Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1581/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4232/2024-10 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4232/2024-10 od 22. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4232/2024-10 od 22. srpnja 2025. u točki III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 843,75 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita] sklopljenog dana 4. rujna 2007. između ovdje stranaka kojim je ugovoreno plaćanje naknade 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 289,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2007. do isplate (točka II. izreke presude) te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 307,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2025. pa do isplate (točka III. izreke presude). Nadalje odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u točki III. izreke citirane žali se tužitelj osporavajući visinu dosuđenog troška u bitnom stoga što smatra da je sud trošak postupka tužitelju trebao dosuditi sukladno u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 1.579,40 EUR kojoj tuženik nije prigovorio. Predlaže preinačiti presudu na način da sud drugog stupnja naloži tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 675,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a, odnosno ukupno iznos od 843,75 EUR. Za sastav žalbe i pristojbe za žalbu potražuje trošak od ukupno 284,15 EUR

3. Protiv citirane presude žali se i tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate , kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno ukinuti presudu i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 325,77 EUR.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 4. rujna 2007. između ovdje stranaka koja se odnosi na naknadu za obradu kredita od 3,30% od iznosa kredita, te zahtjev za isplatom iznosa od 289,23 EUR na ime te ništetne odredbe.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi. Nadalje tvrdnja iz žalbe tuženika kako mu je prvostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje je netočna, jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse.

8. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (čl. 355. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), kao što nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na ništetnost dijela ugovorne odredbe iz čl.3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 4. rujna 2007. u bitnom utvrđujući da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja u vezi odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, ugovorile obvezu tužitelja da tuženiku plati tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 3,30% ugovorenog iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, da navedena odredba nije jasna niti određena, već sastavni dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle bez mogućnosti pregovaranja ili utjecaja na istu, da su u konkretnom slučaju izostali parametri koji jasno i transparentno opravdavaju njezinu visinu pa utvrđuje da je odredba o naknadi za trošak obrade kredita nepošteno ugovorena te stoga ništena jer je protivna odredbi čl. 96. ZZP-a. Stoga kako među strankama nije sporna visina naplaćene ulazne naknade, nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 289,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2007. do isplate.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer iz izvedenih dokaza proizlazi da stranke oko naknade za obradu kredita nisu pregovarale jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (čl. 3. Ugovora), te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe Ugovora.

11. Naime, čl. 96. st. 1. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07 i dr., dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecajan na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje, cijeneći iskaz tužitelja, da je sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o trošku obrade kredita i da tužitelju kao potrošaču nije na jasan i razumljiv način prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade.

13. Sukladno citiranoj odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje tuženiku platiti troškove obrade kredita u iznosu od 3,30% jednokratno prilikom prvog korištenja kredita .

14. Tužitelju je po stavu ovog suda trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Stoga se radi o odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a, te ništetna u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a.

15. Nadalje tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu spornu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, pri čemu ovdje još valja dodati da sama činjenica da je trošak jednokratne naknade za korištenje kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, što sve nadalje potvrđuje da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Točno se navodima žalbe ukazuje da sud prvoga stupnja nije dao razloge o tome zašto tužitelju dosuđuje zateznu kamatu koja teče od 6. rujna 2007.

17. Međutim, kako iz među strankama nespornih činjenica proizlazi da je utuženi iznos od 289,23 EUR (2.179,19 kn) na ime ulazne naknade od tužitelja naplaćen 5. rujna 2007. ustegom od iznosa odobrenog kredita, to u konkretnom slučaju, ovaj sud, na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a zaključuje da je o zateznoj kamati pravilno odlučeno, u skladu sa odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 - dalje: ZOO). Naime, tuženik je nepošten stjecatelj s obzirom da je navedena odredba Ugovora ništetna, kako to proizlazi i iz razloga presude, zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, pa je kamata pravilno dosuđena od slijedećeg dana nakon dana uplate kao dana stjecanja (kako je to tužitelj i zahtijevao) i stoga ovaj propust suda prvog stupnja nije za posljedicu imao nezakonitu odluku.

18.1. Neosnovano tuženik prigovora i zakonitosti prvostupanjske odluke glede prigovora zastare.

18.2. Pravilno prvostupanjski sud nalazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO- a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 30. siječnja 2020.), pa tako prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

19. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

20. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a).

20.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem odluke o parničnom trošku pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je trošak zastupanja odredio prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog dijela zahtjeva. Tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe predstavlja samo deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud (tako i Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022., Revt-156/2013 od 7. svibnja 2014., Revr- 475/2008 od 27. listopada 2008., Revr-774/2005 od 13. prosinca 2005., Revr- 220/2004 od 15. rujna 2004., Revr-721/2007-2 od 19. studenoga 2008. i dr).

20.2. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka treba reći da je tužitelju osnovano priznat i trošak pristupa ročištu za objavu presude primjenom Tar.br. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25) u iznosu od 25,00 EUR uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Ovdje nadalje valja ukazati da se o tome pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova za zastupanje na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a izjasnio i VSRH u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev-832/2022-2 u kojoj je dao odgovor koji glasi: "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP."

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Budući da stranke nisu uspjele sa žalbama, ne pripada im pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka pa je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić