Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4283/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-20/2023-20 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika OB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn -20/2023-20 od 27. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke (odluka o glavnoj stvari) te u točki IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (odluka o troškovima postupka).

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-20/2023-20 od 27. lipnja 2024. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 300,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. studenog 2021. do isplate (odluka o glavnoj stvari) te u točki III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 503,75 EUR (odluka o troškovima postupka), te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku OB, [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 300,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. studenog 2021. do isplate, za razdoblje od 26. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku OB, [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 503,75 EUR, zajedno s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužitelja VB kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn - 20/2023-20 od 27. lipnja 2024. u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja preko iznosa od 300,00 EUR do iznosa od 6.964,30 EUR (u iznosu od 6.664,30 EUR), zajedno sa zateznom kamatom (odluka o glavnoj stvari) te u točki III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 503,75 EUR do iznosa od 1.937,50 EUR (u iznosu od 1.433,75 EUR), zajedno sa zateznom kamatom (odluka o troškovima postupka).

IV. Odbija se zahtjev tuženika OB za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 483,33 EUR.

V. Odbija se zahtjev tužitelja VB za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 585,44 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskim kamatama od 26. studenog 2021. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počev od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 537,92 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 360,00 eura teku od 26.11.2021. a na iznos od 177,92 eura od presuđenja do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počev od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.964,30 eura i zakonskim zateznim kamatama koje na iznos zatražene neimovinske štete teku počev od 16. kolovoza 2020. do isplate a na iznos imovinske štete počev od dana podnošenja tužbe do isplate kao i sa zahtjevom za isplatom troškova postupka u iznosu od 1.937,50 eura kao neosnovanim.

IV. Svaka parnična strana snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv točaka III. i IV. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, međutim, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud onemogućio tužitelja da dokaže težinu i opseg štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju. Naime, u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po doktoru Marcelu Marcikiću, a s provedenim vještačenjem tužitelj nije bio suglasan, već je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi konstantne bolove u području donje čeljusti, a takvi bolovi i tegobe predstavlja ju smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja. Međutim, vještak Marcikić pogrešno utvrđuje da su bolovi u čeljusti uzrokovani nedostatkom zubi, a ne ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju. Stoga je vještak Marcikić pogrešno zaključio da tužitelju nije smanjena opća životna aktivnost radi predmetnog štetnog događaja. Upravo radi takvih manjkavosti, tužitelj je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja te i dalje ostaje kod takvog dokaznog prijedloga. Tužitelj smatra da bi se tada utvrdilo da on trpi teže posljedice, a što bi dovelo i do drugačijeg uspjeha u sporu te posljedično i do drugačije odluke o troškovima postupka . Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 585,44 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 272,94 EUR.

3. Protiv točaka I., II. i IV. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, tj. tuženik ističe kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Nadalje, tuženik se protivi nalazu i mišljenju vještaka Marcela Marcikića, navodeći da se taj nalaz temelji na medicinskoj dokumentaciji koja uopće nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Naime, tužitelj boluje od kronične psihičke bolesti (PTSP, poremećaj prilagodbe, poremećaj osobnosti) već dugi niz godina prije nego što je došlo do štetnog događaja, a takva dijagnoza se ne može vezati za predmetni štetni događaj baš zbog toga jer je postojala i prije nastanka štetnog događaja. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, navodeći da je njegov uspjeh veći u odnosu na uspjeh tužitelja. Tuženik predlaže ili ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) na način da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom i da tužitelj u cijelosti nadoknadi parnični trošak tuženiku.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i u pogledu glavne stvari i u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Sud prvog stupnja je ocijenio sve izvedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a pa je neosnovano tuženikovo isticanje povrede čl. 8. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.002,22 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, na ime neimovinske štete (povrede prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi prijevoza, troškovi lijekova i medicinskog pregleda), koja šteta je nastala kada je tuženik prijetio tužitelju da će ga ubiti te je udario tužitelja dva puta sa zatvorenim dlanom u glavu te nekoliko puta nogom po tijelu, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

9.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelj osnovan u ukupnom iznosu od 2.037,92 EUR. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.037,92 EUR, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 1.500,00 EUR

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza na kontrolne preglede i troškova lijekova u ukupnom iznosu od 537,92 EUR

9.2. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 6.964,30 EUR.

10. Što se tiče nastanka štetnog događaja, valja istaknuti kako je tuženik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje te za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. svibnja 2022., poslovni broj K-379/2020-22 (list 40- 44 spisa).

11. Slijedom navedenog, nastanak štetnog događaja nije sporan među parničnim strankama. Međutim, tuženik ističe da je ponašanje tužitelja doprinijelo nastanku štetnog događaja, a što je prvostupanjski sud propustio cijeniti. Dakle, tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja.

12. Nadalje, među strankama je sporno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, što je od utjecaja na visinu pretrpljene štete, koje narušenje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Marcela Marcikića.

12.1. Parnične stranke osporavaju utvrđenja koja proizlaze iz gore navedenog nalaza i mišljenja. Naime, tužitelj smatra da je vještak pogrešno ocijenio da ozljeđivanje tužitelja od strane tuženika nije dovelo do smanjenja opće životne aktivnosti, budući da tužitelj ima konstantne bolove u donjoj čeljusti. S druge strane, tuženik smatra da je vještak uzeo u obzir psihičke smetnje koje nisu posljedica predmetnog štetnog događaja.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tuženik OB, dana 16. kolovoza 2020., oko 18,15 sati, u [adresa], pod utjecajem alkohola od najmanje 1,70 g/kg alkohola u krvi nepozvan pristupio u dvorište obiteljske kuće tužitelja VB

- da je tuženik bio revoltiran zbog nesuglasica koje je tužitelj imao s kćerkom tuženika VBĐ te izrečene prijetnje koju je tužitelj uputio njegovoj kćerki

- da je tuženik dva puta zatvorenim dlanom udario tužitelja u glavu, a potom mu vikao: "Ubit ću te kad-tad, ne znaš ti tko smo mi. Hoćeš da odem po pištolj i da te ubijem!", a potom ga udario još nekoliko puta nogom po tijelu

- da je tuženik presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. svibnja 2022., poslovni broj K-379/2020-22, pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: natučenje glave u području lijevog oka s podljevom na vjeđi , nagnječenje desne podlaktice i desne potkoljenice, trzajna ozljeda vrata, napuknuće grane donje čeljusti desno bez pomaka ulomaka

- da kod tužitelja nije zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti, budući da je donja čeljust tužitelja uredno zarasla, a nije došlo do poremećaja funkcije donje čeljusti

- da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i fizičke bolove slabog intenziteta u trajanju od 5 tjedana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nasrtaja tuženika, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 6 tjedana

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 120 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 60 dana

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, odlazio na kontrolne preglede, uslijed čega su mu nastali troškovi prijevoza

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, konzumirao lijekove protiv bolova

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je ocijenio da ne postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, a s takvom ocjenom se slaže i sud drugog stupnja.

14.1. Naime, tuženik ističe da je tužitelj prijetio njegovoj kćerki, a radi čega je tuženik fizički napao tužitelja.

14.2. Međutim, činjenica da su tužitelj i kćer tuženika imali određene nesuglasice ne može opravdati ponašanje tuženika prema tužitelju. Naime, nesuglasice tužitelja i kćeri tuženika vremenski su prethodile štetnom događaju. Dakle, tuženikova reakcija nije posljedica neposrednog sukoba tužitelja i kćerke tuženika, već je tuženik, nakon što je saznao za nesuglasice tužitelja i njegove kćerke, samoinicijativno došao u kuću tužitelja i nanio mu tjelesne ozljede. Naime, vremenski odmak između verbalnih sukoba tužitelja i kćeri tuženika te napada tuženika na tužitelja je od ključne važnosti za ocjenu doprinosa. Naime, nije dovoljno da je neko ranije ponašanje potaklo tuženika da napadne tužitelja, već ponašanje tužitelja mora neposredno prethoditi nastanku štetnog događaja.

14.3. Ne može se zauzeti stajalište da prethodne nesuglasice tužitelja i kćerke tuženika umanjuju odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Naime, ako je tuženik smatrao da je ponašanje tužitelja prema njegovoj kćerki bilo neprihvatljivo i protupravno, na raspolaganju su mu stajala zakonom predviđena sredstva zaštite prava, prvenstveno prijava policiji i pokretanje odgovarajućih pravnih postupaka. Međutim, umjesto korištenja zakonskih mehanizama zaštite, tuženik je odlučio samovoljno primijeniti fizičku silu prema tužitelju. Napad tuženika predstavlja njegovu autonomnu odluku da nesuglasice tužitelja i njegove kćerke riješi nasiljem, a takvo postupanje tuženika se ne može opravdati. Naime, pravni poredak ne dopušta privatnu osvetu niti samostalno kažnjavanje druge osobe zbog ranijih nesuglasica ili prijetnji.

14.4. Slijedom svega navedenoga, doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja ne postoji te su žalbeni navodi tuženika u tom pogledu neosnovani. Dakle, tuženik je u cijelosti odgovoran za predmetni štetni događaj te je u obvezi nadoknaditi štetu koju je prouzročio tužitelju.

15. Radi utvrđenja zdravstvenih posljedica koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku – doktoru Marcelu Marcikiću. Tužitelj i tuženik svojim žalbenim navodima prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka Marcikića.

15.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Marcela Marcikića od 27. ožujka 2023. (list 83-84 spisa) proizlazi da je vještak izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja. Vještak navodi kako je tužitelj, radi fizičkog nastraja tuženika na njega pretrpio sljedeće ozljede: natučenje glave u području lijevog oka s podljevom na vjeđi, nagnječenje desne podlaktice i desne potkoljenice, trzajna ozljeda vrata i napuknuće grane donje čeljusti desno bez pomaka ulomaka. Utvrđene ozljede se kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljeđivanja, bolove srednjeg intenziteta oko 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera do 5 tjedana. Povremene bolove je mogao trpjeti još 2 mjeseca. Tužitelj je pretrpio primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku nasrtaja tuženika, zatim sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon ozljeđivanja, srednjeg intenziteta do 5 dana, te slabog intenziteta do 6 tjedana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 60 dana, a odnosi se na pomoć pri spremanju kašaste hrane. Kako se radilo o napuknuću grane donje čeljusti bez pomaka ulomaka koji je kasnije uredno zarastao, a nije bio ozlijeđen zglob, nije došlo ni do poremećaja funkcije donje vilice niti umanjenja opće životne aktivnosti.

15.2. Vještak Marcikić je, radi dopune pisanog nalaza i mišljenja, usmeno saslušan na ročištu održanom dana 7. svibnja 2024. (list 94-98 spisa). Navodi da se kod tužitelja radilo o napuknuću donje vilice bez ozljeda funkcije zgloba te da ne postoje elementi koji bi ovu ozljedu označili teškom te da ova ozljeda ne predstavlja smanjenje životne aktivnosti tužitelja. Vještak ističe kako je čeljusni kirurg koji je pregledao tužitelja zaključio da su bolovi u čeljusti posljedica nedostatka zubi, dok je prijelom kosti uredno zarastao. Dakle, vještak je pojasnio kako su bolovi u čeljusti posljedica nedostatka zubi (koje zube tužitelj nije imao i prije štetnog događaja), a ne posljedica prijeloma čeljusti. Naime, vještak pojašnjava da kod tužitelja nije zaostalo umanjenje opće životne aktivnosti samom činjenicom da nije došlo do ozljede zgloba i nisu bili izbijeni zubi niti je prijelom bio takav da bi zarastao s pomakom. Vještak ističe kako je kod procjene straha tužitelja uzeo u obzir samo zabrinutost zbog ozljede i mogućeg ishoda ozljeđivanja, a nije uzimao u obzir njegovu prethodnu psihičku bolest. Dakle strah tužitelja se temelji na zabrinutosti radi ishoda liječenja zbog tjelesnih ozljeda koje je tužitelj pretrpio, dok prijašnje psihičke smetnje nisu uzete u obzir.

15.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Marcela Marcikića, kao i njegova usmena dopuna, je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Stoga su svi prigovori tužitelja i tuženika koji su usmjereni na stručnost tog nalaza i mišljenja, koje prigovore tužitelj i tuženik ističu u žalbi, neosnovani. Stoga je i prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja.

15.4. Naime, vještak Marcikić je logično i uvjerljivo objasnio zašto napuknuće donje čeljusti koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju nije ostavilo trajne posljedice u vidu smanjenja opće životne aktivnosti. Naime, vještak ističe kako je prijelom uredno i potpuno zarastao, bez funkcionalnih poremećaja koji bi ograničavali svakodnevne životne aktivnosti tužitelja. Što se tiče bolova u području čeljusti koji su prisutni kod tužitelja, ovaj sud prihvaća stručno mišljenje vještaka prema kojem navedene tegobe nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom, već su posljedica ranijeg nedostatka, odnosno gubitka zubi.

15.5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, vještak Marcikić nije uzimao u obzir psihičke bolesti od kojih je tužitelj bolovao i prije predmetnog štetnog događaja. Vještak je, naime, procjenjivao isključivo strah koji je tužitelj pretrpio neposredno nakon ozljeđivanja te zabrinutost vezanu uz tijek i ishod liječenja zadobivenih ozljeda. Dakle, ranija psihička oboljenja tužitelja nisu bila predmet vještačenja , stoga su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

15.6. Slijedom navedenog, nalaz i mišljenje vještaka Marcikića predstavlja vjerodostojan dokaz za utvrđivanje visine štete koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, prilikom određivanja visine pravične novčane naknade koja pripada tužitelju, utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 EUR.

16.1. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) . Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.2. Imajući u vidu vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da pravična novčana naknada iznosi 1.800,00 EUR. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

16.3. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud utvrdio prenisku pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 EUR te da tužitelju pripada iznos od 1.800,00 EUR, stoga je žalba tužitelja u tom pogledu osnovana te je tužitelju potrebno dosuditi iznos pravične novčane naknade kojeg je sud prvog stupnja propustio dosuditi radi pogrešne primjene materijalnog prava , tj. iznos od 300,00 EUR.

17. Što se tiče imovinske štete, ovaj sud drugog stupnja se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda. S obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 120 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 360,00 EUR (3,00 EUR po satu), sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, imao troškove prijevoza radi odlaska na kontrolne preglede i troškove kupnje lijekova protiv bolova te mu je, po toj osnovi, dosudio iznos od 177,92 EUR.

18. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra je tužitelju , u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 2.337,92 EUR, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 1.800,00 EUR

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza na kontrolne preglede i troškova lijekova u ukupnom iznosu od 537,92 EUR

19. Budući da tužbeni zahtjev tužitelja iznosi 9.022,22 EUR, od čega je prvostupanjski sud usvojio iznos od 2.037,92 EUR, dok ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen u iznosu od 2.337,92 EUR, potrebno je dosuditi tužitelju razliku iznosa od 2.337,92 EUR i iznosa od 2,037,92 EUR, tj. iznos od 300,00 EUR te u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu.

19.1. Iznos od 300,00 EUR se odnosi isključivo na neimovinsku štetu koja je nastala tužitelju, stoga je tužitelju na taj iznos potrebno dosuditi i kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe kada je dospjela obveza plaćanja pravične novčane naknade , sukladno čl. 1103. ZOO-a

20. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji prelazi iznos od 2.337,92 EUR do utuženog iznosa od 9.002,22 EUR (iznos od 6.664,30 EUR), prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 300,00 EUR, potrebno je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u ovom postupku, a samim time i odluku o troškovima parničnog postupka. Dakle, zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku povodom preinačavanja prvostupanjske presude, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 2. izreke ove drugostupanjske odluke. Naime, preinačavanjem prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelju osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 2.337,92 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 6.664,30 EUR. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, odluka o trošku postupka se ne može donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, budući da se ne može zauzeti stajalište da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, a radi čega svaka stranka snosi svoj trošak. Dakle, troškove parničnog postupka potrebno je obračunati u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP -a, koji članak propisuje postupanje kada stranke djelomično uspiju u parnici..

22. Budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

22.1. Kod ocjene kvalitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, gledaju se omjeri odgovornosti parničnih stranaka u nastanku štetnog događaja. Budući da je tuženik u cijelosti (100%) odgovoran za predmetni štetni događaj, u takvom omjeru se ocjenjuje i uspjeh stranaka u parničnom postupku. Drugim riječima, tužitelj je uspio u sporu u onom omjeru u kojem nije odgovoran za predmetni štetni događaj, isto kao i tuženik. Dakle, tužiteljev uspjeh sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 100%, a tuženikov uspjeh sa osnovom iznosi 0%.

22.2. Kod ocjene kvantitativnog uspjeha, tj. uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva, gleda se u kojem je dijelu osnovan tužbeni zahtjev, a u kojem je dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 2.337,92 EUR, a nije osnovan u iznosu od 6.664,30 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 26%, a tuženik s 74 %.

22.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 63%, a tuženik s 37%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (63% - 37% = 26%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 26%.

23. Tužitelj potražuje, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 1.937,50 EUR, sukladno troškovniku koji se nalazi u spisu predmeta (list 107 spisa), dok tuženik potražuje, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 1.250,00 EUR, sukladno troškovniku koji se nalazi u spisu predmeta (list 108 spisa).

24. Tuženik uopće nema pravo na naknadu troška parničnog postupka, budući da je u postupku uspio u manjem omjeru u odnosu na tužitelja, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a. Što se tiče troška tužitelja, tužitelj osnovano potražuje iznos od 1.937,50 EUR, tj. zatraženi trošak tužitelja je u skladu sa čl. 155. ZPP -a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Međutim, tužitelju se trošak ne može priznati u punom iznosu, već je potrebno, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, trošak tužitelja razmjerno sniziti te priznati 26% od tog iznosa. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 503,75 EUR (1.937,50 x 0,26 = 503,75 EUR). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 503,75 EUR.

25. Dakle, tužitelju je potrebno dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 503,75 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude. Naime, tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja preko iznosa od 503,75 EUR do zatraženog iznosa od 1.937,50 EUR (iznos od 1.433,75 EUR).

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, tj. odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.037,92 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

28. Nadalje, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavcima 1. i 2. izreke drugostupanjske presude, tj. djelomično usvojiti žalbu tužitelja, preinačiti prvostupanjsku presudu te naložiti tuženiku da isplati tužitelju daljnji iznos od 300,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom. Također je valjalo preinačiti odluku o trošku parničnog postupka te naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 503,75 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske odluke

29. Naposljetku, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude, tj. odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 6.664,30 EUR. Također je valjalo potvrditi odluku o trošku parničnog postupka u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.433,75 EUR.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude .

31. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je pobijao odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.964,30 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev usvojen u dodatnom iznosu od 300,00 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 4%. Međutim, prema ocjeni ovog suda, uspjeh od 4% predstavlja neznatni uspjeh tužitelja sa žalbom, a radi čega valja odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom

V. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić