Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2981/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kneza Borne 18/II, i kći tužitelja EĆ iz [adresa], protiv tužene: VĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Aldo Mirošević i Rade Jurković u Veloj Luci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-903/2023. od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj. P-903/2023. od 5. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isključivi vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane z. u. [broj ZK uloška] – ZK tijelo 3 k. o. [katastarska općina] te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva iste nekretnine na svoje ime i korist za 1⁄2 idealnog dijela cjeline, uz istodoban izbris tog prava s imena tuženice VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1⁄2 idealnog dijela cjeline, a što je tuženica dužna trpjeti.

II Nalaže se tuženici VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak ovog parničnog postupka uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju: NĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da tuženoj: VĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.012,00 eur (tritisuće euri i dvanaest centi), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem a tužitelju dosude troškovi postupka i troškovi žalbe.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio, da u konkretnom slučaju nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP na koja ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 331.b ZPP, kada prvostupanjski sud nije donio presudu na temelju ogluhe.

7. Tužba se naime temelji na tvrdnji tužitelja da je u ostavinskom postupku pred prvostupanjskim sudom posl. br. O-1018/2017 počinjena pogreška kada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predmet ovog spora, nije raspoređena u cijelosti u korist prednice tužitelja ZĆ, te se nadalje obrazlaže da je ista i na temelju dosjelosti stekla vlasništvo te čestice, odnosno da je isto stekla na temelju građenja. Navedeno nisu činjenice u smislu čl. 331.b. st. 1. t. 2. ZPP, već pravna pitanja o kojima je sud mogao zauzeti stajalište tek nakon provedenog dokaznog postupka (a ista su sporna i u ovoj žalbenoj fazi postupka). Radi toga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe (iako je isto doista samo paušalno obrazloženo).

8. Tužitelj u žalbi osporava navedeni zaključak na način da izlaže svoju pravnu ocjenu spora, što dakle ne može predstavljati činjenice u smislu čl. 331.b. ZPP jer se radi o primjeni materijalnog prava na činjenice koje su također u ovom postupku sporne, a dokaze u odnosu na temelj stjecanja dosjelošću i građenjem tek je trebalo provesti u postupku. Nesporno je naime da su stranke sudjelovale u ostavinskom postupku iza pok. JĆ pok. NĆ te kakve su odluke donesene u tom postupku, ali tužitelj traži da sud utvrdi da je on, nasljeđivanjem iza pok. majke ZĆ, stekao cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a da je ona tu nekretninu stekla na način koji je u postupku tek trebalo dokazati.

9. Zato nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 331.b. ZPP.

10. Nadalje, način kako je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u skladu je s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP, pa se neosnovano prigovara odluci i u tom dijelu. Tuženik se vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi usprotivio u svom odgovoru na tužbu, pa nije bio prekludiran iznijeti takav prigovor, a vrijednost predmeta spora utvrđena u parnici ne mora nužno odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora. U konkretnom slučaju radi se o ½ dijela obiteljske kuće s okućnicom u [adresa] pa je i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio, po tužitelju označenu, vrijednost predmeta spora od 1.500,00 eur, već je povodom prigovora tuženika istu označio sa 100.000,00 eur. Pri tom sud nije dužan provoditi dokazne radnje u svrhu utvrđivanja vrijednosti sporne imovine (koja dakle ne mora biti jednaka označenoj vrijednosti predmeta spora) već vrijednost predmeta spora utvrđuje brzo i na prikladan način, a upravo tako je prvostupanjski sud i postupio.

11. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 299a st. 4. ZPP, kada nije prihvaćen podnesak novog punomoćnika tužitelja koji je iznio svoju pravnu argumentaciju osnovanosti tužbenog zahtjeva. Činjenica, da je zastupanje preuzeo tijekom postupka, nije mogla spriječiti punomoćnika tužitelja zatražiti odobrenje suda za podnošenje podneska, jer razlog odbijanja istog nije faza postupka u kojoj je dostavljen, nego činjenica da je propušteno tražiti odobrenje u smislu čl. 299.a. st. 2. ZPP.

12. U predmetnom postupku tužitelj traži utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, odnosno da je vlasništvo preostale, ovdje sporne 1/2 utužene kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku smrti svoje majke na dan 5. lipnja 2023. godine koja pak da je takvo pravo stekla na temelju dosjelosti, ulaganjem rada i sredstava za vrijeme trajanja braka kao i građenjem kao pošteni graditelj.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno:

- da su, kako to proizlazi iz e izvatka za zemljišnu knjigu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnici utužene nekretnine po 1/2 dijela uknjižene parnične stranke tj. tužitelj i tuženica,

- da je tužitelj upis uknjižbe prava vlasništva 1/2 dijela utužene nekretnine ishodio pod Z-8248/2018 temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-1018/2017 od 30. studenog 2017. iza smrti oca LĆ "Lava" pok. NĆ, dok je pod istim Z-8248/2018, dakle temeljem istog pravnog temeljem-ostavinskog rješenja iza smrti oca, kao suvlasnik preostale 1/2 dijela bio uknjižen OĆ, brat tužitelja,

- da je tuženica uknjižena kao suvlasnice prijeporne 1/2 dijela utužene nekretnine temeljem ugovora o darovanju ovjerenog u potpisu svog supruga OĆ u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-1780/2022 dana 31. svibnja 2022. što je provedeno pod Z-6154/2022,

- da rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli O-1018/2017 potječe iz ostavinskog postupka koji je u Općinskom sudu u Korčuli bio pokrenut još davne 1993. godine pod posl. br. O-158/1993 iza smrti LĆ pok. NĆ umrlog **.**.1993.,

- da je u navedenom ostavinskom postupku utvrđeno kako je ostavitelj dijelom svoje imovine raspolagao pisanom oporukom pred svjedocima od 30. listopada 1992. godine kojom je za nasljednike odredio udovu ZĆ, majku tužitelja, sina-ovdje tužitelja NĆ i sina OĆ, brata ovdje tužitelja, a supruga tužene, koji su ujedno i zakonski nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda,

- da su u navedenom ostavinskom postupku svi nasljednici priznali oporuku ostavitelja za istinitu i pravno valjanu te se ujedno prihvatili nasljedstva koje ih temeljem oporuke i zakona pripada,

- da je nakon davanja nasljedničke izjave, OĆ, brat tužitelja, suprug tužene, i to 20. travnja 2001. pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti oporuke ostavitelja koji je u Općinskom sudu u Korčuli pravomoćno okončan rješenjem P- 215/01 o odbačaju tužbe od 9. lipnja 2004. godine,

- da je rješenjem posl. br. O-158/93 od 30. ožujka 2007. godine prekinut ostavinski postupka iza smrti LĆ pok. NĆ nakon čega je, postupajući po uputi ostavinskog suda, OĆ **.**.2007. podnio tužbu protiv svoje majke ZĆ i svog brata, ovdje tužitelja NĆ radi izdvajanja iz ostavine,

- da se parnični postupak označen u prethodnoj stavci vodio pod posl. br. P- 246/07 (P-372/13, Pu P-516/15), a tužbeni zahtjev tamo tužitelja OĆ usmjeren na utvrđenje prava suvlasništva 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica] ZGR, kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] odbijen je kao neosnovan što je pravomoćno potvrđeno presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-492/14 od 12. travnja 2017. godine - da je potom pod posl. br. O-1018/17 nastavljen ostavinski postupak iza smrti pok. ŠĆ pok. NĆ te je po pribavljanju zk izvadaka i proteku roka koji je po raspravnom zapisniku O- 1018/17 od 14. rujna 2017. radi dostavljanja identifikacije nekretnina kojima je ostavitelj oporučno raspolagao doneseno rješenje o nasljeđivanju O-1018/17 od dana 30. studenog 2017. godine,

- da je u označenom Rješenju o nasljeđivanju od 30. studenog 2017. u ostavinsku imovinu, među ostalim, uvrštena i ovdje utužena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u toč. II/ izreke raspoređena na tužitelja i brata mu OĆ po 1/2 dijela ,

- da je utužena kčbr. [katastarska čestica] zajedno s kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR u tijeku navedenog ostavinskog postupka O-158/93 identificirana od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula Klasa:

936-02/06-04, [broj] od 10. studenog 2006. godine kao imovina koja predstavlja "...kuću na Brdu u cijelosti i svu novogradnju - kčbr. [katastarska čestica], dvorišta, vrtove i arule što se identificira s kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" kao imovina koju je oporučitelj oporučno ostavio svojoj supruzi ZĆ,

- da je Rješenje o nasljeđivanju O-1018/2017 steklo svojstvo pravomoćnosti donošenjem rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž-105/2018 od 16. svibnja 2018. godine po žalbu koju koju u za to ostavljenom zakonom propisanom roku bio uložio nasljednik OĆ,

- da nasljednici i to tužitelj i ZĆ, nisu u zakonom propisanom roku uložili žalbu na Rješenje o nasljeđivanju O-1018/2017, već su žalbu uložili naknadno i to tek 31. siječnja 2020. godine koja žalba je pravomoćno odbačena kao nepravodobna kako je to potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž-166/2020 od 22. srpnja 2020.,

- da je po prijedlogu nasljednika, ovdje tužitelja NĆ i njegove majke, danas pok. ZĆ, dana 23. svibnja 2022. godine od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, doneseno rješenje o ispravku O -1018/2017 na način da se u toč. I/ rješenja o nasljeđivanju O-1018/2017 od 30. studenog 2017. u toč. I/ izreke pod točka 1/, u dijelu gdje se utvrđuje koje nekretnine spadaju u ostavinu, na način da je dodana nova alineja "čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a u oporuci opisno navedeno kao "kuća na Brdu u cijelosti i sva nadogradnja",

- da je povodom žalbe nasljednika OĆ rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž-688/2022 od 7. rujna 2022. preinačeno rješenje navedeno u prethodnoj stavci na način da je odbijen prijedlog za ispravak,

- da shodno svemu naprijed iznesenom preostaje utvrđenje kako je u ostavinsku imovinu pok. LĆ pok. NĆ od imovine kojom je oporučno raspolagao i to opisno "kuća na Brdu u cijelosti i sva nadogradnja, dvorišta, vrtovi, arule" pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju uvrštena tek kčbr. [katastarska čestica] koja je raspoređena na sinove, ovdje tužitelja NĆ i brata mu OĆ, supruga tužene, dok pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju od 30. studenog 2017. nekretnine identificirane kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] nisu uopće uvrštene u ostavinsku masu niti kao takve raspoređene na bilo koga od utvrđenih nasljednika pok. LĆ pok. NĆ,

- da je, kako to proizlazi iz spisa Pn-72/2020 (Pn-11/2023), udova ostavitelja-ZĆ, majka tužitelja, ustala tužbom radi naknade štete protiv tuženika GĆ, punomoćnika odvjetnika koji ju je zastupao u ostavinskom postupku O- 158/93/O-1018/2017 navodeći kao štetnu radnju propust imenovanog odvjetnika ulaganja žalbe protiv Rješenja o nasljeđivanju od 30. studenog 2017. iz razloga što je ostavinska imovina potpuno pogrešno raspoređena,

- da je, po utvrđenju kako je tužiteljica ZĆ preminula **.**.2023., u postupku Pn 11/2023 utvrđen prekid postupka,

- da je, kako to proizlazi iz preslike ostavinskog spisa priloženo kao prilog na listu 129-138 spisa Pn-11/2023) ostavinski postupak iza smrti ZĆ pokrenut u ovom sudu pod posl. br. O-781/2023 u kojem je utvrđeno da je imenovana kao ostaviteljica pokretninama raspolagala u korist unučadi EĆ i SĆ, dok je nekretninama pobrojanim po pripadajućoj katastarskoj oznaci u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] kao i općenito svim nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina] i/ili k. o. [katastarska općina] kojih je ZĆ, kao primateljica uzdržavanja, vlasnica, raspolagala Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 8. veljače 2023. u korist sina, ovdje tužitelja NĆ,

- da se kao predmetom citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju navode kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koje se navodi da nisu sadržane u rješenju o nasljeđivanju O-1018/17 od 30. studenog 2017., dok se utužena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se prema provedenoj Identifikaciji od 10. studenog 2006. godine nalazi u sklopu prethodno dviju označenih nekretnina, kao takva ne navodi u navedenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju,

- da u ostavinskom postupku O-781/2023 predstoji prekid postupka budući je nasljednik OĆ osporio valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i valjanost oporuke ostaviteljice od 15. studenog 2022. godine,

- da je, kako to proizlazi iz spisa P-74/2023, ovdje tužena, kao tužiteljica, protiv ovdje tužitelja, kao tamo tuženog, podnijela 3. veljače 2023. tužbu radi predaje u suposjed i ovdje sporne nekretnine, a koji postupak je prekinut rješenjem posl. br. P-74/23 od 4. ožujka 2024. godine do pravomoćnog okončanja ovog sada predmetnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, utemeljen na valjano primijenjenom materijalnom pravu, da je utužena nekretnina bila predmetom raspravljanja i kao takva raspoređena kao ostavinska imovina sada već pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju O-1018/2017. Označeno rješenje o nasljeđivanju doneseno je temeljem oporuke ostavitelja od 30. listopada 1992. godine, ali i zakona. Iako je Rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. LĆ doneseno dvadeset četiri godine nakon smrti imenovanog ostavitelja za ukazati je kako se pozivom na odredbu 128 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00, dalje ZN-a), koji je u primjeni obzirom na datum smrti ostavitelja LĆ, ok. NĆ) smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, a ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti (čl. 135 ZN-a) pa dakle nije primijenjen Zakon o nasljeđivanju 56/00, već samo njegova prelazna i završna odredba. Taj je trenutak mjerodavan i za utvrđenje sadržaja i opsega prava nasljednika. I prema odredbi čl. 36 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje ZOVO), pravo vlasništva stječe se nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljedstva na imovini umrle osobe ako zakonom nije drukčije određeno, a navedeno se odnosi kako na nasljeđivanje na temelju oporuke (dakako u situaciji utvrđenja pravne valjanosti određene oporuke) tako i na nasljeđivanje na temelju zakona.

15. Nema dvojbe da je utužena nekretnina, u sklopu kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] bila predmetom oporučnog raspolaganja od strane pok. LĆ pok. NĆ. Međutim, protivno navodima tužitelja oporuka ne predstavlja valjani i zakoniti osnov stjecanja prava vlasništva kao pretpostavku za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelosti. Oporuka je tek jedan od zakonom propisanih temelja pozivanja na nasljedstvo kako je to propisano odredbom čl. 6 ZN-a. K tome danas pok. ZĆ je od momenta proglašenja oporuke svog pok. supruga LĆ pok. NĆ prihvatila nasljedstvo na temelju navedene oporuke pri čemu je tijekom čitavog trajanja ostavinskog postupka iza smrti svog supruga zadržala takvu procesnu poziciju. Naime, danas pok. ZĆ niti u jednom momentu nije postavila zahtjev za izdvajanje dijela ostavinske imovine koji predstavlja kuću s pripadajućom okućnicom u predjelu Brdo k. o. [katastarska općina] po osnovu bračne stečevine na što je svakako bila ovlaštena pozivom na odredbu čl. 279 Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78 i 27/78. Dakle, danas pok. TĆ je bila ovlaštena za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza smrti svog supruga tužbom tražiti da sud utvrdi njen udio u zajedničkoj imovini stečenoj s ostaviteljem -bračnim drugom i to radom za vrijeme trajanja braka. Inače, bračna stečevina, kao poseban oblik suvlasništva bračnih supružnika prestaje postojati u dva slučaja, prvi je razvrgnuće, a drugi jest prestanak po samom zakonu, odnosno trenutkom smrti jednog bračnog druga. Česta je situacija da nasljednici prvog nasljednog reda, najbliže povezani s ostaviteljem, a i međusobno (ako se radi o zajedničkim potomcima ostavitelja i preživjelog bračnog druga), često ne vode razlog isticanju a je pojedino imovinsko dobro dio bračne stečevine i da u ostavinu ulazi samo polovina ili neki drugi udjel za koji je utvrđeno da je ostavinska imovina također po osnovu bračne stečevine što je očito bio slučaj i za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza smrti pok. LĆ pok. NĆ. Ovo stoga što nasljednica, udova ZĆ, majka tužitelja, niti u jednom momentu nije istaknula zahtjev za izdvajanje iz ostavine po osnovi bračne stečevine. Navedeno ima za posljedicu da se time tako reći prešutno mijenja sastav ostavine i dolazi do svojevrsnog stjecanja "bez osnove" kojem onda osnova postaje rješenje o nasljeđivanju. Svakako da je ZĆ u ostavinskom postupku imala mogućnost postaviti zahtjev za izdvajanje vlastite imovine iz ostavine što nije učinila pa ni za ovdje utuženu nekretninu. Nepostavljanje zahtjeva za izdvajanje bračne stečevine prešutno je ustupanje svog suvlasničkog dijela (po osnovu bračne stečevine) nasljedničkoj zajednici kao cjelini, dakle, svim nasljednicima ostavitelja. Oni postaju suposjednici ostavine u trenutku smrti ostavitelja. Razlozi zbog kojih ZĆ nije tražila izdvajanje iz ostavine nisu sad a i ne mogu biti bitni sve dok ne ispunjavaju pretpostavke za ponavljanje ostavinskog postupka, a pri tome je posve neodlučno što je takvom imovinom ostavitelj u cijelosti raspolagao oporukom u korist supruge. Prema odredbi čl. 148 ZN-a do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički. Nasljednička zajednica prestaje, dakle raspodjelom ostavinske imovine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju (čl. 225 ZN-a). Iz navedenog proizlazi zaključak kako su po smrti zajedničkog pravnog prednika LĆ pok. NĆ, ne ulazeći sada u osnov nasljeđivanja (zakon ili oporuka), a kamoli u osnov stjecanja prava vlasništva, svi nasljednici, konkretno sada tužitelj NĆ, njegov brat OĆ i njihova majka, danas pok. ZĆ bili u nasljedničkoj zajednici sviju nekretnina koje su u momentu smrti ostavitelja predstavljale ostavinsku imovinu i kao takve su se smatrale tijekom čitavog trajanja navedenog ostavinskog postupka, a to uslijed davanja valjanih nasljedničkih izjava, priznanja oporuke, nepostavljanja, dakako po pretpostavkom da su osnovani, zahtjeva za izdvajanja imovine iz ostavine po osnovi privređivanja, bračne stečevine itd. Potonje obrazloženo, sve i da je tužitelj putem svoje prednice, majke, danas pok. ZĆ, bio u isključivom posjedu predmetne nekretnine od smrti pok. LĆ (1993. godine) dovodi do zaključka da u konkretnom slučaju nema stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Pri tome je prije svega za naglasiti da je dosjelost originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Sukladno spomenutim odredbama, okolnost što se ZĆ nalazila u isključivom posjedu utužene nekretnine kroz čitavo vrijem trajanja ostavinskog postupka iza smrti svog supruga, pa i do svoje smrti 2023. godine nije odlučćna u ovoj pravnoj stvari. Naime, ista kao posjednik nije mogla steći vlasništvo nekretnine dosjelošću budući da se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo ako postoji samostalan posjed tj. ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik te nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed). Kraj činjenice da je utužena nekretnina od trenutka otvaranja nasljedstva do donošenja rješenja o nasljeđivanju bila u nasljedničkoj zajednici, na način kako je to prethodno obrazloženo, to je samim time isključena savjesnost posjeda. Tu valja naglasiti da u obiteljskim zajednicama i uopće srodničkim odnosim, ako neki srodnici koriste, a drugi to ne čine onda srodnici koji tu nekretninu koriste bilo izričitim sporazumom, bilo pak prešutnim odobrenjem ostalih, čine to uvijek u ime svih suvlasnika. Suvlasnici koji u ovakvim slučajevima koriste suvlasničku nekretninu svjesni su da ta nekretnina nije samo njihova, a samo onaj koji ne zna niti može znati da stvar nije njegova vlasništvo stvari može steći dosjelošću. Upiranje na tvrdnju da je danas pok. ZĆ, pravna prednica ovdje tužitelja, stekla pravo vlasništva utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju građenja također nije relevantno u ovoj pravnoj stvari. Naime, iz narativa tužbe proizlazi kao tužitelj upire na činjenicu da je dio kuće na prijepornoj čestici sagrađen od sredstava supružnika, danas pok. JĆ i ZĆ, koja su predstavljala njihovu bračnu stečevinu što bi onda bio osnov za izdvajanje iz ostavine pok. supruga na temelju ulaganja rada i sredstava za vrijeme trajanja braka. Takav zahtjev, kako je gore obrazloženo, danas pok. ZĆ nije postavila za vrijeme trajanja ostavinskog postupka O-158/93/O-1018/17, a utvrđivanje takvih okolnosti u ovom postupku impliciralo bi ponovno utvrđivanje opsega ostavinske imovine pok. LĆ pok. NĆ što je nedopušteno obzirom da je sastav ostavinske imovine utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju O-1018/17 od 31. listopada 2017. godine. Tužitelj, dakle, niti u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka nije isticao činjenice prema kojima je njegova majka, danas pok. ZĆ, stekla pravo vlasništva utužene nekretnine građenjem nakon smrti svog supruga pok. LĆ pok. NĆ ili pak nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju O-1018/17 koje činjenice bi eventualno mogle predstavljati osnov stjecanja prava vlasništva na strani danas pok. ZĆ koji bi se opet morao raspraviti u odnosu na nasljeđivanje kao osnov stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine po smrti pok. LĆ pok. NĆ.

16. S takvim zaključkom slaže se i ovaj drugostupanjski sud. Pok. ZĆ pozvala se u ostavinskom postupku na oporuku pok. supruga kao temelj stjecanja, dok prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da ona, znajući da u odnosu na spornu nekretninu postoji više pravomoćnim rješenjem utvrđenih nasljednika, nije mogla biti savjesni posjednik iste (upravo vođenje svih postupaka ukazuje na svijest da nije naslijedila cijelu nekretninu).

17. Neosnovano se tužitelj poziva na odluku Vrhovnog suda RH posl. b.r Revd - 2309/2020-6 od 16. veljače 2021., nakon koje je donesena naknadna odluka posl. br. Rev-931/2021. 16. studenoga 2022., a u kojoj je zauzeto stajalište da je odgovor na pitanje „Da li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i u tom postupku nisu osporile sastav imovinske mase, odnosno ima li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju učinak pravomoćno presuđene stvari u odnosu na stranke u ostavinskom postupku i u odnosu na imovinu koja je u tom postupku utvrđena?“ potvrdan. U odnosu na drugo pitanje istaknuto je da se nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju mogu pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovina ostavitelja, pod uvjetom da se radi o valjanom stjecanju prava vlasništva nastalom nakon smrti ostavitelja, te da su prednice tužiteljice i tužiteljica mogle steći i jesu stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to poštenim posjedom predmetne nekretnine, nakon što je otac prednica tužiteljice kupio predmetnu nekretninu od naknadno utvrđene zakonske nasljednice ostavitelja.

18. Iz navedenog je vidljivo da se ne radi o pravno i činjenično identičnoj situaciji jer je riječ o stjecanju trećih osoba nakon što su ostavitelji raspolagali nekretninom, a što majka stranka, koja je sama nasljednica pok. NĆ, nije bila.

19. U konkretnom slučaju tužitelj traži da se ista osoba, koja se u ostavinskom postupku pozvala na nasljeđivanje sporne nekretnine na temelju oporuke, naknadno po svom slijedniku pozove na stjecanje na temelju dosjelosti, odnosno građenja tijekom bračne zajednice s pokojnim ostaviteljem.

20. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da takav zahtjev tužitelja nije osnovan, jer pok. ZĆ nije tražila izdvajanje te nekretnine iz ostavinske imovine niti se pozvala na to da bi ona bila vlasnica iste po bilo kojoj osnovi – pri čemu za stjecanje građenjem nisu predloženi nikakvi dokazi, iako je ta osnova po prirodi stvari trebala postojati već u vrijeme smrti ostavitelja.

21. Za stjecanje na temelju dosjelosti, posjedovanjem nakon smrti ostavitelja odnosno nakon smrti ostavitelja od 12.1.1993., do 2013. godine, nisu ispunjeni zakonski uvjeti, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud. Samo postojanje oporuke, koja je u ostavinskom postupku osporena a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 16.5.2018. prednica tužitelja stekla je samo ½ dijela sporne nekretnine, ne udovoljava uvjetima poštenja posjeda iz čl. 18. ZV jer je prednica tužitelja znala da, bez obzira na razloge istog, spornu nekretninu ne posjeduje kao svoju u cijelosti.

22. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je: „posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)“, a pošten je (st. 3. istoga članka) “...ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed“, s time da (st. 5) „posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno“, te odredbama čl. 72. ZOVO-a, po kojima: (st. 1.) „posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja“, (st. 2.) „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova“ - i (st. 3.) „savjesnost posjeda se pretpostavlja“, a prema kojima nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, s time da se poštenje (savjesnost) posjeda pretpostavlja - pa onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati.

23. S obzirom na to, da je ostavinski postupak trajao do 16.5.2018. godine, prednica tužitelja nije mogla istovremeno, dok potražuje pravo na spornoj nekretnini u ostavinskom postupku na temelju nasljeđivanja, biti savjesni posjednik u smislu čl. 18. ZV, te stjecati pravo vlasništva na istoj na temelju dosjelosti (što bi dakle bilo posljedica dugotrajnosti ostavinskog postupka) a niti se u tom postupku, u kojem 2013., kada je prema tvrdnjama tužitelja protekao rok za stjecanje dosjelošću, pozvala na to (što po mišljenju ovog suda nije niti mogla s uspjehom učiniti). Prema čl. 114. ZV vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Kada se pozvala na nasljeđivanje kao temelj u ostavinskom postupku (te je u ½ dijela vlasništva utvrđena nasljednicom) prednica tužitelja nije mogla istovremeno stjecati i na temelju zakona, samostalnim posjedom, kako se prigovara u žalbi. Pri tom postojanje nasljedničke zajednice, suprotno žalbenim prigovorima, isključuje mogućnost poštenog samostalnog posjeda, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

24. Radi toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

25. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibanj 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić