Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-460/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, protiv tužene OG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-236/2020-61 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-236/2020-61 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da nije istinita i pravno valjana pismena oporuka, koju je sačinila oporučiteljica pokojna TG dana 1. rujna 2018., a koja je proglašena na ročištu 16. srpnja 2019. kod javnog bilježnika Biserke Lovrić u ostavinskom postupku O-4352/19 te potpisana od strane ostaviteljice i dva oporučna svjedoka, i kojom je kao svoju nasljednicu imenovala tuženu OG, kojoj je ostavila 1/3 u cijelosti, po ostavini pokojnog supruga VG , kao i zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi troškove parničnog postupka. Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), posebno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP -a te povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 221.a ZPP, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti, te ju predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Također, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito ukazuje tužitelj. Neosnovan je i istaknuti žalbeni razlog pozivom na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. i 221 a ZPP budući je prvostupanjski sud sporne i odlučne činjenice utvrdio pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno kao i međusobnu povezanost svih dokaza zajedno, na temelju čega je potom ukazao koje odlučne činjenice smatra dokazanim a što je dostatno i nepristrano obrazložio u sklopu pobijane odluke.

7. Predmet spora je utvrđenje da pismena oporuka pokojne TG, majke stranaka, od 1. rujna 2018., nije istinita i pravno valjana.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženica brat i sestra te zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pokojne majke TG, preminule **.**.2019.,

- da je u ostavinskom postupku koji je vođen iza majke stranaka pod posl.br. O-4352/19 predana pismena oporuka ostaviteljice TG od 1.9.2018. potpisana po ostaviteljici i dva oporučna svjedoka, RG i KG, kojom je ostaviteljica svojom nasljednicom imenovala tuženu,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O -4352/19 od 25.11.2019. prekinut ostavinski postupak iza pokojne TG te je tužitelj upućen da u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženice radi utvrđenja činjenice da pisana oporuka ostaviteljice od 1. rujna 2018. nije istinita i pravno valjana jer ne predstavlja volju ostaviteljice,

- da je prvostupanjski sud u postupku proveo dokaze grafološkim i psihijatrijskim vještačenjem po imenovanim vještacima Zvonimiru Ćoriću dipl.ing. i dr. Goranu Makariću, te dokaze saslušanjem svjedoka RG (list 185 spisa), KG (list 185,186 spisa), ĐG (list 226-227 spisa), ĆG (list 227-228 spisa), ŠG (list 228 spisa), EG (list 228-229 spisa), GG (list 233-234 spisa), PGŽ (list 234 spisa), JG (list 234-235 spisa), DG (list 235 spisa) te dokaz saslušanjem tuženice kao stranke u postupku (list 248-250 spisa),

- da je temeljem grafološkog vještačenja po vještaku Zvornimiru Ćoriću utvrđeno da je majka stranaka skriptor spornih potpisa na oporuci, sastavljenoj u Zagrebu 1. rujna 2018., odnosno da je vlastoručno ispisala potpise na predmetnoj oporuci, pri čemu vještak nije utvrdio postojanje nikakvih relevantnih razlika koje bi dovele u sumnju iznijeto mišljenje koje je ocijenio sigurnim i decidiranim,

- da je u postupku provedeno medicinsko psihijatrijsko vještačenje na okolnost sposobnosti ostaviteljice za rasuđivanjem u trenutku sastavljanja oporuke, te je imenovani vještak dr. Goran Makarić na temelju analize medicinske dokumentacije i preslike osobnog zdravstvenog kartona, izradio i dostavio pismeni nalaz i mišljenje ( str. 255-258 spisa) na temelju kojeg je zaključio da je pokojna TG bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, te ne postoje medicinsko utemeljeni dokazi koji bi upućivali na suprotno, kao niti dokazi o postojanju izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pokojne majke stranaka u vrijeme sastavljanja oporuke na dan 1. rujna 2018.,

- da se prvostupanjski sud iscrpno i razumljivo osvrnuo na iskaze svih saslušanih svjedoka u postupku, iznio jasna i argumentirana stajališta o razlozima u sklopu kojih priklanja vjeru iskazima određenih svjedoka kao i razloge uslijed kojih drugim svjedocima ne priklanja vjeru ( poput stupnja uvjerljivosti, činjenice da određeni svjedoci nisu posjećivali niti komunicirali sa pokojnom nakon nekog vremena, stajališta da kada određena osoba starije životne dobi u svakodnevnoj priči se vrati naglo u prošlost ne znači samo za sebe da boluje od demencije i sl. ).

9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon provođenja dokaza uvidom u materijalnu dokumentaciju, grafološko i psihijatrijsko vještačenje te dokaze saslušanjem ukupno deset svjedoka i tuženice, prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 30. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03,163/03, 35/05, 127/13,33/15 i 14/19 - dalje: ZN), imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, poglavito nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka koji su izričito naveli da je pokojna TG skriptor potpisa na oporuci, odnosno da je istu vlastoručno potpisala kao i da je u vrijeme sačinjenja sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi predmetna oporuka bila neistinita i neva ljana, odnosno da pokojna TG nije bila sposobna za oporučivanje, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

10. Tužitelj u žalbi osporava prvostupanjsku odluku sadržajno ističući kako sud nije saslušao liječnicu opće prakse pokojne prednice stranaka, dr. IG, što je bio dokazni prijedlog obje parnične stranke, te da nije mogao odbiti tužbeni zahtjev s obrazloženjem o nedokazivanju pravne osnove zahtjeva, onda kada nisu provedeni dokazni prijedlozi adekvatni za dokazivanje odlučnih činjenica , pa smatra da je postupljeno protivno odredbi čl. 221 a ZPP i počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Nadalje, tužitelj smatra pogrešnim zaključak suda utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, koji polazi od toga da su za takvo vještačenje isključivo relevantni podatci iz medicinske dokumentacije te da se vještak ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, već smatra da se i iz iskaza svjedoka mogu crpiti vrijedni heteroanamnestički podaci koje je vještak u potpunosti zanemario. Također, tužitelj smatra da vještak psihijatrijske struke nije uzeo u obzir sadržaj oporuke, unatoč tome što je tužitelj to tražio te ukazao na takvu manjkavost. Tužitelj osporava stajalište prvostupanjskog suda u sklopu kojeg nije priklonjena vjera iskazima određenih svjedoka te ističe da u nejasni i neprihvatljivi zaključci o neprihvaćanju vjerodostojnosti iskaza svjedoka zbog rodbinske veze i prilagodbe uspjehu u sporu.

11. U sklopu razmatranja tako iznesenih žalbenih navoda, koji se u svojoj suštini sadržajno iscrpljuju u tvrdnjama o postojanju bitnih povredi odredaba parničnog postupka te pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja kao pravilne i potpune, ne nalazeći osnovanost žalbenih navoda tužitelja koji bi dovodili u sumnju pravilnost i zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka te pobijane odluke.

12. Naime, predmet spora polazi od odlučnog utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti oporuke koju je prednica i majka stranaka sastavila 1. rujna 2018. godine i koja je potpisana vlastoručno, kao i od strane dva svjedoka RG i KG.

13. Prvostupanjski sud je u postupku proveo dokaz saslušanjem navedenih osoba koje su bile svjedoci pisane oporuke majke stranaka ( čl. 31. st. 1. ZN ) te je temeljem njihovih iskaza utvrdio da je pokojna ostaviteljica u trenutku potpisivanja oporuke bila potpuno normalna, suvisla i prisebna a svjedoci su osim toga pojasnili i okolnosti u sklopu kojih je došlo do potpisivanja oporuke pred njima kao svjedocima, kao i razlozima u sklopu kojih je ostaviteljica izrazila konkretnu oporučnu volju.

14. Nadalje, za utvrđivanje valjanosti oporuke i sposobnosti za rasuđivanje je odlučna primjena odredbe čl. 26. st. 2. ZN i koja propisuje pretpostavku u sklopu koje se smatra da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje, iz čega posljedično proizlazi da onaj koji smatra suprotno, mora dokazati nesposobnost za rasuđivanjem. Takvo dokazivanje u smislu navedene odredbe polazi od utvrđenja da osoba u konkretnom trenutku nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bila u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

15. Prvostupanjski sud je u sklopu utvrđenja odlučnih činjenica proveo dokaze uvidom u dostavljenu medicinsku i materijalnu dokumentaciju, dokaz grafološkim i psihijatrijskim vještačenjem, kao i personalne dokaze saslušanjem svjedoka, i temeljem kojih je utvrdio da je ostaviteljica osobno potpisala oporuku te da prilikom potpisivanja nisu postojali nikakvi razumni i utemeljeni dokazi koji bi dovodili u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanjem.

16. Neosnovano žalitelj smatra da je pobijana odluka donesena samo na temelju provedenog medicinskog vještačenja obzirom da je ista posljedica sagledavanja svih okolnosti slučaja i provedenih dokaza, pri čemu se vještak psihijatrijske struke dr. Gordan Makarić osim pismenog nalaza i mišljenja ( str. 255-258 spisa ) očitova i na prigovore tužitelja usmeno na ročištu 1. listopada 2025., kojom prigodom je otklonio iste na jasan, prihvatljiv i nepristran način.

17. Također, tužitelj neosnovano prigovara ne provođenju dokaza saslušanjem liječnika osobne zdravstvene zaštite pokojne majke stranaka. Naime, Dom zdravlja Zagreb Centar je podneskom od 20. 11. 2020. za potrebe postupka dostavio cjelokupni zdravstveni karton pokojne TG, te je imenovani vještak medicinske psihijatrijske struke dr. Makarić u sklopu izrade nalaza i mišljenja izvršio uvid u taj karton i medicinske podatke koji se odnose na period od 1978. do lipnja 2018. godine, pa provođenje dokaza saslušanjem liječnika primarne zdravstvene prakse u takvim okolnostima nije bilo odlučno, obzirom da su liječnici primarne zdravstvene prakse kroz period od 40 godina u skladu sa svojim ovlastima i pravilima struke, unosili i evidentirali podatke o zdravstvenom stanju tužiteljice i tijeku njezinog liječenja, nakon čega je vještačenjem takve dokumentacije od strane ovlaštenog vještaka medicinske struke utvrđeno da ne postoje nikakvi jasni i nedvojbeni medicinski utemeljeni dokazi u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost pokojne TG za rasuđivanjem u vrijeme sastavljanja oporuke.

18. Također neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud u pogledu dokazivanja odlučnih činjenica postupio protivno odredbi čl. 221 a ZPP i da je time počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

19. Naime, prvostupanjski sud zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije donio pozivom na odredbu čl. 221. a ZPP, već je takav zaključak donio savjesnom i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza u svojoj ukupnosti i zasebno, pri čemu nije našao dokazanim niti utvrđenim činjenice koje bi govorile u prilog tvrdnjama tužitelja o pravnoj nevaljanosti ili neistinitosti oporuke.

20. Niti tvrdnja o "nabijanu troškova" tužitelju u okviru saslušanja većeg broja svjedoka nije osnovana niti pravilna, obzirom da je prvostupanjski sud takve dokaze provodio upravo temeljem dokaznih prijedloga stranaka i sukladno jamstvima koja im pripadaju i koja proizlaze iz odredbi članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17 i 6/24; dalje: Konvencija ) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav RH) i kojima se strankama osigurava i jamči pravo na pristup sudu te pravo na procesnu ravnopravnost i sa njom povezano pravo na jednakost oružja i kontradiktornost postupka.

21. Slijedom svega navedenog, kako razlozi iz kojih tužitelj pobija odluku ne dovode u pitanje pravilnosti i zakonitost iste, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tužitelj samu visinu nije posebno osporavao.

23. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

24. U odnosu na zahtjev tuženice za naknadom sastava odgovora na žalbu i pristojbe na odgovor na žalbu, isti je valjalo odbiti temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a obzirom da nije bio nužan za žalbeni postupak ( točka III. izreke).

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić