Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1916/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Luciji Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-478/2025-17 od 19. ožujka 2026. i protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-478/2025-20 od 19. ožujka 2026., dana 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-478/2025-17 od 19. ožujka 2026. i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-478/2025-20 od 19. ožujka 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici TR isplati novčani iznos od 6.694,12 eura (slovima: šesttisućašestodevedesetčetirieura dvanaestcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužiteljici TR naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.031,13 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 19. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da u roku 15 dana tužiteljici TR naknadi trošak postupka u iznosu 125,00 eura (slovima: sto dvadeset pet eura)."

3. Protiv ove presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbi.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) koju tuženik ističe u žalbi. Isto tako, nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa kredita broj: 9011084671 temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

6.1. Naime, prednik tužiteljice pok. KR je 11. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 16. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 40.509,12 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su mu se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,20 % godišnje. Ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. ZPP-a sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Navodi da je 10. prosinca 2015. s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Smatra da mu tuženik unatoč provedenoj konverziji nije u cijelosti vratio preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi pogotovo stoga što u vrijeme konverzije kredita još uvijek nije bila donesena pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetima "švicarac". Stoga navodi da mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 20.972,17 kuna (2.783,49 eura) zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je prednik tužiteljice KR tijekom postupka umro, postupak iza istoga je preuzela njegova supruga TR.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da je kredit konvertiran, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9011084671 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem takvih odredbi uzimajući u obzir da je kredit konvertiran. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

8. Ovaj sud prihvaća pravna shvaćanja suda prvog stupnja o ništetnosti ugovora o kreditu kao i o pravu tužiteljice na obeštenjenje usprkos provedenoj tzv. konverziji kredita jer konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužiteljici nije vraćeno ono što je u cijelosti preplaćeno, čime tužiteljica nije obeštećena u cijelosti.

9. Međutim, u pogledu visine tražbine ovaj sud kao drugostupanjski prvostupanjsku presudu ne može ispitati.

10. Naime, na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 27. ožujka 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,63000, da je rok otplate 120 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,20%.

Vještak je u nalazu naveo da:

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 1.603,91 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. u iznosu 5.651,15 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- ukupan iznos zateznih kamata na tako preplaćene iznose kamate i tečaja od dana korištenja kredita do 30. rujna 2015. iznosi 2.618,61 eura;

- da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15 odnosno da je računski točna;

- da iznos preplate koja je priznata korisniku kredita konverzijom na dan provođenja konverzije 10. prosinca 2015. iznosi 3.179,55 eura, te da će se ista isplatiti korisniku kredita u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije;

- da je po pravilima o uračunavanju iznos preplate priznat konverzijom (3.179,55 eura) iskorišten za namirenje obračunate zatezne kamate na preplaćene iznose kamate i valute koje do 30. rujna 2015. iznose 2.618,61 eura, te da nakon uračunavanja ostaje još preostali iznos preplate u iznosu 560,94 eura (3.179,55 - 2.618,61= 560,94), koji se dalje umanjuje od glavnice tj. preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon kojeg uračunavanja u konačnici ostaje iznos od 6.694,12 eura koje je korisnik kredita više platio (7.255,06 – 560,94 = 6.694,12).

11. Sud prvog stupnja navodi da je tuženik na dan konverzije 10. prosinca 2015. priznao preplatu u iznosu 3.179,55 eura, pa je sukladno pravilima o uračunavanju iz čl.172. ZOO-a iznos preplate umanjio od iznosa zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nakon kojeg je umanjivanja ostao još preostali iznos preplate u iznosu 560,94 eura (3.179,55 - 2.618,61= 560,94), koji se dalje umanjuje od glavnice tj. preplaćenih iznosa kamate i tečaja nakon kojeg uračunavanja u konačnici ostaje iznos od 6.694,12 eura za koji tužitelj nije obeštećen (7.255,06 – 560,94 = 6.694,12).

12. Međutim, u Dodatku Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita se navodi da preplata iznosi 4.294,44 eura, a sud prvog stupnja o navedenome nije dao razloge pa se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati.

13. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je prihvaćena i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a te čl. 380. t. 3. ZPP-a prvostupanjska presuda i rješenje su ukinuti i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

mr.sc. Iris Gović Penić