Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1797/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 2779/2025-12 od 20. studenog 2025., dana 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni P-2779/2025-12 od 20. studenog 2025., pod točkom V. izreke za iznos parničnog troška od 526,55 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate.
II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni P- 2779/2025-12 od 20. studenog 2025., pod točkom V. izreke preko iznosa od 526,55 EUR do iznosa od 1.026,55 EUR, za iznos od 500,00 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 70,57 EUR sa zateznim kamatama od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj [broj kredita], od 21. ožujka 2007., sadržajno potvrđenog 23. ožujka 2007. po javnoj bilježnici Nini Bubaš Magličić iz [adresa], pod br. Ov-3610/07, a koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge Kreditora“, te odredba sadržana u čl. 18. D. istog kredita, a koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“ (točka I. i II. izreke). Naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 344,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2007. do isplate, te iznos od 187,42 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2012. pa do isplate (točka III. i IV. izreke), te je obvezan tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.026,55 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate (točka V. izreke). Nadalje odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama (točka VI. izreke) te u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama kao neosnovan (točka VII. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u točki V. izreke citirane presude te raspravnog rješenja od 25. rujna 2025. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu te preinačiti rješenje od 25. rujna 2025. uz obvezu naknade tuženiku troškova žalbe prema troškovniku navedenom u žalbi, a podredno predlaže rješenjem ukinuti presudu i rješenje od 25. rujna 2025. u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki V. izreke presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. U odnosu na žalbene navode prvenstveno ovaj sud ističe da je pravno neodlučno što je tužitelj trošak postupka zatražio podneskom predanim sudu na ročištu 21. listopada 2025., a ne putem sustava e-komunikacije i navedeno ne može utjecati na pravo tužitelja na naknadu troškova postupka. Tužitelj je pravovremeno, u skladu sa odredbom čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stavio prije završetka raspravljanja, te je sud prvog stupnja stoga osnovano odlučio o njegovu zahtjevu prema troškovniku koji je predan u spis.
6. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povodom njegovog prigovora na od strane tužitelja označenu vrijednost predmeta spora pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR-a.
7. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu održanom 25. rujna 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR-a i prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odmjerio troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku.
8. Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 40. ZPP-a, što je bilo od utjecanja na pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno na donošenje zakonite i pravilne odluke o parničnom trošku, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
9. Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
10. Dakle u ovom konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi sadržanih u čl. 2. i čl. 18.D predmetnog ugovora o kreditu služi u pravilu samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od ukupno 531,95 EUR koji je tužitelj isplatio tuženiku po osnovi tih ništetnih ugovornih odredbi i koji iznos je stoga tuženik pobijanom presudom obvezan platiti tužitelju (točka III. i IV. izreke presude).
11. Vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, ovdje konkretno na isplatu iznosa od ukupno 531,95 EUR pa osnovano u žalbi tuženik navodi da je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo odrediti prema navedenoj vrijednosti predmeta spora.
12. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa od ukupno 531,95 EUR, pa odvjetniku pripada nagrada za zastupanje po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) u visini od 50 bodova.
13. Pravilno je sud prvog stupnja priznao trošak zastupanja na pripremnom ročištu primjenom Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak sastava podneska od 19. srpnja 2025. primjenom Tbr. 8.1. Tarife, jer se i po stavu ovog suda drugog stupnja za navedene parnične radnje trošak zastupanja trebao priznati primjenom navedenih odredaba Tarife.
14. Stoga su opravdani troškovi zastupanja prema vrijednosti predmeta spora od 531,95 EUR troškovi za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 19. srpnja 2025. 50 bodova (Tbr. 8.1.), te za zastupanja na ročištima 25. rujna 2025. i 21. listopada 2025. po 50 bodova za svako (Tbr. 9.1.), odnosno ukupno 200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54), te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 500,00 EUR, kojem trošku treba pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, slijedom čega je tužitelju trebalo priznati parnični trošak od ukupno 526,55 EUR.
15. Stoga kako je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak postupka od 1.026,55 EUR, valjalo je odluku o troškovima postupka potvrditi za iznos od 526,55 EUR te preinačiti za iznos od 500,00 EUR te u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, sve temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.
16.1. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka, a koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr. 10. 4. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, a to uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 EUR te trošak plaćene pristojbe na žalbu u visini od 19,91 EUR (prema podacima iz spisa), dakle ukupno 144.91 EUR.
16.2. Prema uspjehu u ovom žalbenom postupku u omjeru od 48,70%, tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 70,57 EUR, koji iznos troška je naloženo tužitelju da mu nadoknadi sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove odluke.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. svibnja 2026.
Sudac:
Vlatka Paškvalin Bošković
