Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2725/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljice i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-177/2021-43 od 07. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ZT iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-177/2021-43 od 07. travnja 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan u cijelosti:

„I./ Utvrđuje se da je ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, i to:

... dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-12) k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: [katastarska čestica] kuća br. ... i dvorište [adresa] ukupne površine 377 čhv, odnosno 1355 čm, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, i to stan br. S -2 – peterosobni stan u prizemlju desno, ukupne površine 177,53 čm i pripadajućim pomoćnim prostorom br. 2 površine 12,68 čm, što je tuženik dužan priznati i trpjeti.

II./ Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist u cijelosti na nekretnini iz točke I./ ove presude, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti i dozvoliti.

III./ Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i da sukladno tome preinači i odluku o troškovima postupka ili da ukine pobijanu odluku i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrditi da je vlasnik nekretnine iz točke I.I. izreke pobijane presude, kojim zahtjeva da ga sud ovlasti da na temelju presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti i dozvoliti te kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

4.1. Zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva obrazlaže time:

- da je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao pravomoćnošću rješenja o dosudi od 17. rujna 2019., u ovršnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj Ovr-190/2017 (odnosno poslije poslovni broj Ovr-160/2020), a ne pravnim poslom sa stečajnim upraviteljem niti u stečajnom postupku,

- da onaj koji vlasništvo nekretnine temelji na dosjelosti, a nije upisan u zemljišnoj knjizi, ne može s uspjehom u sudskom postupku suprotstaviti to svoje pravo prema osobi koja je tu nekretninu kupila u sudskom ovršnom postupku pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige i čije je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja o dosudi nekretnine (članak 130. stavak 2. ZVDSP -a),

- da se u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji u kojoj bi bila primjenjiva odredba sadržana u 127. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. VDSP-a, dalje: ZVDSP)

- da tvrdnja tužitelja da je stekao pravo vlasništva stana temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu broj P -3352/09 od 4. lipnja 2009. nije osnovana, jer da tužitelj vlasništvo stana nije stekao temeljem presude, već je tom presudom (list spisa 38) utvrđeno da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji stana sklopljenim sa tuženikom Tem d.o.o. stekao pravo vlasništva nekretnine – stana S-2 i naloženo je tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretnini, a

- da svoje vlasništvo, na temelju te presude, tužitelj nije upisao u zemljišne knjige, jer je na stanu već bila upisana zabilježba ovrhe.

5. Ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. Točno se u žalbi navodi da je ročište za objavu presude bilo određeno za 12. svibnja 2025. (list 386 spisa) i točno žalitelj navodi da je, unatoč tome, ročište za objavu održano i presuda je objavljena 07. travnja 2025. Međutim, kako nije sporno da je presuda objavljena 07. travnja 2025. strankama uredno dostavljena i da je tužitelj protiv te presude pravovremeno podnio žalbu, kako bi zaštitio svoja prava, to opisanim postupanjem suda nije počinjena povreda koja bi umanjila prava tužitelja, a niti je takvo postupanje suda bilo od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

7. Neosnovano se navodima žalbe ukazuje i na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, kao i na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava .

8. Navodima žalbe tužitelj ukazuje da sud prvoga stupnja, kada se pozvao na čl. 130. st. 2. ZVDSP-a, nije utvrdio sve odlučne činjenice o kojima je ovisila pravilnost odluke kakva je donesena pozivom na tu odredbu, odnosno da nije cijenio iskaz samog tuženika iz kojeg proizlazi da je isti znao da je u trenutku kupnje u stanu tužitelj (naveden pod točkom 15. obrazloženja pobijane odluke).

9. U vezi toga žalitelju valja reći da ni u činjeničnom supstratu tužbe, niti do zaključenja prethodnog postupka, nije osporio da tuženik ne bi postupao u dobroj vjeri. Stoga, strogo formalno gledajući, tu činjenicu ne može iznositi tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a). Slijedom toga sud nije počinio povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP - a kada je pošao od presumpcije da je tuženik, jer je nekretninu stekao na temelju sudske odluke, postupao u dobroj vjeri.

10. Međutim, kako bi se izbjegao pretjerani formalizam ovaj će sud tužitelju ipak odgovoriti da bi odluka bila ista i da je sud prvoga stupnja ocijenio iskaz tuženika u ovom dijelu.

10.1. Naime, odredbom sadržanom u čl. 130. st. 2. ZVDSP-a popisano je da se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona (što uključuje i dosjelost) ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temel ju zakona nije bilo upisano. Pri tome, dobra vjera, prema čl. 122. ZVDSP -a, podrazumijeva da stjecatelj nije znao i nije imao razloga posumnjati da stvar ne pripada otuđivatelju.

10.2. Kako je u konkretnom slučaju nekretnina kupljena u postupku javne prodaje stečajne mase iza TEM d.o.o. u stečaju (dakle u sudskom postupku), a u pozivu na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi FINA-e, ..., Urb.br.:

07-01-19-16 od 12. lipnja 2019.(list 102-105 spisa) je:

- pod podnaslovom Opis predmeta prodaje navedeno da se radi o nekretnini koja je vlasništvo dužnika 1/1 (dakle stečajne mase iza TEM d.o.o.),

- pod podnaslovom Naznaka prava koja je prestaju prodajom navedeno da ih nema i

- pod podnaslovom Naznaka da li je nekretnina slobodna od osoba i stvari, odnosno stanuje li ovršenik s članovima svoje obitelji u nekretnini ili je nekretnina dana u najam ili zakup navedeno da nekretnina nije slobodna od osoba i stvari je navedeno da je nekretnina u posjedu ranije dužnikovog zakonskog zastupnika,

to iskaz tuženika da je znao da je u posjedu stana tužitelj, kao bivši zakonski zastupnik dužnika i da s njim nije kontaktirao ne ukazuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Ovo jer je kao kupac, javnim pozivom, u javnoj ispravi, uz naznaku da je netko u posjedu nekretnine, jasno obaviješten i da na stanu nema prava (dakle ni stvarnih prava kao što je pravo vlasništva) koja ne bi prestala prodajom. Stoga u takvoj situaciji činjenica da tuženik nije komunicirao s tužiteljem kao posjednikom ne stavlja tuženika u poziciju stranke koja nije postupala u dobroj vjeri te tuženika, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, štiti propisano čl. 130. st. 2. ZVDSP-a.

11. Na navode žalbe kojima se ukazuje na nepravilnosti tijekom stečajnog postupka koji je proveden nad poduzećem TEM d.o.o. ovaj sud nije smatrao potrebno detaljno odgovarati. U ovom parničnom postupku, s obzirom na osobu tuženika i vrstu tužbenog zahtjeva, ti navodi žalbe nisu relevantni. Ovaj sud, kao ni sud prvoga stupnja, nema ovlaštenje u ovom postupku, ispitivati jesu li stečajni sud ili stečajni upravitelj, koji postupak je pravomoćno dovršen, zakonito postupali i jesu li donesene zakonite odluke ili ne te je li tuženiku pravilno dosuđena predmetna nekretnina ili ne. Tužitelj je svoja prava, koja smatra da su mu povrijeđena u tom postupku, trebao štiti u tom postupku, kroz za to predviđen pravni put zaštite, a kada je taj postupak pravomoćno završio, kako god je završio, tada je ovaj sud time vezan, bez obzira je li odlučeno u stečajno postupku zakonito ili ne.

12. Žalitelju također valja odgovoriti da činjenica da je za kupnju predmetnog stana platio porez na promet nekretnina na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave od 21. travnja 1998., nije dokaz vlasništva tužitelja. Vlasništvo se na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige (čl. 119. i čl. 120. ZVDSP-a) te prema trećim osobama, osoba koja tvrdi da je vlasnik, nije vlasnik sve dok takav upis nije proveden u zemljišnim knjigama.

13. Točno žalitelj navodi da je sud prvoga stupnja utvrdio da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja, u parničnom postupku koji je vođen između ovdje tužitelja i poduzeća TEM d.o.o., izrekom utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Međutim, iz izreke te presude proizlazi i da je tuženiku naloženo da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva radi upisa tog prava tužitelja u zemljišne knjige, a nesporno je (to i sam žalitelj ponavlja u žalbi) da na temelju te presude i tabularne isprave tužitelj svoje vlasništvo nije upisao.

13.1. Kako time pravo vlasništva tužitelj nije bilo publicirano kroz upis u zemljišne knjige u trenutku kada je tuženiku stekao vlasništvo, bez obzira na razloge zbog kojih to nije učinio (točka III.4.1. žalbe), to niti navodi u ovom dijelu ne stavljaju tužitelja u poziciju zbog koje bi trebalo prihvatiti njegov tužbeni zahtjev u donosu na tuženika.

14. Također, navodi žalbe koji se tiču osobe GT nisu navodi koji bi, kraj nesporne činjenice da je tuženik sudskom odlukom stekao vlasništvo predmetne nekretnine, bili od ikakvog utjecaja na zakonitost pobijane odluke pa na iste ovaj sud nije odgovarao (čl. 375. st. 1. ZVDSP-a).

15. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Odluka o troškovima ocijenjena je pravilnom kako po osnovi tako i po visini i kao takve je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

17. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević