Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-400/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD pok. DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Staničiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. GD pok. PD (MD) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. ČDG pok. PD (Nikice), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, radi činidbe, predaje i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-969/2025 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-969/2025 od 31. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev koji glasi; „1.Dužni su tuženici GD pok. PD (MD), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠD r. GD pok. PD (MD), OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje stambene zgrade [adresa], sa zajedničkog stubišta, izvršiti uklanjanje vratnog krila vrata koja se nalaze u drvenoj pregradi koja dijeli podest stubišta na II (drugom) katu, uz uklanjanje okretnih ležajeva-nosača vratnog krila (britvela) iz okvira vrata, te zamjenu brave na ulaznim vratima u potkrovlje, uz sve popratne radove koji omogućavaju potpunu funkcionalnost vrata, te predaju ključeva tužitelju, sve sukladno vještvu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Novakovića, dipl. ing. građ s nadnevkom “U Omišu, studeni 2023.” 2.Dužni su tuženici GD pok. PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠD r. GD pok. PD (MD), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe pristupiti zamjeni stanova na način da ČD pok. DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], postane vlasnik za cijelo stana na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I -3, K. O. [katastarska općina], a da tuženici postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo I. -1 Suvlasnički dio s neodređenim omjetom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve u zgradi u [adresa]-969/20253.Dužni su tuženici GD pok. PD (MD), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠD r. GD pok. PD (MD), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], tabularnu izjavu podobnu da imenovani zatraži i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, postigne uknjižbu prava vlasnišva za cijelo na stanu na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica],Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I-3, K. O. [katastarska općina], uz istodobnu obvezu ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicima izda tabularnu ispravu podobnu da imenovani postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo 1. -1 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer će u protivnom slučaju takove isprave nadomjestiti ova presuda. 4.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak od dosuđenja do isplate." Konačno, pod II nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 11.596,20 Eur.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj radi svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Tužitelj u žalbi ističe kako je predmetna zgrada u [adresa], sa okućnicom, zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Ugovorom o naknadi br. 8633/53 od 11. prosinca 1954. ustupljena od strane Grada Splita, u cijelosti u vlasništvo JD pok. Č a prednik tužitelja bio je vlasnik za cijelo cijele zgrade i vrta (“Vinograd”) oko kuće te ga je nasljedila ND. PP. Nasljednik iza smrti ND ud. PP je njena kćerka VD žena DD. Tužitelj je univerzalni nasljednik iza smrti svojih roditelja VD žene DD i DD pok. Ante. Baka tužitelja, ND ud.PP, prodala je prednicima današnjih tuženika dio predmetne zgrade (tadašnje potkrovlje-tavan i podrum). Kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967g., uz obvezu da prodavateljica zadrži upotrebu dijela podruma, a kupcima je data suglasnot da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (članak I. i članak II.). Prodavateljica je zadržala pravo korištenja dijela podruma u površini od 16 m2 (članak VI.) a tužitelj je vlasnik stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo 1. -1 dok su tuženici nakon smrti ranije drugotužene CD, suvlasnici svaki za po ½ (jedna polovina) dijela, a ukupno za cijelo, nadograđenog II (drugog) kata zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica]. Z.k. tijelo, koji nosi oznaku: ZK tijelo 1-3.
6. Tuženici su, dalje tvrdi žalitelj, prilikom izvođenja radova na gradnji stana na drugom katu, koga su suvlasnici, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]. Z.k. tijelo, K. O. [katastarska općina], zatvorili prolaz za u potkrovlje (tavan) zgrade tj. nisu odijelili ulaz u vlastiti stan od stubišta odnosno prolaza prema potkrovlju pa tužitelj ne može nesmetano i samostalno pristupiti u prostor potkrovlja (tavana) zgrade [adresa] a potkrovlje nad novoizgrađenim drugim katom zgrade [adresa], ne pripada tuženicima. Tuženici nemaju pravo nadogradnje niti su prednici današnjih tužitelja prodali potkrovlje prije nego što su oni postali vlasnici te da su pri stjecanju upozoreni i znali da je potkrovlje vlasništvo trećih osoba.
7. Dalje, tvrdi tužitelj, predmet P.326/93 (ranije: P-1644/77), pravomoćno je okončan povlačenjem tužbe po rješenju od 12. listopada 2001. Tužbom u tom postupku tražilo se da prednik tuženika prednicima tužitelja i ĆD preda ključeve od potkrovlja zgrade [adresa] i omogući im nesmetano korištenje tog potkrovlja. No, rješenjem Okružnog suda u Splitu od 03. veljače 1993. poslovni broj Gž-77/93 u spisu P-326/93 (raniji broj: P1644/77), utvrdio je kako se ugovorom tuženika (PD, prednik tuženika) ovlašćuje nadograditi zgradu. Međutim, nema nikakvih odredbi o tome kome će pripasti potkrovlje nad nadograđenim dijelom a činjenica da je tuženik (PD, prednik tuženika) kupio staro potkrovlje i to baš radi toga da bi na mjestu tog potkrovlja nadogradio jedan kat, što proizlazi iz kupoprodajne pogodbe, ne znači da novo potkrovlje koje se izgradi nad nadograđenim katom, pripada samo tuženiku.
8. Po žalbi, bitno je što su stranke htjele u pogledu vlasništva novog potkrovlja nakon što ono bude izgrađeno nad novogradnjom. Vještak tvrdi kako prema projektu do potkrovlja nisu bila predviđene stepenice, ali baš zato što po projektu nisu bile predviđene stepenice, a što ih je tuženik izgradio ukazuje kako je sporazum bio da novo izgrađeno potkrovlje bude zajedničko” Dakle, nema dokaza da bi se prednik tužitelja odrekao prava korištenja budućeg potkrovlja nad novoizgrađenim drugim katom. Prednici tuženika kupili su od prednika današnjeg tužitelja podrum i tadašnje potkrovlje. Na mjestu tog tadašnjeg potkrovlja je izgrađen današnji drugi kat zgrade a pravo vlasništva nadograđenog drugog kata i podruma upisano je na prednika tuženika ŽD rješenjem Z.K. odjela Općinskog suda u Splitu broj Z -1340/69 od 17. rujna 1969. Dakle, pravo vlasništva današnjeg potkrovlja (tavana) uopće nije upisano u zemljišnoj knjizi na ime tuženika, pa da bi isti mogao tvrditi da je ono njegovo isključivo vlasništvo, jer i u građevinskoj dozvoli tuženika stoji kako je visina nadogradnje jedan kat nad postojećom zgradom, tako da će zgrada nakon nadogradnje imati ukupno prizemlje i dva kata. U spisu pak P-559/69 po tužbi tužiteljice ND, protiv tuženih PD radi predaje, u odnosu na podrumski prostor, utvrđeno je kako je prednica tužitelja – baka -već tada tražila od prednika današnjih tuženika i dio prostora u potkrovlju . Pri tome su prednici tužitelja u određenom vremenskom razdoblju koristili potkrovlje nad nadograđenim drugim katom, dok to tuženici nisu onemogućili što proizlazi i iz očevida od 06. listopada 2023. Dakle, tvrdi žalitelj, kupoprodajna pogodba od 20. prosinca 1967, između prednika stranaka, odnosila se isključivo na tadašnje potkrovlje/tavan i podrum zgrade a novo nadograđeno potkrovlje/tavan nad sadašnjim drugim katom izgrađeno je bez valjane lokacijske i građevinske dozvole.
9. Vještak ovdje doduše tvrdi kako postoji mogućnost da je samo krovište odnosno potkrovlje u glavnom projektu koji se spominje u toč. II Odobrenja za izgradnju nadogradnje, sastavni dio drugog kata (dakle da pripada tuženicima) ali bez uporišta u provedenom dokaznom postupku iako vještak tvrdi kako je na strani tuženika na II (drugom) katu utvrdio trag zida koji je ranije postojao i koji se nalazi u hodniku stana tuženika dok završna obrada poda u dodiru sa tragom ex. zida da nije ista, sa sjeverne strane je pod isti kao i na podestu stubišta, dok je sa južne strane isti kao i u ostatku hodnika stana tuženika. Položaj traga ex. zida tlocrtno da odgovara zidovima u kojima se nalaze ulazi u stanove na nižim etažama. Dakle, tvrdi tužitelj, da su tuženici naknadno zatvorili pristup potkrovlju zgrade, za sve ostale etažne vlasnike pak i tužitelja te nisu mogli postati vlasnici potkrovlja/ tavana nad nadograđenim drugim katom, Sam tužitelj ističe kako su se D obvezali G u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanoj u „razdiobnoj skici“ s time što će se stan sastojati od 4 sobe s dnevnim boravkom, kuhinjom i ostalih nusprostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne strane nad ulazom. Kod ovako detaljno specificirane obveze oba ugovaratelja, jasno je po žalitelju kako nagodba proizvodi pravne učinke zbog nedostatka potpisa DD P i PD Š. Tuženici da su prijevarno podrum po Ugovoru od 26. kolovoza 1968. prodali poduzeću ČOKA d.o.o. (kasnije PROMERO d.o.o.) , pa nagodba od 19. studenog 1968. nije potpisana od strane ZD, ovlaštenog predstavnika poduzeća „ČOKA“, kao zainteresirane osobe, iako je navedena u uvodnom dijelu Nagodbe. Dakle, nije jasno zbog čega bi netko sklapao Ugovor o prodaji sa prednicima današnjih tuženika i pri tome plaćao kupoprodajnu cijenu od 30.000,- DEM ako je isti prostor prethodno i u cijelosti prodan poduzeću ČOKA d.o.o. Konačno, tuženik se poziva na mladost (dob od šest godina) kada ga se pita o razlozima gradnje današnjeg potkrovlja, koje se uopće ne spominje u građevinskoj dozvoli, te tvrdi da ne posjeduje projekte i nacrte na kojima se temeljila građevinska dozvola, nagodbu da je prvi put vidio kada je dostavljena na sudski spis, mada priznaje pregovore parničnih stranaka o mogućnostima pristupa u potkrovlje i da je bio pripremljen tekst Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa 2019.g., koji je trebao biti potpisan i javnobilježnički ovjeren.
10. Na tvrdnju da tužitelj svoje traži nakon više od pedeset godina od sklopljene nagodbe, što nije razumni rok pa da je sklopljena Nagodba raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku – tužitelj tvrdi kako iz pregovora stranaka i posebno e-mail korespodencije tuženi imaju itekako svijest o postojanju obveze i volja ugovorenih stranaka, pa dakle i tuženika da se riješe njihovi međusobni odnosi, što uključuje i nadogradnju (tavan) nad nadograđenim drugim katom, ali i zamjenu stanova tj. stana tužitelja i stana tuženika, neovisno od proteka vremenskog roka. Nakon što je tuženom GD dostavljen drugi-izmijenjeni prijedlog Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 11. prosinca 2019.g., isti se u e-mailu od 13. prosinca 2019.g. izjašnjava da: „Nakon razgovora sa sestrama tražimo slijedeće: 1. U ugovoru treba pisati da će potkrovlje zajednički koristiti GD i DD svaki po ½ (jednapolovina) potkrovlja. 2. U ugovoru treba biti navedeno (kao u prvoj verziji ugovora, u čl .4.) da se ČD odriče prava tražiti zamjenu stanova kada mi u potpunosti izvršimo svoje obveze preuzete ovim ugovorom (kao što je opisano u čl. 3. prve verzije ugovora), što je bilo dogovoreno nagodbom od 09.11.1968.g. Neovisno o konačnom ishodu mi se obvezujemo da ćemo u roku od 6 mjeseci omogućiti nesmetan pristup u prostor potkrovlja, tako što ćemo ulazna vrata našeg stana podijeliti od prolaza prema potkrovlju, tako da omogućimo ČD nesmetan korištenje njegovoj dijela potkrovlja, a to podrazumijeva i da će ČD dobiti ključ za odlazak u potkrovlje.
11. Ranijom odlukom ovog suda br. Gž-2774/24 ukinuta je odbijajuća presuda P- 1528/23 od 12. travnja 2024. te je predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, radi primjene čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 0 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV), prema kojemu je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima pa da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari dok čl. 114 st. 1 ZV-a određuje kako se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona da prema čl. 161. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno, no prema čl. 36 st. 1 ZV -a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakom pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, te čl. 37 st. 6 ZV-a određuje kako svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.
12. Nesporno je kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967. prednik tužitelja prodao prednicima tuženika i tada još mal. tuženicima potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade u [adresa], te se obvezao da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine, a za koje je već postojala dozvola nadležnog organa o lokaciji-nadogradnji kata zgrade pa je prednik tužitelja, njegova baka ND kao isključivi vlasnik potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, priloženom kupoprodajnom pogodbom prenijela na pravne prednika tuženika i tuženike svoje isključivo pravo vlasništva potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, odnosno po utvrđenju suda prvog stupnja sva svoja prava koja je imala na potkrovlju (tavanu) predmetne stambene zgrade, tako da sud zaključuje kako tužitelj nije više mogao tražiti predaju spornog potkrovlja (tavana) stambene zgrade u suposjed, neovisno o činjenici je li isto potkrovlje (tavan) bilo položeno iznad stana na I katu (visoko prizemlje) u vlasništvu tužitelja, a sada da je položeno iznad nadograđenog stana na II katu u vlasništvu tuženika. Sud je međutim utvrdio kako predmet Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., nije bilo isključivo pravo građenja već potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade kao nekretnina, odnosno poseban dio predmetne stambene zgrade, budući da je bio u isključivom vlasništvu prednika tužitelja. Pri tome je ukazano kako je još Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91) ukoliko se primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (paragraf broj 297 i 302), među stvari nepokretne određeno tretirati one stvari koje se grade na zemljištu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao kuće i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljištem u potezu (liniji) okomitog pravca, dalje-što je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa čavlima, kao: kotlovi pivarski i rakidžinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su određene za stalnu porabu kakve cijelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, čim se gasi vatra, i time spodobne stvari, dok skup više posebnih stvari, koje se običavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajedničkim, čini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost.
13. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako prema čl. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (pročišćeni tekst "SI. list SFRJ" br. 43/65 i 57/65 -u daljnjem tekstu: ZVDZ) koji je ostao na snazi temeljem čl. 1. toč. 87. Zakona o dopuni Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po ustavnim amandmanima XX do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/73, te "Narodne novine", broj: 46/1990), a u skladu sa odlukom VSRH br. Rev-750/90-2 od 22. kolovoza 1990. uz cijelu zgradu kao stvar se mogu tretirati samo posebni dijelovi (stanovi ili poslovne prostorije) zgrade koji mogu biti predmet vlasništva – suvlasništva. I sam ZVDZ stoga je propisivao u čl. 5. st. 1. kako na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, koje su sve okolnosti u pogledu predmeta spora u ovom predmetu ostale neutvrđene.
14. Dakle, određeni dijelovi zgrada mogu biti predmet sporazumijevanja suvlasnika, pa iako su zajedničko i nedjeljivo vlasništvo vlasnika posebnih dijelova tako da se na njima ne može stjecati posebno vlasništvo, isto vrijedi samo do tada, dok se takvim prostorijama ne promijeni dotadašnja njihova namjena i upotreba i ne privedu drugoj svrsi i to voljom isključivog vlasnika, odnosno suglasnošću suvlasnika ili vlasnika na posebnim dijelovima takve zgrade (tako i VSRH Gž-3077/75), jer nije protivan zakonu sporazum suvlasnika po kojem neki takav dio pripada u vlasništvo jednom od njih ako se radi o takvoj prostoriji koja po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini (Gzz-117/72) ali nije moguće prihvatiti zaključak o postojanju dogovora u pogledu korištenja predmeta spora, isključivo temeljem postojanja navedenog utanačenja (imajući u vidu trajnost eventualnog dogovorenog stanja u odnosu na privremenost situacije vezano uz popravke nekretnina), bez da su o istome ispitane stranke koje su saslušane odnosno njihove odgovorne osobe, odnosno saslušan vještak tijekom postupka, pa je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
15. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja sada utvrđuje kako je prema vještačkom nalazu predmetna stambena zgrada, anagrafske oznake [adresa] u [adresa], položena na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zgrada je katnosti podrum, visoko prizemlje, I kat, II kat i nestambeno potkrovlje. Krov je višestrešan, završno prekriven crijepom. U podrum se pristupa niz vanjsko stubište koje se nalazi uz južnu fasadu. Prema oznaci kategorizacije, koja se nalazi uz ulaz, u podrumu se nalaze sobe za iznajmljivanje, a na ostale etaže se pristupa preko unutrašnjeg stubišta, u koje se ulazi na sjevernoj strani zgrade. Kupoprodajna pogodba od 20. prosinca 1967. zaključena je između pravnog prednika tužitelja ND, ud. PP, kao prodavateljice, pravnih prednika tuženika MD, pok. PD i ID, ž. MD, i tada još maloljetnih tuženika pod 1 i pod 2 i prvotno označene tužene ŠD, rođ. ID, pok. PD (MD), oni maloljetni zastupani po ocu kao zakonskom zastupniku, kao kupaca. Prodavateljica prodaje i ustupa u vlasništvo kupcima dio čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina] koja je podignuta na čest. zem. [katastarska čestica] i položena u ulici Bukovčevoj 11 /ranije M br. 7/, a koji dio predstavlja potkrovlje/tavan/ i podrum opisane zgrade i to svakome od kupaca kroz 1/5 dijela/jednu petinu/, a kupci izjavljuju da kupuju i primaju u vlasništvo opisane nekretnine na jednake dijelove /toč. I pogodbe/. Prodavateljica jamči kupcima da je ona prava i isključiva vlasnica prodanih nekretnina, te da nekretnina nije opterećena. Napose se prodavateljica obvezuje da će kupcima omogućiti da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (toč. II pogodbe). Stranke su složne da će prodavateljica dopustiti da kupci mogu, pošto ishode odobrenje i dozvolu nadležnog organa općine, izgraditi garažu u dvorištu zgrade i da se mogu koristiti vrtom oko kuće.
16. Pri tom se ovim pravnim poslom prodavateljica obvezuje da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine a već postoji dozvola nadležnog organa općine-rješenje o lokaciji na dogradnji kata zgrade dok će kupci prepustiti prodavateljici na upotrebu jedan dio podruma od 16 m2 da ga koristi kao drvarnicu Nagodbom pak od 09. studenog 1968. na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, utvrđuje se kako su ID PD, pok. PD i njegova žena ID Š posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], dok PD, pok. PD i njegova žena PD Š imaju isključivo pravo nadogradnje obiteljske zgrade smještene u [adresa], jer su dobili od nadležnog organa Skupštine općine Split, rješenje o odobrenju građenja, pa su stranke PD, pok. PD i njegova žena PD Š s jedne strane, i ČD P, žena DD i njezin muž OD pok. Ante s druge strane međusobno ranije podijelili stambeni prostor navedene buduće nadogradnje na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu dok su VD i njezin muž OD korisnici vlastitog stana položenog u visokom prizemlju obiteljske zgrade u [adresa]. PD, pok. PD i njegova žena PD Š obavezuju se da će protivnoj strani VD i njenom mužu DD, u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanog u pretpostavljenoj "razdiobnoj skici", s tim što će se stan sastojati od 4 sobe / četiri / sa dnevnim boravkom, kuhinjom i ostalih nuz prostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne strane nad ulazom a DD VD i njezin muž OD se obavezuju da će za uzvrat protivnoj strani J PD, pok. PD i njegovoj ženi PD Š ustupiti svoj sadašnji stan u zgradi [adresa].
17. Konačno, dalje se tim poslom stranke odriču svih eventualnih prava korištenja bilo koje podrumske prostorije i po bilo kojem osnovu, te izjavljuju da je isključivi vlasnik i korisnik tih prostorija poduzeće "Čoka", koje u tim prostorijama uskladištuje svoje proizvode. Dakle, Kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967. god., pravni prednik tužitelja, kao pravi i isključivi vlasnik, prodao je pravnim prednicima tuženika i tada još mal. tuženicima potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade u [adresa], te se obvezao da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine, a za koje su stranke složne da već postoji dozvola nadležnog organa općine - rješenje o lokaciji - nadogradnji kata zgrade.
18. Stoga sud utvrđuje kako je prednik tužitelja, njegova baka ND, kao isključivi vlasnik potkrovlja (tavana) stambene zgrade, priloženom kupoprodajnom pogodbom prenijela na pravne prednika tuženika i tuženike svoje isključivo pravo vlasništva potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, dakle prenijela sva svoja prava koja ima na potkrovlju (tavanu) predmetne stambene zgrade, pa stoga tužitelj po ocjeni ovog suda nakon toga više nije u mogućnosti s uspjehom tražiti predaju spornog potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade u suposjed, dok je u vrijeme sklapanja priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., potkrovlje (tavan) bilo iznad stana na I katu (visoko prizemlje) u vlasništvu tužitelja, a sada je iznad nadograđenog stana na II katu u vlasništvu tuženika pa dakle predmet pogodbe od 20. prosinca 1967., nije bilo isključivo pravo građenja – nadogradnje predmetne stambene zgrade, već i potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade kao nekretnina, odnosno poseban dio predmetne stambene zgrade, u isključivom vlasništvu prednika tužitelja.
19. Također, pravilno sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju je tužitelj zatražio ispunjenje preuzete obveze sklopljenom Nagodbom izvršenjem dužne činidbe – zamjene predmetnih stanova, podnesenom tužbom dana 21. prosinca 2019. god., dakle nakon više od 51 godine, a što svakako nije razuman rok za ispunjenje preuzetih obveza od strane pravnih prednika tuženika, danas tuženika pod 1 i pod 2, pa je sklopljena Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku.
20. Stoga sud utvrđuje kako je ta nagodba iz 1968., raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku, a nije niti izvršena u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, odnosno u dijelu gdje je dogovoreno da će se stambeni prostor navedene buduće nadogradnje podijeliti na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, a jer da je na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade položen samo jedan stan u vlasništvu tuženika, a nagodba da nije izvršena niti u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi.
21. Naime, pri tome su prednici tuženika posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], dok je tužitelj na očevidu tijekom ovog postupka izričito naveo kako obitelj PD nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću "Čoka", te je stoga sud odbio i zahtjev radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, a posljedično i zahtjev radi uknjižbe prava 20 P-969/2025vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade na ime tužitelja i uknjižbe prava vlasništva stana položenog na visokom prizemlju (I katu) predmetne stambene zgrade na ime tuženika pod 1 i pod 2.
22. U predmetu P-326/93 u postupku vođenom među pravnim prednicima stranaka radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed spornog potkrovlja (tavana), utvrđeno je da je postupak okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe istog posl. broja od 12. listopada 2001. god., pa se smatra da tužba u tom predmetu nikada nije niti bila podnesena. Tuženici stoga tijekom postupka osnovano ističu da su kupnjom potkrovlja od ondašnjeg isključivog vlasnika, postali isključivi vlasnici tog prostora, te stoga tužitelj sada nema nikakva prava tražiti da mu se omogući pristup u potkrovlje.
23. U nagodbi u toč. 3, utvrđuje se da su prednici tuženika posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], jer tužitelj na očevidu dana 06. listopada 2023. tvrdi kako obitelj PD nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću "Čoka" iz Čoke.
24. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Novaković dipl.ing.građ., u Izvješću od 21. svibnja 2025. god., navodi kako nema dokumentacije za dopunu nalaza. Tužitelj pak tvrdi kako ima pravo na sporno potkrovlje predmetne stambene zgrade budući je njegov djed pok. JD bio isključivi vlasnik cijele zgrade i dvora.
25. Tužiteljevi su dobili građevinsku dozvolu tijekom 1969. godine, međutim problem je nastao prije toga kada je otac tuženika njegovim roditeljima predložio da se odreknu njihovog dijela podruma, a da će zauzvrat on u nadgrađu sagraditi dva manja stana i sagraditi novo potkrovlje iznad nadgrađa, a da će zauzvrat on njima dati u vlasništvo oba stana u nadgrađu, a oni bi roditeljima tuženika zauzvrat ustupili stan u viskom prizemlju a otac tuženika je već prodao podrum poduzeću Čoka, međutim on je sa susjedom pok. ZD dogovorio te proširio podrum sa 35 m2 na 110 m2 i davao podrum u najam, a od kojih novčanih sredstava je sagradio nadgrađe i novo potkrovlje. Na ovaj način otac tuženika je po tužitelju stekao u posjed tri etaže predmetne zgrade ukupne površine 330 m2.
26. Tuženici pak tvrde kako je po uvidu u spis Županijskoga suda Splitu posl. br. P 559/69 te tamošnje tužbe i iskaza prednika tužitelja vidljivo kako je predmet prodaje bio podrum i potkrovlje zgrade, s tim što ona navodi kadokko je za sebe zadržala pravo na 16 m2 prostora u podrumu a o tavanu ne govori ništa odnosno traži da joj se preda prostor od 16 m2 u podrumu, a tek alternativno ukoliko to nije moguće prostor od 16 m2 na tavanu.
27. Konačno, građevinski vještak tvrdi da upit u kakvom je odnosu današnje potkrovlje (tavan) mora izvršiti uvid u glavni projekt od 15. travnja 1968. a iako se u Odobrenju za izgradnju nadogradnje spominje prizemlje i 2 kata, postoji mogućnost da je samo krovište, odnosno potkrovlje u glavnome projektu koji se spominje u točki II sastavni dio drugoga kata, te bih se o istome u potpunosti očitovati tek nakon pregleda glavnog projekta.
28. Tužitelj konačno tvrdi kako je cijela zgrada u [adresa] sa okućnicom, ustupljena od strane Grada Splita u cijelosti u vlasništvo JD, pok. Č, djedu tužitelja, kao naknada za ekspropriranu imovinu, (priloženi Ugovor o naknadi br. 8633/53 od 11. prosinca 1954. god.), te je Ugovorom – Kupoprodajnom pogodbom od 20.12.1967. sada pok. ND prodala ŽD i njegovoj obitelji podrum i potkrovlje s pravom nadogradnje zgrade u [adresa], te pravom izgradnje garaže u dvorištu, dok su tadašnji PIS i ND zaključili Ugovor dana 26. prosinca 1967., po kojem je ND imala isplatiti PIS-u 6.000 dinara pošto je prodala potkrovlje kojeg je bila vlasnik zajedno sa Splitskim toplicama, u utvrđenom omjeru: 3 : 1, te da su stoga prvostupanjski sudovi zaključivali da su prijašnji vlasnici ND i PIS promijenili svrhu korištenja jednog dijela zgrade koji je inače bio zajednički dio zgrade, pa je prednik tuženika PD stekao pravo da umjesto potkrovlja izgradi stan.
29. Sud pak pravilno utvrđuje kako je tavan nakon sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 20.prosinca 1967. god, bio u isključivom vlasništvu tuženika te nije bio zajednički dio predmetne stambene zgrade, već posebni dio zgrade jer nije bilo nikakvih zapreka stjecanju isključivog prava vlasništva spornog potkrovlja/tavana od strane obitelji PD kao suvlasnika jer je obitelj PD temeljem priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., kupila ne samo sporno potkrovlje/tavan, već i pravo nadogradnje predmetne stambene zgrade, a preostali suvlasnici predmetne stambene zgrade HD i TD ne svojataju bilo kakva prava tako da sud utvrđuje kako nadogradnja predmetne stambene zgrade od strane pravnih prednika tuženika jest provedena sukladno donijetom odobrenju za izgradnju, pa je nadograđeno potkrovlje/tavan nad sadašnjim drugim katom pri čemu predmet zahtjeva ovdje nije zahtjev za uklanjanje potkrovlja/tavana predmetne zgrade, ili pak uspostava prijašnjeg stanja predmetna stambene zgrade, već suposjed sagrađenog.
30. Vještak u nalazu izričito pak tvrdi kako odobrenje za izgradnju nadogradnje od 05. lipnja 1969. god., spominje prizemlje i dva kata, a moguće je samo krovište, odnosno potkrovlje u glavnome projektu koji se spominje u točki II Odobrenja za izgradnju, sastavni dio drugoga kata. Pri tome Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. studenoga 1968. ne proizvodi sada pravne učinke, jer nije potpisana od strane stranaka Nagodbe Čuljak Š i Novaković VD, niti od predstavnika poduzeća "Čoka" ZD, pri čemu svakako valja imati u vidu da se radi o poslu o preduvjetima za buduću zamjenu stana, a koji se nisu ispunili, Tužiteljeva djeda JD naslijedila je baka ND, koja nije prodala potkrovlje roditeljima tuženika, već su isti podnijeli zahtjev za uknjižbu prava vlasništva spornog potkrovlja i u tome odbijeni samo jer je potkrovlje bilo nacionalizirano, pa činjenica da se u Kupoprodajnoj pogodbi od 20. prosinca 1967., ne navodi kome će pripasti potkrovlje/tavan nad nadograđenim dijelom predmetne stambene zgrade, znači da je volja stranaka bila da isto pripada obitelji PD, odnosno da će potkrovlje/tavan nad nadograđenim dijelom predmetne stambene zgrade, pripasti u vlasništvo obitelji PD.
31. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
