Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-744/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČPA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotuženika GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i petotuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji prvo, drugo, četvrto i peto tuženici su zastupani po punomoćniku Ireni Tušak Miletić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama prvo, drugo, četvrto i peto tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-810/2019-28 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-810/2019-28 od 9. siječnja 2026., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tužiteljica u cijelosti vlasnicom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama i to: zk.č.br. [katastarska čestica], u naravi put [adresa], površine 88 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] novo 2, a što su tuženici kao nasljednici iza pokojnog NP, dužni priznati i dozvoliti da se na temelju presude izvrši zemljišnoknjižni prijenos i to 1. suvlasničkog dijela upisanog za korist AP, pravnog prednika treće tuženika LP i četvrto tuženice GP, u 30/540 dijela, 2. suvlasničkog dijela upisanog za korist drugo tuženika PP za 96/540 dijela, 3. suvlasničkog dijela upisanog za korist prvo tuženika DP za 204/540 dijela, 4. suvlasničkog dijela upisanog za korist peto tuženika TP za 120/540 dijela, sve na ime tužiteljice ČPA u cijelosti, što će u protivnom zamijeniti presuda. Pod točkom II. je naloženo prvo, drugo, četvrto i peto tuženicima da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.572,65 € / sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2026. do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev prvo, drugo, četvrto i peto tuženika za naknadnom troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žale se prvo, drugo, četvrto i peto tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), pozivajući se pri tome i na povrede Ustavnih i Konvencijskih prava, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu te preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dužnost tužiteljice da naknadi tuženicima trošak postupka, a podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na novo odlučivanje drugom sucu.

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu prvenstveno ističe prigovor prekluzije na podnesenu žalbu tuženika te ju predlaže odbaciti pozivom na odredbu čl. 348. ZPP kao nepravovremenu, nakon čega osporava sve iznesene žalbene navode kao neosnovane i nezakonite ističući kako je usmjerena na odugovlačenje postupka, te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj kao zk.č.br. [katastarska čestica] put [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška],k. o. [katastarska općina] novo 2.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upiru žalitelji, obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da tužiteljica tužbom tvrdi kako je preko 100 godina u kvalificiranom posjedu nekretnine ranije katastarske oznake čestice broj: 6104/8, [adresa] put, od 79m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Bistransko, a nakon nove izmjere, katastarske oznake čestice broj: 3312, [adresa], put, od 88m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 2,

- da iz zemljišno knjižnog izvadka za predmetnu nekretninu proizlazi da su tužiteljica, prvotuženik, drugotuženik, pravni prednik treće i četvrtotuženika AP, i petotuženik, uknjiženi kao zemljišno knjižni suvlasnici, svaki u odgovarajućem suvlasničkom omjeru i to tužiteljica u 90/540 dijela, prvotuženik u 204/540 dijela, drugotuženik u 96/540 dijela, AP u 30/540 dijela i petotuženik u 120/540 dijela, što odgovara i evidentiranom stanju u katastru zemljišta prema posjedovnom listu broj 4391 k. o. [katastarska općina],

- da su prvo, drugo i peto tuženici kao upisani zemljišnoknjižni suvlasnici i suposjednici, te četvrto tuženica kao nasljednica upisanog NP, osporili tvrdnje tužiteljice u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću,

- da je treće tuženik kao nasljednik NP priznao istinitost činjeničnih navoda tužbe te se nije usprotivio sadržaju pravne zaštite koju predlaže tužiteljica,

- da su tuženici u odgovoru na tužbu predložili uvid u materijalnu dokumentaciju pobliže navedenu pod točkom 4. odgovora na tužbu ( str. 55 ), dok su na pripremnom ročištu predložili pribavljanje materijalne dokumentacije i to prijavnog lista Općine Bistra broj 55/2019 [broj] od 18. prosinca 2019., zatim spise ZK odjela SS Zaprešić broj Z-5347/2019, Z-2097/2020, Z-4046/2020, Z-16323/2020, kao i spis Županijskog suda u Varaždinu broj Gž ZK-832/2020, te od Ureda za katastar Zaprešić iskaz promjena [broj] od 31. siječnja 2020., iskaz promjena [broj] od 19. srpnja 2022., te rješenje [broj] od 21. ožujka 2022., kao i da se na okolnosti navoda odgovora na tužbu saslušaju svjedoci IP, UP i ZP, te provede dokaz saslušanjem stranaka,

- da je prvostupanjski sud 26. ožujka 2024. održao pripremno ročište na kojem je raspravnim rješenjem odredio da će izvesti sve dokaze predložene u tužbi, odgovoru na tužbu, podnesku tužiteljice od 25. siječnja 2024 te na tom ročištu, nakon čega je proveo uviđaj na licu mjesta uz prisutnost imenovanog vještaka geodetske struke Josipa Žulja kojim je potom 21. studenog 2025. dostavio pismeni nalaz i mišljenje ( str. 186-205 spisa ),

- da iz geodetskog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je katastarska općina [katastarska općina] Bistransko obuhvaćena programom nove geodetske izmjere u sklopu kojeg je ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] određen novi broj k. č. br. [katastarska čestica] u novoj k. o. [katastarska općina] Novo 2,

- da je geodetskim elaboratom evidentiranja izvedenog stanja od 28. 2. 2019. snimljena tadašnja k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Bistransko te je u novom stanju prijavnog lista formirana k. č. br. [katastarska čestica] kao nerazvrstana cesta površine 205 m² te k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], put, površine 79 m² , pri čemu je prijedlog bio da se k. č. br. [katastarska čestica] upiše kao vlasništvo Općine Bistra dok bi na k. č. br. [katastarska čestica] ostali upisani raniji suvlasnici (tužitelji i tuženici ) i koji elaborat je proveden u katastru i zemljišnoj knjizi,

- da je nakon tog elaborata, Općina Bistra izradila novi javni poziv o postupku evidentiranja nerazvrstanih cesta između kojih i [adresa] te je novim elaboratom formirana samo k. č. br. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta 298 m2 kojoj bi se pripojila k. č. br. [katastarska čestica] i gdje bi jedini predloženi vlasnik bila Općina Bistra, ali koji naknadi elaborat nije proveden niti u katastru niti zemljišnoj knjizi.

8. Nakon što je postupku proveo dokaz uviđajem na licu mjesta, prvostupanjski sud je na ročištu za glavnu raspravu 19. 12. 2025. saslušao tužiteljicu i treće tuženika, nakon čega je zaključio glavnu raspravu, te utvrdio da je tužiteljica osobno i putem svojih prednika u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, da je riječ o nekretnini koja može biti objektom samostalnog posjedovanja i stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer ne predstavlja nerazvrstanu cestu odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu općine [adresa], kako tvrde tuženici, već ograđeno dvorište vizualno jedinstvene zemljišne cjeline na kojoj se nalaze kuća i gospodarske zgrade tužiteljice, pri čemu zaključuje da tuženici nisu nikada vršili posjedovne čine na predmetnoj nekretnini, osim samovlasno, kada je ona, kao i ranije njezini pravni prednici, svoj posjed štitila zakonom dopuštenim pravnim sredstvima. Osim navedenog, prvostupanjski sud navodi da se rezultati provedene geodetske ekspertize koju je prihvatio kao stručnu i jasno obrazloženu, podudaraju sa pokazivanjima tužiteljice, te su podudarna novoj aktualnoj izmjeri, dok tvrdnje prvo, drugo, četvrto i peto tuženika istaknute na očevidu – da su upotrebljavali predmetnu nekretninu za prolaz, sud nije prihvatio jer da su suprotne sudu puno uvjerljivijem iskazu tužiteljice i treće tuženika te utvrđenjima o postojanju betonske ograde. Uz navedeno, prvostupanjski sud smatra da bi u takvim okolnostima saslušanje tuženika na predložene okolnosti bilo suvišno i nepotrebno i ne bi nipošto mijenjalo iznesene zaključke koje je prvostupanjski sud zauzeo na temelju provedenog raspravljanja, niti bi dovelo u sumnju istinitost i točnost navoda dane stranačke izjave tužiteljice, pa smatrajući da joj pripada pravo na pravnu zaštitu koju zahtijeva, usvaja tužbeni zahtjev za stjecanjem vlasništva dosjelošću na suvlasničkim dijelovima prvo, drugo i peto tuženika te prednika treće i četvrto tuženika.

9. Prvo, drugo, četvrto i peto tuženici u žalbi u bitnom smatraju da je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na prihvaćanju iskaza tužiteljice pri čemu je istaknuo da bi saslušavati tuženike bilo suvišno i nepotrebno te ne bi nipošto mijenjalo iznesene zaključke, i čime smatraju da su povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava tuženika te počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2., toč. 4., 9. i 11. ZPP, budući je tuženicima onemogućeno da budu saslušani i da opravdaju svoj izostanak. Nadalje, žalitelji osporavaju postupanja prvostupanjskog suda u pogledu dostavljanja poziva za ročište, navode da su dana 18. 12. 2025. zatražili odgodu rasprave zakazane za 19. 12.2025., da im prvostupanjski sud nije omogućio pristup zapisniku, da je na ročištu 19. 12. 2025. odredio da će se ročište za objavu presude održati 2. 2. 2026., da bi potom objava bila održana 9. 1. 2026.. Smatraju da su postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeni u korištenju svojih prava, da im je narušeno pravo na pravično suđenje i jednakost oružja, pri čemu prvostupanjski sud nije pružio valjano, jasno i logično obrazloženje u sklopu kojeg bi se prvostupanjska presuda mogla ispitati. Ponavljaju da je sporna čestica još 2016. bila u sastavu druge čestice naziva [adresa] koja je bila javno dobro u općoj uporabi pa da nije mogla biti predmetom stjecanja prava vlasništva uopće pa niti dosjelošću. Žalitelji naglašavaju ekspeditivnost u rješavanja prvostupanjskog suda do čega dolazi tek nakon što je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za suđenje u razumnom roku, ali ističu kako isto ne opravdava povrede osnovnih prava tuženika ne provođenjem dokaza te obrazloženjem koje ukazuje na arbitrarnost u odlučivanju.

10. U odnosu na tako iznesene žalbene navode, drugostupanjski sud prije svega ističe da stranke u sklopu parničnog postupka iznose činjenice i predlažu dokaze na kojima temelje svoj zahtjev odnosno pobijaju navode i dokaze protivnika ( čl. 219. st. 1. ZPP), na temelju kojih se potom provodi dokazivanje kao stadij postupka koji obuhvaća utvrđivanje svih činjenica važnih za donošenje odluke, pri čemu je sud taj koji odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( čl. 220. st. 1. i 2. ZPP).

11. Takve procesne ovlasti sudova u sklopu parničnog postupka su osim toga povezane i sa pravom na pravično suđenje i aspektima tog prava poput prava na obrazloženu odluku, prava na procesnu ravnopravnost i sa njom povezanog pravo na jednakost oružja i kontradiktornost te prava na zabranu arbitrarnosti, koja suštinski proizlaze iz odredbi članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17 i 6/24; dalje: Konvencija ) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav RH).

12. Jednakost oružja je sadržajno izjednačena s pravom na procesnu ravnopravnost ( u tom smislu npr. i odluka Ustavnog suda RH broj U-III-4817/2018 od 17. lipnja 2020. ) te u osnovi polazi od težnje u sklopu koje obje stranke u postupku moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima, a sudovi su dužni ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke predložili u konkretnom postupku .

13. Osnovano žalitelji ukazuju da prvostupanjski sud u sklopu provedenog postupka nije na dostatan i prihvatljiv način ispitao tvrdnje i dokazne prijedloge žalitelja. Naime, primjenjujući navedene standarde na konkretan slučaj, drugostupanjski sud prije svega ukazuje da prvostupanjski sud, nakon što je na pripremnom ročištu 26. ožujka 2024. odredio da će izvesti sve predložene dokaze od strane stranaka ( koji obuhvaćaju provođenje uviđaja i vještačenja, pribavljanje i uvid u određene spise i materijalnu dokumentaciju, personalne dokaze putem saslušanja svjedoka predloženih od strane obje stranke te saslušanje stranaka ), sve tako predložene i određene dokaze nije proveo, nakon čega je u obrazloženju naveo da ostali dokazi nisu bili potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke kraj ostvarenih rezultata provedenog parničnog raspravljanja, a niti da bi oni na bilo koji način utjecali na drugačije zaključivanje i odlučivanje suda.

14. U odnosu na takvo obrazloženje ( točke 4 i 15a obrazloženja ) valja istaknuti da iako prvostupanjski sud u daljnjem tijeku parnice nije vezan za prijašnje rješenje o izvođenju dokaza ( čl. 292. st. 6. ZPP), odustajanje od dokaza koji su određeni da će se provesti može uslijediti pod uvjetom da su sve odlučne činjenice za predmet spora dostatno i nedvosmisleno dokazane u sklopu ostalih provedenih dokaza.

15. Pri tome zaključak prvostupanjskog suda sadržan u točci 15a obrazloženja ( da bi saslušanje tuženika bilo posve suvišno i nepotrebno te ne bi mijenjalo zaključke koje je sud zauzeo niti dovelo u sumnju istinitost i točnost stranačke izjave tužiteljice ) nije pravilno niti zakonito iz razloga jer kada nije proveo određeni dokaz, prvostupanjski sud ne može znati što bi na temelju takvog dokaza bilo utvrđeno, pa posljedično niti tvrditi da bi provođenje konkretnog dokaza bilo nepotrebno i izlišno, poglavito onda kada je ranije u postupku odredio da će takav dokaz provesti. Navedeno se također odnosi na iskaze svjedoka koje je prvostupanjski sud odredio provesti i to kako po prijedlogu tužiteljice tako i tuženika.

16. Nadalje, provođenje dokaznog postupka je neizostavno povezano sa predmetom spora, pa kako tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na dosjelosti kao izvornom - originarnom načinu stjecanja vlasništva, do kojeg dolazi trenutkom ispunjenja propisanih zakonskih pretpostavki, to je odlučno da li je njezin posjed imao odgovarajuću kvalitetu (zakonitost, istinitost i poštenje) u kojem slučaju je riječ o kvalificiranom posjedovanju odnosno redovitoj dosjelosti (čl. 159. st. 2. ZVDSP) gdje posjednik stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja odnosno 20 ako je nekretnina u vlasništvu RH, županije ili jedinice lokalne samouprave, ili je pak njezin posjed bio samo pošten i u kojem slučaju je riječ o izvanrednoj dosjelosti (čl. 159. st. 3. ZVDSP) gdje posjednik stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog posjedovanja, odnosno 40 ako je riječ o nekretnini u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Ako su pak pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću ispunjene prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96.), tada se u smislu odredbe članka 388. stavak 2. tog zakona stjecanje tog prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, a riječ je o pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (Zbirka zakona 1-6/1811 objavljen 1. lipnja 1811., na snazi od 1. svibnja 1853. - dalje OGZ), čije su se odredbe primjenjivale kao pravna pravila sukladno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 104/46, 96/47).

17. Nakon što je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem te dokaz saslušanjem tužiteljice i treće tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica bila u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina.

18. Međutim, takvo stajalište se u skladu sa do sada provedenim dokazima i samim dokaznim postupkom, ne može prihvatiti kao pravilno i zakonito, a kako osnovano ukazuju i žalitelji.

19. Ovo stoga što prvostupanjski sud ne uzima u obzir činjenicu da nekretnina koja je predmetom postupka ( u sklopu nove geodetske izmjere zk.č.br. 3312, u naravi put [adresa], površine 88 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] novo 2,) predstavlja česticu koja je nastala formiranjem iz dotadašnje čestice 6104/4 k. o. [katastarska općina] [adresa], i koja je 2019. u sklopu snimljenog stanja i novog prijamnog lista razdvojena na dvije čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] nerazvrstanu cestu površine 205 m² te k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], put, površine 79 m².

20. Prema tome, kako je sadašnja čestica nastala u sklopu nove geodetske izmjere provedene 2025., to se i tvrdnja tužiteljice i prvostupanjskog suda o stogodišnjem posjedovanju predmetne nekretnine nužno mora promatrati kroz činjenicu da je riječ o čestici koja je formirana tek 2025. godine.

21. Nadalje, prvostupanjski sud tvrdnju o kvalificiranom posjedu tužiteljice nije potkrijepio obrazloženim dokazom o potrebnoj kvaliteti posjedovanja ( zakonitosti, istinitosti i poštenju ) kao niti potrebom vremenu posjedovanja, već samo paušalom navođenju tog podatka, pri čemu u odnosu na posljednje nije dostatno navesti da je nekretnina u posjedu određenih osoba preko 100 godina, već točno utvrditi vrijeme kada je posjedovanje određene kvalitete započelo, a kada je dovršeno u pogledu vremena nužnog za stjecanje vlasništva dosjelošću.

22. U odnosu na kvalitetu posjedovanja prvostupanjski sud ne uzima u obzir da su tuženici i njihovi prednici, zajedno sa tužiteljicom, upisani kao zemljiišnoknjižni suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine, niti pojašnjava iz čega proizlazi zakonitost posjedovanja tužiteljice ( ako je ona kvalificirani posjednik) poglavito kada su između njezinih prednika i tuženika te njihovih prednika, nesporno vođeni brojni parnični postupci još od 60-tih godina prošlog stoljeća, koji mogu biti od utjecaja i na poštenje kao kvalitetu posjedovanja. Pri tome valja ukazati da nepošteni posjednik koji je znao ili mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći vlasništvo niti u okviru redovne niti izvanredne dosjelosti.

23. U odnosu na samo vrijeme i trajanje posjedovanja, prvostupanjski sud priklanja vjeru iskazu tužiteljice, ne pružajući pritom dostatno obrazloženje u pogledu navoda tuženika koji su prilikom uviđaja na licu mjesta pokazali uživanje sporne nekretnine posve drugačije od tužiteljice, i koju okolnost je vještak evidentirao na skici ( str. 201- 202 spisa).

24. Osim navedenog, predmetnom spisu prileže dokazi u vidu fotografija koje je dostavila sama tužiteljica uz podnesak od 25. 1. 2024. ( str. 137-155 spisa) iz kojih proizlazi da stanje koje je prvostupanjski sud utvrdio prilikom uviđaja u srpnju 2025. nije bilo takvo u prošlosti, te da sporni dio nekretnine nije bio ograđen na način na koji je to danas slučaj. Stoga zaključak prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina predstavlja ograđeno dvorište vizualno jedinstvene zemljišne cjeline na kojoj se nalaze kuća i gospodarske zgrade tužiteljice, nije pravilno obzirom je u okviru pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću odlučno da li je takvo stanje bilo prisutno kroz cijelo vrijeme dosjedanja, a što nije utvrđeno da bi bio slučaj, obzirom da iz dostavljenih dokaza proizlazi da sporna površina nije bila ograđena u prošlosti, koju okolnost je nužno promotriti i kroz navode tuženika usmjerene na tvrdnju da su se koristili nekretninom čiji su suvlasnici i suposjednici, a na koje se prvostupanjski sud nije osvrnuo niti pružio dostatna i razumljiva obrazloženja.

25. U odnosu na posljednje valja ukazati kako je i sama tužiteljica u iskazu ( str. 212 spisa ) navela da je osobno postavila ulaznu lesu 2022. prilikom postavljanja ograde sa zapadne strane nekretnine, te da je raniju ogradu 2000-tih uklonio prvo tuženik prema dogovoru u sklopu kojeg su on i njegova obitelj trebali izgraditi novu ogradu. Dakle, sama tužiteljica iskazom navodi da u periodu do 2022. sporna nekretnina nije bila ograđena kao danas, a prvostupanjski sud se na to ne osvrće već iznosi tvrdnju da je sporna nekretnina u naravi ograđeno zemljište u kvalificiranom posjedu tužiteljice i njezinih prednika preko 100 godina.

26. Kako je prvostupanjski sud zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na djelomično provedenom dokaznom postupku, u sklopu kojeg je paušalno iznio tvrdnje o ispunjavanju pretpostavki u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću , ne obrazlažući pri tome sve odlučne i relevantne činjenice za takvo stjecanje prava vlasništva, to pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a kako pravilno u sklopu žalbenih navoda ukazuju tuženici.

27. U odnosu na žalbeni navodi tuženika da je predmetna nekretnina javno dobro u općoj uporabi, valja istaknuti da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odlučno da li se određena nekretnina stvarno i faktično koristila kao javno dobro u općoj uporabi. Navedeno je u skladu sa shvaćanjima Vrhovnog suda RH (npr. u odlukama poslovni broj Rev-3119/14 od 23. listopada 2018., Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. i Revt- 243/11 od 27. svibnja 2015.,) ih kojih proizlazi da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ili u katastru evidentirana kao opće dobro, ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine , ako se faktično nije koristila kao dobro u općoj uporabi. Stoga je moguće da takva nekretnina ili dio nekretnine izgubi svojstvo javnog dobra te se na njoj mogu stjecati stvarna prava, pa je za predmet spora odlučno da li je predmetna nekretnina i kada izgubi la svojstvo i svrhu javnog dobra ( i koje prvostupanjski sud također nije utvrđivao), u kojem slučaju, protivno stajalištu tuženika, može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

28. Slijedom iznesenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu temeljem žalbe tuženika valjalo ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

29. Iako je žalba podnesena od strane prvo, drugo, četvrto i peto tuženika, njezin učinak se proteže i na treće tuženika temeljem odredbe čl. 201. ZPP, obzirom da treće i četvrto tuženici pasivnu legitimaciju crpe iz činjenice da su nasljednici pokojnog NP, pa se spor u odnosu na suvlasnički dio njihovog prednika može riješiti samo na jednak način prema njima kao jedinstvenim suparničarima, uslijed čega se smatraju jednom parničkom strankom.

30. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u pobijanom dijelu o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) pri čemu će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima u povodu pravnog lijeka također odlučiti u konačnoj odluci ( točka II. izreke).

31. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu će kao prvo utvrditi da li je predmetna nekretnina u prošlosti predstavljala javno dobro u općoj uporabi ( obzirom da je bila sastavni dio čestice 6104/4, k. o. [katastarska općina] Bistransko ) odnosno od kada se stvarno i faktično ne koristi kao takvo dobro ( jer je samo od tada moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću trećih osoba) u koju svrhu je potrebno razmotriti da li se i od kada sporna površina upotrebljavala različito od ostale površine tada cjelokupne čestice, nakon čega će nedvosmisleno utvrditi i obrazložiti da li je posjed tužiteljica i njezinih prednika i kroz koji vremenski period, obuhvaćao elemente redovne ili izvanredne dosjelosti, pa ako je posjed bio kvalificiran, osvrnuti se na sve elemente a posebno zakonitost istoga i utvrditi u čemu se ona sastoji, a ukoliko je bio samo pošten od kakvog je utjecaja vođenje brojnih postupaka između prednika tužiteljice i tuženika, obzirom da nepoštenje isključuje mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću, pa tek u slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, utvrditi da li je posjedovanje trajalo kroz vrijeme potrebno za izvanrednu ili redovitu dosjelost, pri čemu je nužno nedvosmisleno odrediti i utvrditi vremenski okvir takvog posjedovanja kako tužiteljice tako i njezinih prednika ukoliko vrijeme njihovog posjedovanja ulazi u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću. Također, prvostupanjski sud će uzeti u obzir i činjenicu da nekretnina prije 2022. nije bila ograđena u onom obujmu kako je to danas ( i što proizlazi iz iskaza same tužiteljice ) pa će u tom kontekstu razmotriti i tvrdnje tuženika da su oni posjedovali nekretninu čiji su suvlasnici i suposjednici, koje odlučne činjenice će utvrditi predloženim dokazima , saslušanjima svjedoka i stranka i koje kao takve nije proveo u ranijem tijeku postupka. Nakon toga, po utvrđenju svih odlučnih, spornih i relevantnih činjenica, prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić