nezgode u razmjeru od 70%, a 2. tužitelj nastanku iste nezgode u razmjeru od 30%, iako je prvostupanjski sud omaškom u pisanju u točki 19. zamijenio te omjere, ali iz nastavka prvostupanjske presude jasno proizlazi da je doprinos 2. tužitelja štetnom događaju 30%;

- da je tuženik isplatio 2. tužitelju iznos od 3.300,00 € na ime pretrpljene neimovinske štete (povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) uključivo sa 273,23 € zateznih kamata na isti iznos, pa je spomenuti tužitelj u daljnjem tijeku parnice potraživao po tom osnovu iznos od 5.100,00 eura, naglašavajući da je 70%-tni iznos od tužbom traženih 12.000,00 eura po istom osnovu baš 8.400,00 eura, a odbijanjem plaćenih 3.300,00 eura tuženik da je tužitelju ad.2 u obvezi platiti još 5.100,00 eura s pripadajućom kamatom;

- da je tuženik 2. tužitelju isplatio i iznos od 203,56 eura na ime imovinske štete za troškove liječenja (pribave medicinskih potrepština) s kamatama od 16,85 eura na isti iznos, koji iznos predstavlja upravo 70%-tni iznos od tužbom zatraženih 290,81 eura po tom osnovu pa tužitelj ad.2 podneskom od 20. ožujka 2025. nije više imao potraživanja prema tuženiku po tom osnovu, tj. povukao je traženje do spomenutih tužbom traženih 290,81 €;

- da je tuženik isplatio 2. tužitelju 27. prosinca 2024. i 175,00 € naknade imovinske štete nastale istom utužene prigode na odjeći i obući (moto opremi vozača) s kamatama od 14,49 € na isti iznos, pa je tužitelj ustrajao u daljnjem traženju od 525,00 € po istom osnovu, smatrajući da je tuženik od tužbom zatraženih 1.000,00 € na ime opisane naknade, 2. tužitelju na ime pripadajućih mu 70% od tog iznosa ili 700,00 €, ostao u obvezi isplatiti baš 525,00 € s pripadajućom kamatom;

- da je tuženik tužitelju dana 27. prosinca 2024. na ime naknade za tuđu pomoć i njegu posljedično potrebama 2. tužitelja nakon utužene prometne nezgode, isplatio iznos od 350,00 eura, a tužitelj ad.2 je ustrajao i da mu tuženik, pored kamata na već plaćeni iznos, isplati po tom osnovu još 477,75 € s pripadajućim kamatama, to kao razliku do 70% podneskom od dana 20. ožujka 2025. (nakon provedenog medicinskog vještačenja) traženog iznosa od 1.182,50 € na ime potrebnih 215,00 sati tuđe pomoći i njege po cijeni 5,50 eura za jedan sat (70% od 1.182,50 jeste 827,75 eura, a uz odbitak plaćenih 350,00 eura jeste još 477,75 eura).

9. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Ive Blaće utvrdio da je 2. tužitelj dana 27. ožujka 2023. kao vozač motorkotača zadobio prijelom gornjeg kraja goljenične kosti (lijevo koljeno), prijelom donjeg dijela palčane kosti (desni ručni zglob) te ogrebotine lijeve sljepoočnice. Zatim je utvrdio da je kod 2. tužitelja kao posljedica zadobivenih povreda kritične prigode bol jakog intenziteta trajala 4 dana, uključuje operacijski zahvat, srednjeg intenziteta 20 dana, a lakog intenziteta 45 dana, što uključuje bolove kod ranog opterećenja i razgibavanja. Povremene boli trajnog su karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, zatim da je 2. tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 15 minuta u trenutku nesreće, jer nije gubio svijest, sekundarni strah u svezi ishoda liječenja jakog intenziteta da je kod tužitelja ad.2 trajao 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a lakog intenziteta 25 dana, a iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da je strah kod 2. tužitelja izazvao medicinski objektivno opisiv poremećaj, jer isti nije nakon 2 posjeta psihijatru nastavio obavljati kontrolne preglede što navodi na zaključak da su tegobe nestale ili su bile minimalne pa se 2. tužitelj naučio živjeti sa njima. Nadalje, vještak je utvrdio da su kod 2. tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja pokreta koljenskog zgloba nakon prijeloma u lakom stupnju (5% smanjenja životne aktivnosti) te ograničenja pokreta u ručnom zglobu nakon prijeloma u lakom stupnju (5% smanjenja životne aktivnosti, a cijeni se kao 1/2 kod pribrajanja, tj. u razmjeru od 2,5%), dakle, ukupno smanjenje životnih aktivnosti posljedično zadobivenim povredama kritične prigode je 7,5%, a u odnosu na naruženje post operacijski ožiljak na koljenu kod 2. tužitelja predstavlja naruženost srednjeg stupnja vidljivu drugim osobama samo kod nošenja kratkih hlača ili na plaži, a opisani ožiljak se nalazi sa unutarnje strane lijevog koljena 2. tužitelja, okomit je, prati osovinu noge i dug je oko 20,00 cm, širine od 5,00 do 7,00 mm i po kirurškim kriterijima uredno je zarastao, nema promjene boje kože i ne utječe na funkcionalnost koljena, a ožiljak je jasno uočljiv drugim osobama, ali ne izaziva kod istih osjećaj nelagode ili gađenja. Isto tako, vještak je utvrdio da su 2. tužitelju tuđa njega i pomoć bili potrebni 45 dana po 3 sata dnevno za vrijeme bolne faze, imobilizacije podlaktice i hoda sa 2 štake, a nakon tog pomoć mu je bila potrebna 40 dana po 2 sata dnevno za vrijeme hoda sa 2 štake i sasvim rane rehabilitacije, a pomoć mu je bila potrebna od strane nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iznesene okolnosti opravdavaju tražbinu 2. tužitelja da mu tuženik po ovom vidu pretrpljene neimovinske štete te je po tom osnovu utvrdio novčanu naknadu u visini od 3.500,00 €, smatrajući da taj iznos uz već nesporno isplaćeni iznos 2. tužitelju po istom osnovu od 3.100,00 € (sveukupno s ovdje dosuđenim iznosom 6.600,00 eura) predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju na ime pretrpljene povrede osobnosti zbog tjelesnih i duševnih bolova posljedično kritičnom događaju, pa je po navedenom osnovu naložio tuženiku platiti 2. tužitelju iznos od 3.500,00 eura s pripadajućom kamatom, a preostatak traženja po ovom vidu pretrpljene štete (1.600,00 eura do traženih 5.100,00 eura) odbio kao neosnovan. Isto tako, glede imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud je zaključio da uvažavajući da je tuženik učinio nespornom satnicu od 4,00 eura po ovom osnovu, to bi značilo da je isti 2. tužitelju za 215 sati jednostavne tuđe pomoći i njege (održavanje higijene i sl.) činio nespornim 860,00 eura, tj. za razmjer od 70% tog iznosa, 602,00 €, a kako je tuženik već isplatio iznos 350,00 €, za zaključiti je da je tuženik po ovom osnovu u obvezi platiti još 252,00 € s pripadajućom kamatom, a ostatak traženja po tom osnovu je odbijen kao neosnovan (podneskom od dana 20. ožujka 2025. 2. tužitelj je tražio isplatu 477,75 € po navedenom osnovu).

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, mjesto ozljede, zaostale trajne posljedice, naruženje, dužinu i način liječenja, te vrstu i oblik medicinskih intervencija, utvrdio da bi 2. tužitelju s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje trebalo ukupno pripasti 6.600,00 €, isto tako pravilno je primijenio i odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO kada je 2. tužitelju s osnove imovinske štete za tuđu pomoć priznao ukupno iznos od 860,00 € i to za ukupno 215 sati tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 4,00 €.

12. Žalbenim navodima 2. tužitelj osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi 2. tužitelju s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima. Međutim, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je 2. tužitelju težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje novčane naknade kako je utvrdio prvostupanjski sud, koji svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Ive Blaće koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale primjedbi.

13. Stoga se suprotni navodi žalbe 2. tužitelja ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

14. Međutim, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno računao nastalu neimovinsku štetu kada matematičkom operacijom nije oduzeo 30% doprinosa tužitelja od iznosa procijenjene naknade te potom umanjio za nesporno isplaćen iznos od 3.300,00 €.

15. Naime, osnovano tuženik navodi da utvrđenu visinu neimovinske štete u iznosu od 6.600,00 € treba umanjiti za doprinos 2. tužitelja za nastanak štetnog događaja od 30%, što onda iznosi 4.620,00 €, te navedeni iznos treba umanjiti za isplaćeni dio od 3.300,00 €, tako da bi 2. tužitelju pripalo još iznos od 1.320,00 €, a ne kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao iznos od 3.500,00 € tako da je valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđeno s osnova neimovinske štete preko iznosa od 1.320,00 € do iznosa od 3.500,00 te ga odbiti za iznos od 2.180,00 €.

16. Isto tako, u pogledu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, utvrđenu visinu imovinske štete u iznosu od 860,00 € treba umanjiti za doprinos 2. tužitelja za nastanak štetnog događaja od 30%, što onda iznosi 602,00 €, te navedeni iznos treba umanjiti za isplaćeni dio od 350,00 €, tako da bi 2. tužitelju pripalo još iznos od 252,00 €, a ne kako je prvostupanjski sud pogrešno izračunao iznos od 302,00 € tako da je valjalo pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđeno s osnova imovinske štete preko iznosa od 252,00 € do iznosa od 302,00 te ga odbiti za iznos od 50,00 €, a isto tako utvrđeni iznos za uništenu odjeću i obuću od 375,00 € valjalo je umanjiti za 30% doprinosa 2. tužitelja štetnom događaju, a što iznosi 262,50 € te ga umanjiti za isplaćeni dio od 175,00 € tako da tuženik s ove osnove dužan isplatiti još iznos od 87,50 €, a ne iznos od 175,00 € pa je valjalo 2. tužitelja odbiti za iznos od 87,50 €.

17. U odnosu na žalbene navode da je 2. tužitelju trebalo dosuditi po osnovi tražene imovinske štete na ime tzv. putnih troškova u iznosu od 70,00 €, a koji je potraživao u „paušalnom“ iznosu, valja reći da je tužitelj bio dužan dokazati da mu je nastao takav trošak pa kako to nije učinio primjena pravila o teretu dokazivanja upućuje da tu činjenicu nije dokazao. Naime, sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, 2. tužitelj je sukladno citiranim odredbama bio dužan dokazati svoje tvrdnje odnosno osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na putne troškove te predložiti izvođenje adekvatnih dokaza za utvrđenje takvih činjenica o postojanju prava na isplatu takvog troška pa kako nije priložio niti predložio tijekom postupka dokaze potrebne radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u pogledu putnih troškova, pravilno je prvostupanjski sud takav zahtjev odbio.

18. Isto tako, u pogledu troškova prometnog vještačenja treće osobe ŽV, pravilno je prvostupanjski sud odbio takav zahtjev tužitelja jer takav trošak nije bio potreban radi pokretanja ove parnice. U odnosu na žalbene navode da bez vještačenja tuženik tužiteljima nije htio platiti ni centa, a nakon što je izrađena dinamika nastanka da je tuženik priznao 70% suodgovornost svog osiguranika i nije ustrajao u provođenju vještačenja, valja reći da je tuženik odgovornost svog osiguranika utvrdio iz snimki video nadzora te fotografija sa mjesta nesreće, kao i provedenog prometnog vještačenja po svojim vještacima i to dipl. ing. RV, da bi u ovom postupku te nakon saslušanja stranaka i svjedoka došlo do usuglašavanja glede odgovornosti njegovog osiguranika od 70 %, te doprinosa tužitelja u omjeru od 30%. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takav trošak nije dužan tužiteljima naknaditi tuženik.

19. U odnosu na žalbene navode glede dosuđenog tijeka zakonskih zateznih kamata pod točkom II. i III. izreke pobijane odluke kojim su zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete dosuđene od 16. studenog 2023. do isplate, valja reći da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, točnije odredaba čl. 12. st. 1 i 4. ZOOP, tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 16. studenog 2023. Shvaćanje tuženika da se početak tijeka zateznih kamate veže uz završetak liječenja nije u skladu sa čl. 12. st. 4. ZOOP, a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, 2. tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete i imovinske štete ne samo od dana završetka liječenja već i za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do završetka liječenja (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021., poslovni broj Rev 1056/2017-3 te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2022., poslovni broj Rev 1721/2015-2).

20. Također, vezano za vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. te iznio shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

21. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda je preinačena temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP te odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude, dok su u preostalom dijelu žalbe neosnovane te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. i II. temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP.

22. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

23. Tužitelji su u pogledu visine naknade štete s obzirom na zahtjev koji je konačno postavio u podnesku od 20. ožujka 2025. uspio sa 34% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 70% zahtjeva što ukupno iznosi 104%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 52 %, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu je uspio s 66%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) 48%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 52% s kojim su uspjeli tužitelji od manjeg postotka uspjeha tuženika od 48%, dobije se 4% te tuženik treba tužiteljima naknaditi 4% opravdanog i potrebnog troška.

24. Stoga tužiteljima utvrđeni trošak od 4.675,00 € sukladno uspjehu od 4% iznosi 187,00 € uz trošak od 99,68 eura za pristojbu na tužbu i 113,74 eura za pristojbu na presudu kao i 500,00 € plaćenog predujma za troškove medicinskog vještačenja, odnosno ukupno 900,42 €. Kako je tužiteljima na ime parničnog troška dosuđen iznos 1.986,61 € to je valjalo odbiti tužitelje na ime parničnog troška za iznos od 1.086,19 € te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja sukladno čl. 380. st. 3. ZPP.

25. Pri tome, valja još napomenuti da suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je tužiteljima dosuđen trošak pristupa na ročište 6. prosinca 2024. te 17. prosinca 2024. jer se na tim ročištima raspravljalo o predmetu sporu tako da im je pravilno dosuđen trošak sukladno Tbr.9/1 Tarife.

26. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. IV. izreke rješenja.

27. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio u pretežnom dijelu (osim u pogledu sporednog potraživanja), priznati su mu troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe kako je zatražio u iznosu od 125 bodova uz PDV odnosno 312,50 € (Tbr. 10.1. OT) te je odlučeno kao pod točkom V. rješenja.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić