Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-696/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kipa, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate te u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kipa, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja DD protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-379/2024-92 od 29. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja DD kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 379/2024-92 od 29. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II.1., 2., 5., 7. i 8. te pod točkom III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 379/2024-92 od 29. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II.6. te pod točkom IV. izreke, i sudi:

1. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između 1. tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na kojem je potpis I. tuženog ovjeren 12. lipnja 2017. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji broj OV-7189/17, a temeljem kojeg je II. tužena MD ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], oranica Selanica u [adresa], površine 93 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 234 čhv pod brojem Z-15548/2017.

2. Odbija se zahtjev 2. tuženice MD za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 eura, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja OD za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku/protutužitelju DD isplatiti tužitelju/protutuženiku OD iznos od 7.200,00 EUR (sedamtisućadvjesto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog mjesečnog iznosa (od po 200,00 eura), počevši od 1. ožujka 2014. pa do isplate, po naznačenoj stopi, sve u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Ništavi su i ne proizvode pravne učinke Ugovor o zajmu sklopljeni 08.04.1997. između tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemnizirani po javnom bilježniku Petru Tadiću iz Oroslavlja pod brojem Ou-37/97, kojim je tužitelj prenio na I. tuženika svoje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], oranica Selanica, površine 93 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa], površine 234 čhv.

2. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu sklopljen 23.07.1997. između tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren po javnom bilježniku Petru Tadiću iz Oroslavlja pod brojem Ou-115/97.

5. Ništava je i ne proizvodi pravne učinke sudska nagodba sklopljena 04.07.2008. u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zaprešiću vodio pod posl. brojem P- 634/2006 između tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

6. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između I- tuženog OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na kojem je potpis I. tuženog ovjeren 12. lipnja 2017. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji broj OV-7189/17, a temeljem kojeg je II. tužena MD ishodila uknjižbu prava vlasništvana na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], oranica Selanica u [adresa], površine 93 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 234 čhv pod brojem Z-15548/2017.

7. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], oranica Selanica u [adresa], površine 93 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa], površine 234 čhv kakvo je postojalo prije nego što je 10. travnja 1997. I. tuženik OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na opisanim nekretninama radi osiguranja, a koji prijedlog je zaveden pod brojem 1535/Z 97.

8. I. tuženik i II. tužena dužni su solidarno u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate.“ U točki III. izreke je naloženo tuženiku/protutužitelju DD naknaditi tužitelju/protutuženiku OD parnični trošak u iznosu od 9.006,81 eura (devettisućašest eura i osamdesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku/protutužitelju DD naknaditi protutuženoj MD parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura (dvijetisućestoosamdesetsedam eura i pedeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik-protutužitelj TD (dalje: tuženik TD) zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu „sukladno prijedlogu O“, a podredno predlaže istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika TD, tužitelj OD ističe da je žalba tuženika dostavljana putem pošte, izvan roka, dana 20. prosinca 2024., te poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik žalbu podnio u zakonskom roku od 15 dana jer je presudu poslovni broj P-379/2024-92 od 29. studenoga 2024. zaprimio putem oglasne ploče suda istoga dana, a kako je posljednji dan rok padao u dan kada sud ne radi – u subotu 14. prosinca 2024., to je u skladu s odredbom čl. 112. st. 4. ZPP-a posljednji dan roka isticao u ponedjeljak 16. prosinca 2024. kada je tuženik predao žalbu putem pošte, a što je vidljivo iz omotnice na listu 637 spisa te se smatra danom predaje sudu kojem je upućen, u skladu s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

7. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio navesti što je utvrdio uvidom u očitovanje Javnog bilježnika Jadranke Kramar od 24. veljače 2023. (list 490-492 spisa) i isto ocijeniti, kao i analizirati iskaze svjedoka D, M, T, I.

8. U obrazloženju presude je prvostupanjski sud pod točkom 12. naveo, između ostalog, da je izvršio uvid u očitovanje Javnog bilježnika Jadranke Kramar od 30. kolovoza 2022. i 24. veljače 2023. (list 410 i 411 te 490 do 492 spisa) i spise ovog suda, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-634/2006, Pu Ovr-896/2017 i P- 4855/2015 i spis Zagrebačke županije te je saslušao svjedoke ID (list 27 i 28, 438 do 440 te 594 do 596 spisa), ŽD (list 28 i 29 spisa), SD (list 440 do 442 spisa), FD (list 442 do 445 te 596 spisa), BD (list 474 do 476 spisa), ND (list 476 do 478 spisa), KD (list 478 do 481 spisa), UD (list 481 i 482 spisa), JD (list 482 i 483 spisa), AD (list 483 do 485 spisa), ODL (list 485 i 486 spisa), VD (list 494 do 496 spisa),tužitelja/protutuženika OD (list 29 te 445 do 447 te 573 i 574 spisa), tuženika/protutužitelja DD (list 30 te 447 do 449 te 575 spisa) i tuženu MD (list 449 i 450 te 576 spisa). Također je pod točkom, 27. obrazloženja naveo da „Nemoralnost određenog ugovaranja prema stavu ovog suda ne dokazuje niti činjenica da je ugovaratelj u ugovaranju sa trećima postupao nemoralno pa sud prvog stupnja slijedom navedenog presudom navedene činjenice (da postoje druge "žrtve" postupanja protutuženika, da se ugovaranjem poput ovdje predmetnog protutuženik domogao nekretnina većeg broja ljudi zbog čega su protiv njega vođeni kazneni postupci) „nije utvrđivao niti je izvodio odnosno cijenio izvedene dokaze na prijedlog tuženika/protutužitelja radi utvrđenja ovih činjenica (iskazi svjedoka SD, ND, KD, AD i ODL te podaci Javnog bilježnika Jadranke Kramar od 30. kolovoza 2022. i 24. veljače 2023. kao i podaci o predmetima koji se vode protiv tužitelja pred sudovima u Republici Hrvatskoj i saslušanje tužitelja iz tih predmeta kao svjedoka)“.

9. Proturječni su navodi prvostupanjskog suda da „nije utvrđivao niti je izvodio odnosno cijenio izvedene dokaze na prijedlog tuženika/protutužitelja radi utvrđenja ovih činjenica“ jer je sud prvog stupnja nedvojbeno izveo dokaz saslušanjem naprijed navedenih svjedoka, ali ih nije ocijenio te nije obrazložio što je na temelju provedenih dokaza utvrdio, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP -a ovaj sud drugog stupnja je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

10.1. Iz očitovanja Javnog bilježnika Jadranke Kramar od 24. veljače 2023. (list 490- 492 spisa) je vidljivo da je tužitelj OD tijekom 1997. godine sklopio 16 (šesnaest) Ugovora o zajmu i 4 (četiri) Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu; tijekom 1998. 6 (šest) Ugovora o zajmu i 2 (dva) Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu; tijekom 1999. 11 (jedanaest) Ugovora o zajmu i tijekom 2000. 2 (dva) Ugovora o zajmu i 1 (jedan) Ugovor o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu. To znači da je tužitelj OD učestalo sklapao Ugovora o zajmu i Sporazume o prijenosu vlasništva radi osiguranja te je očito bio vješt u takvim pravnim poslovima.

10.2. Iz iskaza svjedoka SD, ND, KD, i ODL proizlazi da su neki svjedoci osobno (SD i ND) ili članovi njihove obitelji (roditelji KD te majka i očuh ODL) sklapali ugovore o zajmu s ovdje tužiteljem OD te su otplate zajma osiguravali nekretninama u svojem vlasništvu, ali su izgubili vlasništvo nad tim nekretninama te tvrde da se radilo o zelenaškim ugovorima.

10.3. Dakle, radilo se o sličnim pravnim situacijama kao što je u ovom sporu po protutužbi, ali je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se postojanje eventualnog zelenaškog ugovora između stranaka u ovom postupku treba procijeniti u odnosu na konkretan slučaj, pri čemu propisani uvjeti ništetnosti ugovora zbog zelenaštva - stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost ugovaratelja te ugovorena korist u očitom nerazmjeru sa danim ili učinjenim odnosno obvezom davanja ili činjenja, moraju biti kumulativno ispunjeni.

11. S obzirom na vrijeme sklapanja spornih ugovora o zajmu mjerodavne su odredbe čl. 141. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), gdje je u stavku 1. propisano da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Odredbu istog sadržaja ima čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima iz 2005. ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO/05) na koji se pozvao sud prvog stupnja.

12. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenih dokaza, utvrdio da je tuženik DD u vrijeme sklapanja ovdje predmetnih pravnih poslova sa tužiteljem OD bio u drugom braku i otac troje male djece, da je radio u vlastitoj automehaničarskoj radioni (u vlastitoj kući) koja je imala posla (iako nije imala visoki profit) te da je imao u vlasništvu kuću u kojoj je živio (koju je naslijedio od roditelja) i kuću koju je kupio (u [adresa]). Utvrđene okolnosti, prema stavu suda prvog stupnja, ni na koji način same po sebi ne dokazuju da je DD tada bio u stanju nužde ili u teškom materijalnom stanju, s obzirom da samo vlasništvo automehaničarske radione i dvije kuće dokazuje postojanje imovine iz koje se mogu namiriti barem osnovne životne potrebe, a utvrđene činjenice prema stavu prvostupanjskog suda ne dokazuju ni da je DD bio bez dovoljno životnog iskustva i lakomislen , s obzirom da već očinstvo nad troje djece, a osobito vlastiti posao, donose veliko životno iskustvo, dok kupnja nekretnina (za suprugu i djecu) te angažman odvjetnika za tu kupnju nedvojbeno dokazuju postojanje osjećaja odgovornosti i promišljenost tuženika/protutužitelja o njegovim životnim postupcima. Niti sama činjenica , prema mišljenju prvostupanjskog suda, da je tuženik/protutužitelj završio samo srednju školu za privrednu struku ne dokazuje njegovo potpuno nerazumijevanje značenja sklapanja pravnih poslova pa tako niti osiguranja tražbina prijenosom vlasništva nekretnina , osobito pored utvrđenog iskustva istog sa sklapanjem ugovora o kupoprodaji vozila i nekretnina te vrlo jasnog sadržaja ovdje predmetnih pravnih poslova pa tako i ugovorenih prava i obveza vezanih uz nekretninu tuženika.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik DD nije dokazao da je u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova bio u stanju nužde ni u teškom materijalnom stanju, kao niti nedovoljno iskusan i lakomislen, jer je tuženik u poslovnom prostoru u kući imao automehaničarsku radionicu koja je poslovala te je bio u životnoj dobi od 45 godina (rođen **.**.1951.) i otac troje djece (rođene 1995., 1996. i 1997.), što znači da je imao znatnog poslovnog i živo tnog iskustva.

14. Pored toga, treba reći da se tuženik, zajedno s ĆD, bavio uvozom rabljenih automobila preko trg. društva Coha d.o.o. (iskaz svjedoka ID, list 439-440 spisa), pozajmljivao novce od ŠD za poslovanje tog trg. društva (u iznosu od 50.000,00 DEM koji iznos nije vratio) te za neke svoje druge potrebe (20.000,00 DEM koji iznos također nije vratio, iskaz ŠD na ročištu 3. ožujka 2023, list 494-496 spisa) pa je očito bio vičan pozajmljivanju novaca od drugih osoba.

15. Nadalje, tuženikova tvrdnja da je bio u teškoj materijalnoj situaciji jer se njegova bivša supruga BD razboljela te je trebala na operaciju srca nije prihvatljiva jer tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da je platio bilo kakve troškove te operacije, dok tuženikova tvrdnja da je u vrijeme sklapanja spornih Ugovora o zajmu bivša supruga tražila isplatu od 10.000,00 eura nedvojbeno nije od utjecaja na njegovu odluku da sklopi Ugovore o zajmu, a budući da je iz iskaza svjedokinje BD, bivše tuženikove supruge, na ročištu održanom dana 8. veljače 2023. (list 474-475 spisa), vidljivo da joj tuženik DD nije isplatio iznos od 10.000,00 eura , iako je prema iskazu imenovane svjedokinje bio dogovor da će joj na ime vrijednosti njihove kuće, i to u roku pet godina, isplatiti iznos od 50.000,00 DEM, ali joj taj novčani iznos do održavanja ročišta 8. veljače 2023. nije isplatio, već samo dvije-tri tisuće kuna. Pored toga, svjedok BD je iskazala da je operirala srce 1993. (četiri godine prije sklapanja prvog Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997.), da ona nije znala za poslovne dugove tuženika, već je kasnije čula da je tuženik uzeo zajam od PD te je iskazala da je tuženik „to napravio da bi izbjegao, meni je bio dužan novce, mi smo se dogovorili.“

16. Dakle, tuženik DD je u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997. bio vlasnik kuće u [adresa] i vlasnik kuće u [adresa] ([adresa]) koju je kasnije prodao za 40.000,00 DEM (iskaz svjedoka ŠD); bio je vlasnik vinograda s pečenjarom koji je naslijedio od roditelja te je 1997. radio „na crno automehaničarske radove“ (iskaz tuženika od 11. studenoga 2022., list 447-449 spisa). Stoga su netočni žalbeni navodi u kojima tuženik DD ističe da je prestao raditi još 1995. uslijed prijeloma noge te da je njegov obrt 1996. „službeno utrnut“ jer je tuženik u automehaničarskoj radioni nastavio raditi bez obzira na prestanak svog obrta, a na pitanje kada je prestao poslovati, odgovorio je:

„Ne znam, imam danas 71 godinu.“

17. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da tuženik nije bio u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju, niti nedovoljno iskusan, lakomislen ili u stanju zavisnosti, radi čega Ugovor o zajmu od 8. travnja 1997. nije ništetan zbog razloga predviđenih u odredbi čl. 141. ZOO/91, kao niti Ugovor o zajmu od 23. srpnja 1997.

18. Tuženik je tijekom postupka isticao da je Ugovor o zajmu od 23. srpnja 1997. prividan ugovor jer tuženiku nije isplaćen iznos od 18.000,00 DEM te u žalbi ponovo ističe da je od tužitelja OD pozajmio samo jednom iznos od 10.000,00 DEM.

18.1. Ovdje treba reći da prividan ugovor ne proizvodi pravni učinak zbog čega se u slučaju sklapanja prividnog ugovora radi o nepostojećem pravnom poslu. Prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

18.2. Posljedica prividnosti ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama nema učinak (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2357/15-3 od 2. veljače 2016., Rev 1489/2018-2 od 7. travnja 2021., Rev 748/2019-2 od 14. ožujka 2023. i Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

18.3. Iz navedenog proizlazi da eventualno postojanje prividnog ugovora nije razlog ništetnosti, već u tom slučaju ugovor nije nastao, a takav (protu)tužbeni zahtjev tuženik nije postavio.

19. U odnosu na ništetnost Ugovora o darovanju, prvostupanjski sud je naveo da je tvrdnja tuženika DD da Ugovor o darovanju predmetne nekretnine kojeg su 12. lipnja 2017. sklopili tužitelj HD i njegova kći, ovdje 2. tuženica ČD, ništav i ne proizvodi pravne učinke, neosnovan. To iz razloga što je odredbom čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16) propisano da je ugovor potrebno sklopiti u obliku javnobilježničkog akta, ako je riječ o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, ali da tuženik DD u ovom postupku ničim nije dokazao da tužitelj OD u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju (12. lipnja 2017.) nije bio u posjedu predmetne nekretnine, odnosno da taj posjed nije predao svojoj kćeri MD.

20. Ovdje treba dodati da iz sadržaja Ugovora o darovanju proizlazi da je su ga OD (kao darovatelj) i MD (kao obdarenica) sklopili 9. lipnja 2017., a potpis darovatelja OD je ovjerio Javni bilježnik Ivan Adžija dana 12. lipnja 2017. (list 83-84 spisa).

21. Opisani zaključak prvostupanjski sud izvodi iz toga što je tuženik DD u svom iskazu naveo da je bio 2017. u predmetnoj kući te da ga je potom iz iste tužitelj „istjerao van“, ali sud prvog stupnja smatra da taj iskaz ne govori ništa o posjedu OD te je suviše štur da bi sud na temelju istog nedvojbeno utvrdio da je u ovdje ključnom trenutku predmetnu kuću isključivo posjedovao tuženik te da tužitelj stoga nije nikako mogao taj posjed ikome predati. Pored toga, u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja navodi da je dopunski saslušana svjedokinja ID iskazala da su ona i tuženik iz ove kuće „iselili“ 2018., no taj je iskaz prvostupanjski sud ocijenio također šturim i nedovoljno jasnim, a da bi na temelju njega mogao nedvojbeno utvrditi da je riječ o isključivom posjedu tuženika na predmetnoj nekretnini u vrijeme spornog darivanja i tako potpunoj nemogućnosti da itko drugi taj posjed vrši, jer ni tuženik niti njegova supruga nisu životno opisali način na koji su posjedovali ovu kuću u ovdje bitnom trenutku, a niti kako su iz iste „iselili“, odnosno iz nje „istjerani“.

22. Navedeni zaključci i ocjene prvostupanjskog suda su pogrešni. Naime, teret dokaza da je tužitelj OD bio u posjedu predmetne nekretnine u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 12. lipnja 2017. je upravo na OD, a nije dužan tuženik dokazivati negativnu činjenicu – da OD nije bio u posjedu predmetne nekretnine.

23. U činjeničnim tvrdnjama u tužbi koja je podnesena 14. veljače 2017. u ovom predmetu je tužitelj OD naveo da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], u [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], „dok se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine od 04.07.2008. godine, temeljem nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Zaprešiću u predmetu P-634/2006“.

24. Iz obrazloženja presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P - 605/2017-13 od 31. siječnja 2018. (list 182-184 spisa, a koja je postala pravomoćna 3. ožujka 2018. što je vidljivo iz podataka u eSpisu) proizlazi da je tužitelj OD podnio tužbu dana 26. lipnja 2017. protiv 1. tuženika DD i 2. tuženice ED u kojoj je naveo da se tuženici bez pravne osnove nalaze u posjedu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] u [adresa] te je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima iseljenje iz te nekretnine.

25. Dakle, tužitelj OD je sam iznosio tvrdnje 14. veljače 2017. i 26. lipnja 2017. da je tuženik DD u posjedu predmetne nekretnine, pa tužitelj OD nije mogao svojoj kćeri MD nekretninu u [adresa] predati u neposredan posjed jer on takav posjed nije imao.

26. Naime, u iskazu na ročištu održanom dana 11- studenoga 2022. (list 445-447 spisa) je tužitelj OD naveo da kada je DD sagradio novu kuću nije htio iseliti iz ove stare, već je htio i nju zadržati i onda je OD, kao vlasnik, podigao tužbu za najam i tražio iseljenje nakon što su sklopili nagodbu, a on je opet ustao s istom tužbom za ništetnost; da je OD ovu kuću poslije darovao svojoj kćeri, „a ona ju je iznajmila uz njegovu suglasnost jer se iz nje iselio, a on je bio u dobrim odnosima s vlasnikom staračkog doma koji je ovu kuću unajmio. Čim je taj vlasnik upao u probleme i prekinuo najam g. DD je opet nasilno ušao u ovu kuću.“, s time da je iz konteksta prethodnog dijela iskaza jasno da tužitelj OD kada govori o „njegovoj suglasnosti“ misli na suglasnost DD, a opisani dio iskaza Ž je u skladu s iskazom tuženika DD danog na ročištu održanom dana 12. lipnja 2024. (list 575 spisa) u kojem je tuženik na upit svog punomoćnika tko je predao ključeve direktoru firme koja je došla u posjed te nekretnine odgovorio: „Ja sam mu predao ključeve, nadimak mu je S. On je meni te ključeve vratio kada je iselio van.“

27. Dakle, 2. tuženica MD je sklopila Ugovor o zakupu s trg. društvom Bez limita d.o.o., uz suglasnost tuženika TD, a upravo je tuženik DD direktoru tog trgovačkog društva predao ključeve od poslovnog prostora u predmetnoj nekretnini (namjene automehaničarska radiona i trgovina) neto korisne površine 80 m2 (Ugovor o zakupu od 28.08.2017., list 137-138 spisa), te je direktor tog društva Bez limita d.o.o. ključeve poslovnog prostora i vratio tuženiku DD.

28. Iz navedenog proizlazi da tužitelj OD nije bio u posjedu predmetne nekretnine, pa nije nekretninu koja je bila predmet darovanja prema Ugovoru o darovanju ovjerenom 12. lipnja 2017. mogao predati daroprimateljici (obdarenici) 2. tuženici MD u neposredan posjed, zbog čega je za valjanost Ugovora o darovanju bilo potrebno da bude sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

29. Stoga je u tom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i prihvatiti taj dio (protu)tužbenog zahtjeva DD.

30. Što se tiče zahtjeva za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], oranica Selanica u [adresa], površine 93 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa], površine 234 čhv, kakvo je postojalo prije 10. travnja 1997., valja reći da taj tužbeni zahtjev nije osnovan jer nije utvrđena ništavost Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997., a koja bi omogućavala uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije 10. travnja 1997., dok utvrđena ništavost Ugovora o darovanju iz 2017. ne dovodi do uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a kako je to tuženik zahtijevao pod točkom II.7. protutužbenog zahtjeva.

31. U pogledu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj OD zahtijevao isplatu najamnine (na temelju prešutno produženog Ugovora o najmu od 4. srpnja 2008. kako je to ocijenjeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3930/16-2 od 2. studenog 2016.), za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. veljače 2017., treba reći da se tuženik DD na plaćanje najamnine u iznosu od 200,00 eura mjesečno obvezao i sudskom nagodbom od 4. srpnja 2008. (list 6-8 spisa) i sklopljenim Ugovorom o najmu od 11. srpnja 2008. (list 24 spisa) te je u utuženom razdoblju tuženik s članovima svoje obitelji koristio predmetnu nekretninu.

31.1. Tuženik DD je svoj zahtjev za utvrđenjem ništavosti sudske nagodbe od 4. srpnja 2008. temeljio na odredbi čl. 1096. st. 2. ZOO/91 kojom je propisano da je ništava nagodba o ništavom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništavost i htjeli nagodbom da je otklone te na tvrdnji da su ništavi Ugovor o zajmu od 8. travnja 1997. i Ugovor o zajmu od 23. srpnja 1997.

31.2. Međutim, kako je u ovom postupku utvrđeno da nisu ništavi Ugovori o zajmu od 8. travnja 1997. i 23. srpnja 1997., nisu ispunjene ni pretpostavke za utvrđenje ništavosti sudske nagodbe od 4. srpnja 2008. pa je i u tom dijelu trebalo potvrditi pobijanu presudu.

32. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je u odnosu na odluku o glavnoj s tvari odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

33. S obzirom da je tužitelj OD u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a tuženik je uspio s jednom točkom od ukupno 7 točaka protutužbenog zahtjeva, to znači da je tužitelj uspio u sporu s 93% (100% tužbenog zahtjeva i 86% protutužbenog zahtjeva /tuženikov uspjeh povodom protutužbenog zahtjeva je 1 (prihvaćen) : 7 (postavljenih zahtjeva) =14%/, odnosno tužiteljev uspjeh je 186:2=93%), iz čega proizlazi da je tuženik DD u odnosu na 1. tužitelja OD uspio u razmjerno neznatnom dijelu pa je, u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi mu parnični trošak dosuđen pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, pri čemu u odnosu na odluku o troškovima žalitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pravilnost primjene materijalnog prava, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1. -3. ZID ZPP/19, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da iste nisu počinjene prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova.

34. S obzirom da 2. tuženica MD nije uspjela u sporu, tuženik DD joj nije dužan naknaditi parnične troškove, a kako je 2. tuženika MD obuhvaćena samo jednom točkom protutužbenog zahtjeva, njezinim sudjelovanjem u postupku za tuženika nisu nastali nikakvi dodatni troškovi pa u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, 2. tuženica LD nije dužna naknaditi tuženiku DD troškove postupka.

35. Na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude u odnosu na troškove postupka koje je zahtijevao tužitelj OD od 1. tuženika DD, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a je odlučeno u pogledu troškova postupka koje je tražila 2. tuženica MD (točka II.2. izreke ove presude).

36. Odbijen je zahtjev tužitelja OD za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka III. izreke).

37. Slijedom svega navedenoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac