Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-681/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Sandri Pleše, odvjetnici iz Odvjetničkog društva OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2025., poslovni broj Pn-462/2020-49, dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2025., poslovni broj Pn -462/2020-49 u toč. I. i II. Izreke.
II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. Izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka od 125,00 eur te sudi:
„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka od 125,00 eur, sve u roku 15 dana.“
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 31,25 eur, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku platiti tužitelju 3.568,66 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I . izreke). U toč. II. Izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 2.180,24 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je odbijen kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 114,40 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama .
2. Protiv navedene presude u toč. I. i II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima , podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu žalbenog postupka.
2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv pobijane presude u toč. II. Izreke u dijelu kojim joj nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu odluke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlaže odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupka uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženika. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete od 3.683,06 eur radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 19. svibnja 2018. – prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao kao putnik u autobusu.
6. U prvostupanjskom, kao i žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom da tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u svezi pretrpljenih ozljeda i posljedica na osnovu kojih je odlučio o visini pravične novčane naknade.
7. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog vještačenja po vještaku dr. Robertu Roheru, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće vratne kralješnice i istegnuće desnog ramena nakon čega je nastupilo oštećenje lezije prstiju desne šake u vidu trnaca, oslabljenog osjeta i motiliteta, a što je verificirano RTG -om i kliničkim pregledom.
7.1. S obzirom na utvrđene ozljede, a na temelju nalaza i mišljenja prvostupanjski sud je utvrdio da je nakon štetnog događaja kod tužitelja došlo do smanjenja opće i radne životne aktivnosti u omjeru od 10% kumulativno (ista se odnosi na smanjenje od 6% vezano uz desno rame, a 4% vezno uz vratnu kralješnicu). Također je utvrđeno da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, uz napomenu da su bolovi ocijenjeni kumulativno tijekom liječenja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Tuđa pomoć i njega su mu bili potrebno 20 dana po 2 sata dnevno i 10 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 50 sati. Konačno, utvrđeno je da je kod tužitelja nakon štetnog događaja nastupilo naruženost manjeg stupnja (deformitet) koja je vidljiva trećim osobama ponekad.
8. Tuženik u žalbi, kao i tijekom postupka u bitnome prigovara da je nalaz i mišljenje vještaka proturječan, subjektivan i nema uporišta u med icinskoj dokumentaciji, navodeći da vještak ocjenu temelji na specijalističkim pregledima i dijagnostičkim pretragama, uvažavajući tegobe koje nisu u uzročnoj vezi s nezgodom kao ni postojeće degenerativne promjene.
9. Suprotno žalbenim navodima, sudski vještak se na glavnoj raspravi 27. svibnja 2024. (list 76-77 spisa) očitovao i otklonio prigovore tuženika, navevši da prije štetnog događaja 19. svibnja 2018. tužitelj nije imao ozljeda sličnih onima zadobivenih u prometnoj nezgodi te da su problemi u desnoj šaci vezani uz oštećenje vratne kralježnice, te da je prilikom sastavljanja nalaza i mišljenja isključio ozljedu šake iz 2017., s obzirom da je u novom nalazu neurologa od 6. lipnja 2018. uzeta u obzir pretraga EMNG te je opisan novi klinički na laz koji govori o hiposteziji i oslabljenim pokretima 3., 4. i 5. prsta, pri čemu navedeni nalaz EMNG ne može biti vezan uz prethodnu ozljedu šake iz 2017.
9.1. Nadalje, na prigovor da je vratna kralježnica tužitelja oštećena ranijim degenerativnim promjenama, što nije posljedica zadobivene trzajne ozljede, valja odgovoriti da se sudski vještak dr. Roher na istoj glavnoj raspravi 27. svibnja 2024. očitovao da je prilikom pregleda učinjen kontrolni RTG te je prilikom nalaza i mišljenja uzeo u obzir dob tužitelja kao i vidljive degenerativne promjene.
10. U prilog neosnovanosti žalbenih navoda tuženika, govori i da je vještak. Dr. Roher nakon dostave zdravstvenog kartona tužitelja, kao i uvida u isti, odnosno vezano za prijašnju ozljedu iz 2017. kao i pad na Triglavu 2019. (lom prsne kralježnice) ostao kod prethodnog nalaza i mišljenja.
11. Slijedom navedenog, očitovanjem i dopunskim pisanim očitovanjem vještak je otklonio sve prigovore tuženika, te po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, nije bilo razloga za obnovom vještačenja u smislu čl. 261. ZPP te je pravilno odbijen prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.
12. S obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) i polazeći od gore navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada, na ime neimovinske štete iznos od 4.200,00 eur te 165,00 eur s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega).
12.1. Uzevši u obzir da je tužitelju isplatom od 796,34 eur u mirnom postupku djelomično nadoknađena neimovinska i imovinska šteta, i ovaj sud je suglasan sa stavom prvostupanjskog suda da tužitelju pripada daljnji iznos od 3.568,66 eur, odnosno da je neosnovan zahtjev za isplatu 114,40 eur.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude i potvrditi pobijanu presudu u toč. I. izreke.
14. Međutim, osnovana je žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka.
14.1. Naime, tužitelju pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude od 125,00 eur jer je iz zapisnika s ročišta za objavu presude (list 111 spisa) razvidno da punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište. Naime, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, isti je potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 335. st. 7. ZPP. Stoga, budući da je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište pristupio te trošak zatražio sukladno odredbi čl. 164. ZPP -a, to mu pripada 125,00 eura (Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1., Tbr. 40., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje: OT).
14.2. Iz navedenog razloga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i dosuditi tužitelju daljnji trošak od 125,00 eur (čl. 373. t. 3. ZPP).
15. Tužitelju, s obzirom na da je uspio sa žalbom, valjalo je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 31,25 eura. Tužitelju ne pripada zatraženi trošak sudskih pristojbi jer nije precizirao visinu niti u spisu postoji dokaz da je ista plaćena (čl. 219. st. 1. ZPP).
16. Odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka tužitelju pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP), a čemu tuženik ne prigovara određeno.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Sabina Dugonjić