Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2026/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, OSV, izvjestiteljice i članice i OS, članice, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika [obrt] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj Pn-87/2021-27 od 12. veljače 2024., u sjednici održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj Pn -87/2021-27 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.599,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. veljače 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.257,72 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 445,22 EUR–a.

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 19. prosinca 2023. (list 86 spisa), da mu tuženik isplati iznos od 1.599,83 EUR–a[1] (12.053,94 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.507,72 EUR–a (11.359,94 kn).

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu marke i modela BMW 3 registarske oznake [registarska oznaka] u njegovom vlasništvu, kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 25. lipnja 2020. na autocesti A1, kada je tužiteljev automobil, kojim je upravljao sam tužitelj, naletio na lisicu.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu , i to konkretno preslike Izvida štete broj 70-IMOD-5456/2020 od 2. srpnja 2020. (list 8-10 spisa), preslike Ponude autoservisa D – D d.o.o. od 13. listopada 2020. (list 11 spisa), preslike Obavijesti II. postaje prometne policije Zagreb, Policijske uprave zagrebačke od 18. veljače 2021. (list 45 spisa), CD–a na kojem se nalaze fotografije snimljene tijekom očevida koji je proveden od strane policijskih službenika nakon nesreće (list 69 spisa), preslike Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 25. lipnja 2020. (list 93 spisa) i preslike Potvrde II. postaje prometne policije Zagreb, Policijske uprave zagrebačke od 25. lipnja 2020. (list 94 -95 spisa), pravilno utvrdio:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 25. lipnja 2020. u 00,01 sati na 13. kilometru autoceste A1 + 600 metara, na području općine [adresa], kada je tužiteljev osobni automobil naletio na divljač, odnosno lisicu, uslijed čega je na automobilu nastala šteta,

- da nakon nesreće lisica nije pronađena, ali da su na automobilu pronađeni tragovi nalik na lisičju dlaku,

- da lovište uz navedenu dionicu autoceste pripada lovištu [adresa], Zajedničkom otvorenom lovištu broj I/123 [adresa], [obrt],

- da tužitelj u trenutku nesreće nije bio pod utjecajem alkohola,

- da je, nakon što je Croatia osiguranje d.d. izvršilo izvid, odnosno procjenu štete na tužiteljevom automobilu, autoservis D – D d.o.o. izradio ponudu za popravak istog u iznosu od 1.599,83 EUR–a (12.053,94 kn), a koji tužitelj u ovom predmetu potražuje.

8. Za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, mjerodavne su odredbe Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18, 32/19 i 32/20 – u daljnjem tekstu: ZL) i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

9.1. Odredbom iz čl. 7. t. 12. ZL–a propisano je da je lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju ZL–a, a odredbom iz čl. 7. t. 17. ZL–a propisano je da je otvoreno lovište lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači.

9.2. Sukladno čl. 9. ZL–a, lisica pripada kategoriji sitne divljači.

10.1.1. Odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO–a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom iz čl. 1045. st. 3. ZOO–a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

10.1.2. Odredbom iz čl. 1046. ZOO–a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.2. Odredbom iz čl. 1063. ZOO–a propisano je, između ostalog, da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a odredbom iz čl. 1064. ZOO–a propisano je, između ostalog, da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

10.3. Odredbama iz čl. 1067. ZOO–a propisano je:

- da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.),

- da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.),

- da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

11. Uzimajući u obzir:

- da je šteta na tužiteljevom osobnom automobilu nastala naletom istog na lisicu, dakle (sitnu) divljač u smislu odredbe iz čl. 9. ZL–a, i to na 13. kilometru autoceste A1 + 600 metara, na području općine [adresa],

- da je lisica neposredno prije naleta tužiteljevog automobila izašla iz otvorenog lovišta koje se nalazi uz navedenu dionicu autoceste, u kojem lovištu je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači u smislu odredbe iz čl. 7. t. 17. ZL–a, a kojim tuženik gospodari kao lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova u smislu odredbe iz čl. 7. t. 12. ZL–a,

- da lisica po svojim karakteristikama predstavlja opasnu stvar (brzo i nepredvidljivo kretanje),

- da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, niti dokazivao da bi bila ispunjena neka od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO–a,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tuženik, kao vlasnik lisice, odnosno opasne stvari odgovoran za štetu koja je nastala na tužiteljevom automobilu po načelu (principu) objektivne odgovornosti (bez obzira na krivnju) te kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime nastale imovinske štete iznos od 1.599,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. veljače 2024., kada je (pobijana) presuda donesena pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1046., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 1086. ZOO–a te čl. 2. st. 1. ZPP–a.

12. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te potom na isto i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja (pobijane) presude u tome dijelu, ističući u bitnom:

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik, a ne Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju autocestom A1, pasivno legitimiran u ovom predmetu,

- da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je lisica neposredno prije naleta tužiteljevog automobila izašla na autocestu iz otvorenog lovišta koje se nalazi uz navedenu dionicu autoceste i kojim gospodari tuženik, a ne iz neka od tri lovišta koja također graniče s mjestom nesreće, i to lovišta [adresa], lovišta [adresa] i lovišta [adresa]–[adresa],

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala na tužiteljevom automobilu, budući da za to nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 11. st. 2. t. 5. i čl. 80. st. 6. ZL–a.

13.1.1. Prvenstveno valja reći da u ovom predmetu nisu pasivno legitimirane Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju autocestom A1, već da je pasivno legitimiran upravo tuženik, budući da je isti, kao lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova gospodario otvorenim lovištem koje se nalazilo uz samo mjesto nesreće.

13.1.2. Da bi Hrvatske autoceste d.o.o., kao upravitelj autoceste A1, bile pasivno legitimirane i odgovorne za štetu bilo je potrebno da je šteta na tužiteljevom automobilu nastala jer Hrvatske autoceste d.o.o. nisu postupile sukladno odredbi iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19), odnosno da na zahtjev tuženika, kao osobe koja gospodari lovištem, nisu označile autocestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a što tuženik u ovom predmetu nije ni tvrdio, niti dokazivao.

13.2.1. Nadalje, isprave koje je tuženik dostavio uz podnesak od 17. veljače 2023., i to preslike kartografskih prikaza lovišta [adresa], lovišta [adresa], lovišta [adresa] i lovišta [adresa]–[adresa], ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja da je lisica neposredno prije naleta tužiteljevog automobila izašla upravo iz lovišta [adresa] kojim je na dan nesreće gospodario tuženik.

13.2.2. Naime, da je lisica neposredno prije naleta tužiteljevog automobila izašla iz lovišta [adresa] vidljivo je iz preslike Obavijesti II. postaje prometne policije Zagreb, Policijske uprave zagrebačke od 18. veljače 2021., a koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 230. st. 1. ZPP–a, pri čemu valja dodati da tuženik dostavljenim preslikama kartografskih prikaza nije u smislu odredbe iz čl. 230. st. 3. ZPP–a dokazao konkretna Obavijest sadrži neistinito utvrđene činjenice.

13.3. Isto tako, u ovom predmetu prilikom utvrđivanja postojanja tuženikove odgovornosti za štetu nije bilo mjesta primjeni odredaba iz čl. 11. st. 2. t. 5. i čl. 80. st. 6. ZL–a, budući da je tim odredbama regulirana zabrana ustanovljenja lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama (čl. 11. st. 2. t. 5. ZL–a), odnosno odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač kada je šteta nastala zbog provođenja lova (čl. 80. st. 6. ZL–a).

14. Na kraju valja reći i da je odluka o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, pravilna i zakonita, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19) te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac