Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1260/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip Letica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 koga zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4109/2025-8 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4109/2025-8 od 22.siječnja 2026. u stavku I i II izreke te u stavku III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 589,05 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2026.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4109/2025-8 od 22. siječnja 2026. u stavku III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 214,05 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2026. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 214,05 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2026.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je;

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 12, točka 12.3. Ugovora o kredita u br. [broj kredita] od 30. siječnja 2007. godine, sklopljenog između tužitelja ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 u dijelu odredbe koja glasi:

„12.3 Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn…“

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 654,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2007. utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB -- DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 803,10 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene odluke, žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva

8. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka su osnovani.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik sklopili 30. siječnja 2007. Ugovor o kreditu kojim je određeno plaćanje naknade za obradu kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, dakle tuženik;

- da nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva i datum umanjenja kredita za visinu naknade ( list 153 spisa);

- da je odredbom čl. 12, točka 12.3. određeno da korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn…“

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost informiranja tužitelja i pregovaranja oko predmetnih odredbi ugovora;

- da tuženik nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika tuženika;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno da tuženik u svezi predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da se radi o standardnom ugovoru;

- da tuženik nije dokazao da se o predmetnim odredbama pregovaralo, a niti opravdanost visine niti jasnoću odnosno odredivost i da je sporna odredba protivna načelu poštenja i savjesti te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja;

- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da prema pravnog shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dokazao da se o predmetnim odredbama pregovaralo, a niti opravdanost visine niti jasnoću odnosno odredivost što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i da je predmetna odredba ništetne sukladno čl. 81. st. 1. i čl. 82. u vezi čl. 87. ZZP/03 te na temelju čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. ZOO obvezao tuženika na isplatu i odlučio na navedeni način.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

13. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka time da je prvostupanjski sud stečeno uvjerenje opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu ( čl. 8. ZPP-a).

14. Stoga, nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik

15. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 kako je to navedeno je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Nadalje, odredbom čl. 87 st. 1. ZZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, pravilno je prvostupanjski sud, prvenstveno temeljem uvida u predmetni ugovor o kreditu te saslušanjem tužitelja, utvrdio da stranke o predmetnim ugovornim odredbama nisu pregovarale prije sklapanja ugovora o kreditu već da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, te je pravilno ocijenio da iako u trenutku sklapanja ugovora tužitelj imao parametre utvrđenja visine iste nisu poštene u smislu odredaba ZZP/03.

18. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita te zahtjev za isplatom stečenoga bez osnove temeljem istih, a u utuženoj visini, koju visina nije sporna.

19. Naime, na žalbene navode valja reći budući da tuženik, na kojemu je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo uopće nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, prvostupanjski sud je pravilno u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja koji je iskazao da nikakvih prethodnih pregovora prije sklapanja ugovora nije bilo te je ocijenio da ja predmetna odredba nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve nakon što je proveo test poštenosti iste, pa neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost prvostupanjske presude.

20. Pri tom treba nadodati da iz sporne odredbe ugovoru o kreditu nije vidljivo koju stvarnu uslugu/troškove tužitelj podmiruje tuženiku plaćanjem iste, a niti tuženik tijekom postupka nije iznosio nekakve konkretne tvrdnje koju to stvarnu vrijednost plaćanjem naknade tužitelj tuženiku podmiruje.

21. Jednako tako, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.

22. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

23. Nadalje, u odnosu na nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: "3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanja naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri".

24. Primjenjujući ovu odluku na konkretan slučaj u kojem tuženik nije dokazao koji su troškovi/usluge obuhvaćeni ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i administraciju kredita, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnom tu ugovornu odredbu i obvezao tuženika vratiti tužitelju plaćeni iznos po tom osnovu od

25. Obzirom na sve naprijed navedeno, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je predmetna odredba nepoštena i ništetna.

26. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prigovor zastare neosnovan obzirom da u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tako prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.), pa tako prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

27. Na navode žalbe valja reći da u smislu čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 se i ispituje poštenost pojedinih ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, dakle, u pravilu, ne cijelog potrošačkog ugovora, pa se na utvrđenje nepoštenosti tj. ništetnosti upravo primjen juju pravila o zastari povrata stečenoga temeljem tzv. djelomične ništetnosti, odnosno ništetnosti dijela ugovora - pojedine ugovorne odredbe.

28. Konačno ukazuje se da kada je riječ o potrošačkom ugovoru, u smislu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, između ostaloga, i pravilima o zastari se nastoji postići odvraćajući učinak na način da se nastoji ubuduće odvratiti trgovce od upotrebe nepoštenih odredaba.

29. U odnosu na navode žalbe potrebno je reći tužitelj ima pravo na povrat stečenoga bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a - nepošteni stjecatelj) budući je isplata izvršena temeljem ugovora kojega je sam tuženik sastavio, a tužitelj nije imao nikakva utjecaja na sadržaj ugovora.

30. Obzirom na sve navedeno, tužitelj sukladno čl. 1111. ZOO -a ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita i osiguranja, u utuženom, a o zateznoj kamati pravilno je odlučeno temeljem čl. 1115. ZOO.

31. Naime, tuženik je nesavjestan stjecalac budući da su navedene odredba Ugovora ništetne, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena nakon dana uplate kao dana stjecanja,

32. Na žalbene navode vezano za ništetnost odredbi ugovora koji je u cijelosti izvršen valja reći da na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovo ra ne nestaje uzrok ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.) pa su stoga žalbeni navodi neosnovani.

33. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

34. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

35. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

36. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka osnovani

37. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatom treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjev za isplatom, to se vrijednost predmeta spora određuje samo prema novčanom potraživanju odnosno prema zahtjevu postavljenom u tužbi.

38. Obzirom na navedeno, osnovani su žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava te vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 654,43 eura kako to pravilno i navodi tuženik.

39. Stoga, tužitelju sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada trošak postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe Tbr. 7/1 -75 bodova; sastav podneska 14. kolovoza 2025. Tbr. 8/1 – 75 bodova; pristupa na ročište 19. studeni 2025. Tbr. 9/1-75 bodova odnosno ukupno 225 bodova, a što uz vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife od 2,00 eura ukupno iznosi 450,00 eura.

40. Tužitelju pripada pravo i na trošak PDV 25 % u iznosu od 112,50 eura sukladno Tbr. 46 Tarife a što ukupno iznosi 562,50 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura koji trošak je plaćen ( list 98 spisa) pa trošak iznosi 589, 05 eura dok iz stanja spisa i uvidom u e spis proizlazi da nije podmiren trošak sudske pristojbe na presudu.

41. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka osnovan je u iznosu od 589, 05 eura sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2026., dok u preostalom dijelu u iznosu od 214,05 eura nije osnovan.

42. Slijedom navedenog, valjalo ja žalbu tuženika djelom odbiti, a dijelom prihvatiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373 toč.3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

43. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje, to zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nije osnovan, pa je na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej