Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-365/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GD, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-452/2024-18 od 22. rujna 2025. podnio optuženi ID, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog GD kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog GD, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavka 1. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu je primjenom članka 56. stavka 1. do 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeni ZD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi ID je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP, dok je na temelju članka 145. stavka 2. točka 8. ZKP obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rješenjem nakon što sudu bude dostavljen zahtjev s podacima o visini istog.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ID po branitelju Mladenu Šegoti, odvjetniku iz Rijeke, a žali se zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba optuženog GD nije osnovana.

4. Povredu kaznenog zakona optuženik obrazlaže na način da ističe da sud nije objektivno utvrdio odlučne činjenice, čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa je stoga pogrešno primijenio kazneni zakon. Iz navedenog proizlazi da optuženik ustvari osporava utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda zbog koje žalbene osnove se također žali i koju, u bitnome, obrazlaže na način da ističe da je sud pogrešno ocijenio iskaze oštećenika i svjedokinje OD koji nisu suglasni u dijelu kako se oštećenik kretao kada se vraćao na mjesto gdje ga je ona čekala, zatim ističe da iz iskaza svjedoka ĆD, koji inkriminirani događaj nije vidio, ali je čuo da je ženska osoba vikala „prestani ubit ćeš starog“, te iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doktora KD koji je naveo da je oštećenik tešku tjelesnu ozljedu mogao zadobiti u dinamici događaja kako su to opisali i oštećenik i optuženik, proizlazi da prvostupanjski sud nije donio ispravan zaključak kada je utvrdio da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11.

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Prije svega treba istaknuti da način na koji se oštećenik vraćao do mjesta gdje ga je čekala svjedokinja OD (kroz žicu ili oko ograde) niti na koji način ne upućuje na zaključak o nevjerodostojnosti iskaza oštećenika i navedene svjedokinje jer se ne radi o bitnoj okolnosti za utvrđivanje odlučne činjenice u ovom postupku, a to je na koji način je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Naime, događaj između oštećenika i optuženika se odvio u dva dijela, prvi u blizini ugostiteljskog objekta optuženika koji oštećenik opisuje da ga je optuženik prvi udario u zatiljni dio glave jer je prolazio kroz žičanu ogradu i tada je između njih došlo do fizičkog sukoba na način da su se međusobno udarali šakama i drugi na autobusnoj stanici za koji oštećenik tvrdi da ga je optuženik napao palicom, što potvrđuje svjedokinja PD, a oštećenik je podigao ruke kako bi se obranio od udaraca i tada je zadobio inkriminiranu tešku tjelesnu ozljedu. Optuženik poriče da je oštećenika u bilo kojem od ta dva događaja udario, dok za drugi događaj navodi da je sa sobom ponio dršku od metle jer se bojao da ga oštećenik ne napadne, što je ovaj i učinio, ne sjeća se je li došlo do kontakta između ruke oštećenika i drške metle, ali zna da oštećenika rukom nije udario. U prvom redu treba istaknuti da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je oštećenik sve inkriminirane ozljede i to prijelom pete zapešćajne kosti desne ruke, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi te tjelesne ozljede u vidu hematoma gornjeg djela područja lijevog oka i hematom u području desnog ramena i desne lopatice zadobio od najmanje tri neovisna udarca, što već jasno upućuje na zaključak da je između oštećenika i optuženika postojao fizički sukob kako je to oštećenik i naveo, pa je optuženikov iskaz u dijelu kada tvrdi da oštećenika nije udario, nevjerodostojan. Nadalje treba istaknuti da iz iskaza oštećenika proizlazi da je optuženik njega prvi napao. Nelogično i neživotno je da bi ga oštećenik fizički napao samo zato što mu je optuženik prigovorio što prolazi kroz žičanu ogradu koju je prethodno potrgao. Navedeno upućuje na zaključak da je iz tog razloga upravo optuženik poduzeo i verbalni i fizički napad na oštećenika, pa kada se još ima na umu da nakon tog prvog napada optuženik uzima drveni štap i odlazi do mjesta gdje je bio oštećenik, što je neživotno ako je neposredno prije bio u sukobu koji ne želi i napadnut je, onda proizlazi logičan zaključak da se dinamika događaja odvila na način kako je to opisao oštećenik i svjedokinja PD te da je oštećenik tešku tjelesnu ozljedu zadobio, kako tvrdi, u trenutku kada se branio od napada optuženika drvenom palicom. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika nije osnovana.

4.2. S obzirom na činjenicu da se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak