Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-304/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SF, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađa - iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21 i 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-939/2024-30 od 24. srpnja 2025. podnio optuženi SF, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog SF kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog SF zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađa - iz članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude, te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) naloženo je optuženom SF da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom EF, [adresa], iznos 1.000,00 eura u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP su vezi s člankom 145. stavkom
2. točka 6. ZKP naloženo je optuženom SF naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 100,00 eura, dok je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP koji se sastoje od nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a čija visina će biti određena posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi SF po branitelju Krešimiru Matkoviću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukinute i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti u odluci o kazni.
2.1. Odgovor na žalbu podnio nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog SF nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupak iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP navodeći da se presuda ne može ispitati jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, a što obrazlaže na način da ističe da prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja svoje odluke navodi da je „nesporno da je optuženik počinio kazneno djelo na način opisan u optužnici“ iako se prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe izjasnio da nije kriv. Također ističe da je njegova obrana nekonzistentna, proturječna i promjenjiva, te da ne postoji niti jedan neposredni dokaz da je počinio navedeno kazneno djelo. Optuženik treba imati na umu da je prvostupanjski sud naveo da iz njegove obrane proizlazi da je nesporno da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz razloga jer je i tijekom prethodnog postupka kada je ispitan i na raspravi to okolnosno priznao. Dodatne okolnosti koje nije iznio prilikom prvog ispitivanja, a naveo ih je prilikom ispitivanja na raspravi, da je otuđio novčanik u dogovoru sa „gazdaricom“ ugostiteljskog objekta, ne upućuju na zaključak da je njegov iskaz proturječan i nekonzistentan jer se ne radi o odlučnim činjenicama, pa je prvostupanjski sud pravilno i odbio dokazni prijedlog da se utvrdi identitet te osobe i da se ista ispita u svojstvu svjedoka jer se niti jedna bitna okolnost za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika time ne bi utvrdila, imajući na umu njegovo jasno i okolnosno priznanje počinjenja kaznenog djela. Slijedom navedenog nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud nekritički prihvatio njegov iskaz. Naime, optuženik ne osporava da je inkriminiranog dana bio u navedenom ugostiteljskom objektu upravo u vrijeme kada je tamo bio i oštećenik, koji je posumnjao u njega kao počinitelja i opisao ga je službenicima policije koji su naknadno i utvrdili njegov identitet, pa presuda nije temeljena samo na njegovom iskazu. Slijedom navedenog nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok povredu kaznenog zakona niti ne obrazlaže.
4.1. Optuženik kao žalbenu osnovu ističe i da se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da je prestrogo kažnjen, a to obrazlaže na način da ističe da je sud obilježje kaznenog djela (namjeru) dvostruko valorizirao, te nije uzeo u obzir protok vremena od počinjenja kaznenog djela, njegovu alkoholiziranost i socijalni status. Optuženik treba imati na umu da je sud imao na umu da je kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje, što mu je pravilno cijenjeno kao otegotno. Kada se ima na umu da je optuženik, prema podacima iz kaznene evidencije, više od 20 puta osuđivan zbog raznih, uglavnom imovinskih kaznenih djela pa je očito da dosadašnje kazne nisu polučile svrhu kažnjavanja, onda ga je pravilno prvostupanjski sud, što se tiče vrste i mjere kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci. Kaznom zatvora u tom trajanju, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak