1            Poslovni broj: 5 Us I-1107/2023-10

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                        Poslovni broj: 5 Us I-1107/2023-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja G. G. iz M., Z. 1/99, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2, radi poreza na kuće za odmor, 12. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, KLASA: UP/II-410-03/22-01/28, URBROJ: 2170-02-03/4-23-2 od 13. ožujka 2023. i rješenja Grada Cresa, Upravnog odjela za proračun i financije, komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-410-15/21-01/2206, URBROJ: 2213/02-04-01-21-1 od 8. listopada 2021.

 

     Obrazloženje

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Cresa, Upravnog odjela za proračun i financije, komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-410-15/21-01/2206, URBROJ: 2213/02-04-01-21-1 od 8. listopada 2021 kojim je tužitelju, za nekretninu koja se nalazi na adresi M., Z. …, utvrđena obveza plaćanja porez na kuću za odmor za 2021. godinu u iznosu 1056,45 kn.

 

2.                 Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, smatra da mu je porezna obveza neosnovano utvrđena budući da se radi o nekretnini na kojoj ima prijavljeno prebivalište i koju ne koristi povremeno ili sezonski već u istoj boravi 7 mjeseci i više s time da povremeno odlazi u posjet kod unuka u Milano ili kod supruge u Zagreb. Ističe da je na ime režije u 2021. (struja, voda, komunalna naknada) platio iznos od 5.444,10 kn. U prilog navoda da predmetnu nekretninu koristi stalno dostavlja Zapisnik od 10. listopada 2023, sastavljen od strane komunalnog redara. 

 

3.                 Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja.

 

4.                 U sporu je održana rasprava na ročištu održanom 11. siječnja 2023. čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

6.                 Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.                 Sukladno odredbi čl. 25. Zakona o lokalnim porezima (NN br. 115/16, 101/17; dalje: Zakon) i čl. 5. st. 1. Odluke o porezima Grada Cresa (Služene novine Primorsko-goranske županije br. 33/19; dalje Odluka) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

 

8.                 Odredbom čl. 26. Zakona određeno je da se porez plaća u iznosu od 5,00 do 15,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće, a visinu poreza propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

 

9.                 Odredbom čl. 2. st. 1. tč. 12. Zakona te čl. 5. st. 4. Odluke propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

 

10.             Odredbom čl. 4. Odluke propisano je da se porez na kuće za odmor plaća godišnje u visini 15,00 kn po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.

 

11.             Sukladno odredbi čl. 7. Odluke u postupku dokazivanja statusa kuće za odmor, u smislu čl. 5. Odluke, nadležno tijelo može, osim osobne iskaznice, od obveznika poreza kuće za odmor zatražiti i slijedeću dokumentacija: putovnica, potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjestu i vremenu nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijema poštanske pošiljke, mjestu podnošenja porezne prijave, te drugu dokumentaciju kao što su: izjave svjedoka, očevid i drugo.

 

12.             Odredba čl. 49. Zakona propisuje da obveznik poreza na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kući za odmor koji se odnose na mjesto gdje se nalazi taj objekt te korisnu površinu, kao i podatke o poreznom obvezniku.

 

13.             Odredbom čl. 88. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ), propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

 

14.             Sukladno odredbi čl. 6. st. 2. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

 

15.             Među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine na adresi M., Z. I/99. Zatim, nesporna je i površina predmetne nekretnine (70,43 m2), kao i da na spomenutoj adresi ima prijavljeno prebivalište.

 

16.             Sporno je da li nekretnina koja se nalazi na adresi prijavljenog prebivališta tužitelja ima status kuće za odmor, a budući da tužiteljica tvrdi da u predmetnoj nekretnine stanuje.

 

17.             Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi da li se nekretnina koristi za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. Zakona i čl. 5. st. 4. Odluke.

 

18.             Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Međutim, uvažavajući prirodu ove pravne stvari, a osobito dokaze izvedene od strane javnopravnih tijela na okolnost utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje, Sud ističe da prijava prebivališta na koju se tužitelj poziva kao na dokaz da mu ista služi za stalno stanovanje, sama po sebi ne znači da se nekretnina doista koristi za stalno stanovanje, već je tu činjenicu potrebno dokazati i drugim dokazima. Takvo shvaćanje je ovaj Sud izrazio u više svojih odluka, a isto je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudama poslovni broj: Us-188/2008 od 13. svibnja 2008., Us-1341/2009 od 23. lipnja 2011., Us-1339/09 od 2. lipnja 2011. i dr.

 

19.             Iz podatka o utrošku vode za 2021. godinu dostavljenim od strane trgovačkog društva V. i o. C. L. d.o.o. vidljivo da u siječnju, veljači, ožujku travnju i prosincu nije zabilježena potrošnja vode, odnosno da je potrošnja vode bilo samo u razdoblju svibanj – studeni i to: u svibnju 9 m3, u lipnju 14 m3, u srpnju 25 m3, u kolovozu 21 m3, u rujnu 12 m3, u listopadu 10 m3 te u studenom 3 m3.

Nadalje, iz Evidencije korištenja korisničke kartice za otvaranje otpadomjera za 2021. godinu proizlazi da je kratica br. 9733 korisnika G. G. korištena u razdoblju od 10. svibnja – 26. listopada 2021.

             

20.             U konkretnom slučaju, Sud smatra da je činjenično stanje odlučno za donošenje zaključka o tome da li predmetna nekretnina ima status kuće za odmor ili se koristi za stalno stanovanje, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju u mogućnost suprotnoga, upućuje na to da predmetna nekretnina tužitelju ne služi kao mjesto stalnog stanovanja gdje se nalazi težište njegovih životnih interesa, slijedom čega Sud utvrđuje da se osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela temelje na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

 

21.             Naime, sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu, te cijeneći navode tužitelja iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ovaj Sud nalazi da je primjenom citiranih odredbi Zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2021., budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski, što istoj daje status kuće za odmor. Navedeno prvenstveno proizlazi s obzirom na zabilježenu potrošnju vode i korištenja usluge odvoza otpada na predmetnoj nekretnini.

 

22.             Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 12. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                              Sudac                            

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).