REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-2230/2024-11

[adresa] A 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. AL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. ŽL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Maji Hrvoj, odvjetnici u Zagrebu, Međimurska 21/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izvlaštenja, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22-01/247, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 28. listopada 2024. i prvostupanjskog tijela Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za izvlaštenja, KLASA: UP/I-943-04/20-01/948, URBROJ: 2133-08-

01/08-22-26 od 3. svibnja 2022.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.200,00 eura (slovima: dvije tisuće i dvjesto eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke o trošku zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za izvlaštenja, KLASA: UP/I-943-04/20-01/948, URBROJ: 2133-08- 01/08-22-26 od 3. svibnja 2022., donesenim u ponovnom postupku, u točki I. izreke prihvaćen je prijedlog korisnika izvlaštenja Hrvatskih cesta d.o.o. za upravljanje i održavanje državnih cesta, te su u interesu Republike Hrvatske sukladno čl. 37. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21, dalje: ZC) radi izgradnje novog mosta i pristupne ceste preko rijeke Kupe u Pokupju na ŽC 3297 potpuno izvlaštene k. č. [katastarska čestica], livada površine 172 čhv (prema katastarskom operatu površine 617 m[2] ) i k. č. [katastarska čestica], livada površine 16 čhv (prema katastarskom operatu površine 58 m[2] ), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužitelja, te su upisane kao javno dobro u općoj uporabi i u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske, na upravljanju Hrvatskih cesta d.o.o. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za izvlaštenjem preostalih dijelova oznake k. č. [katastarska čestica], kuća, gospodarske zgrade, dvorište, oranica, livada, površine 1354 čhv i k. č. [katastarska čestica], livada u Mahičnu, površine 55 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U točki IV. izreke utvrđena je naknada tržišne vrijednosti za izvlaštene nekretnine iz točke I. izreke u iznosu od 44.109,98 kn, te naknada radi umanjenja vrijednosti preostalih dijelova nekretnina iz točke II. izreke u iznosu od 119.000,00 kn, što sveukupno iznosi 163.109,98 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-02/22-01/247, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 24-03 od 28. listopada 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu, a u tužbi i u tijeku spora navode u bitnome da u upravnom postupku nije pravilno provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke, te da je odbijen njihov prijedlog da se provede novo građevinsko vještačenje, kao i adekvatno vještačenje na okolnost povećanja razine buke i zagađenja zbog izgradnje pristupne ceste i mosta bliže njihovoj kući. S time u vezi pojašnjavaju da je u prvostupanjskom upravnom postupku sam vještak građevinske struke izjavio da će objektivno doći do povećanja razine buke i zagađenja, ali da to nije dokazano specijalističkim mjerenjem. Navode da prvostupanjsko tijelo nije htjelo provesti vještačenje koje su predložili na okolnost povećanja razine buke i zagađenja, pa da stoga tuženik ne može temeljiti svoje rješenje na činjenici da tužitelji nisu priložili mjerenja koja potvrđuju povećanu razinu buke, svjetlosno onečišćenje i zagađenje zraka. Nadalje navode da se je na zadnjem ročištu u upravnom postupku od 27. kolovoza 2021. korisnik izvlaštenja obvezao dostaviti izvod iz projektne dokumentacije kako bi se isti dostavio građevinskom vještaku koji je onda trebao dopuniti svoj nalaz i mišljenje, međutim da to nikada nije učinjeno, već da je postupak okončan donošenjem prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. Stoga da je nalaz građevinskog vještaka ostao manjkav jer isti nikada nije dopunjen očitovanjem što je točno projektom predviđeno za izgradnju na predmetnim česticama. Nadalje smatraju da je sporan datum vrednovanja jer da se je vrijednost predmetnih nekretnina utvrđivala u vrijeme kada su već bili izgrađeni pristupna cesta i most, a sigurno je da je vrijednost nekretnina bila veća prije izgradnje te pristupne ceste na udaljenosti pet metara od njihove kuće i dok kat kuće nije gledao na most. Smatraju i da je nezakonito odbijen njihov zahtjev za potpunim izvlaštenjem preostalih dijelova osnovnih čestica oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] te se pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava Bistrović protiv Hrvatske. Navode da je u toj presudi problematizirano upravo izvlaštenje za izgradnju autoceste i izlazne ceste uz obiteljsku kuću i da je taj Sud utvrdio da domaće vlasti kod određivanja naknade nisu vodile računa o tvrdnjama podnositelja zahtjeva – da cesta prolazi dva do tri metra od njihove kuće, da je nekretnina izgubila svoj do tada ugodan okoliš, veliko dvorište i nisku izloženost buci, pa da shodno tome nacionalne vlasti nisu postigle poštenu ravnotežu između uključenih interesa. Navode da se ovdje radi o istoj situaciji – kuća tužitelja je bila 15 metara od ceste, koja je imala dvije trake, i spuštala se od nekretnine tužitelja, a s tri strane je bio neometan pogled na rijeku Kupu te naselje, a sada je desno od kuće prilazna cesta s četiri trake koja se penje prema nekretnini tužitelja i most u visini prvog kata tako da svjetla vozila koja po noći voze direktno “udaraju” u spavaće sobe i dnevnu sobu tužitelja, a s lijeve strane će biti izgrađen zid ili nasip visine do tri metra, što više ne predstavlja ugodan prostor za život. Slijedom navedenog, tužitelji u tužbenom zahtjevu predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Ujedno su zatražili naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana ovosudnim rješenjem od 29. siječnja 2025., nije se očitovala u tijeku upravnog spora te se sukladno točki IV. navedenog rješenja ima smatrati da ista ne želi sudjelovati u ovom sporu kao zainteresirana osoba te joj se daljnja pismena u sporu nisu dostavljala.

6. U tijeku spora održana je rasprava 21. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost novonastalih životnih uvjeta, iz razloga što je postojeća dokumentacija u spisu bila dovoljna za donošenje odluke. Radi toga nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze u ovom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Čl. 10. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) propisano je da ako se tijekom postupka potpunog izvlaštenja dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gospodarskog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev izvlastit će se i taj dio. St. 2. istog članka propisano je da će se pri odlučivanju o zahtjevu za izvlaštenje preostalog dijela nekretnine uzet u obzir okolnosti koje će nastati izgradnjom građevine ili izvođenjem radova, a koje su od utjecaja na gospodarski interes vlasnika za korištenje nekretnine kao i smanjenje vrijednosti preostalog dijela nekretnine.

10. Čl. 46. st. 1. ZION propisano je da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. St. 2. istog članka propisano je da se iznimno naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

11. U čl. 4. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15, dalje: ZPVN) dana je definicija pojedinih pojmova u smislu tog Zakona. Tako je u točki 4. tog stavka propisano kako dan kakvoće predstavlja datum na koji se odnosi stanje (kakvoća) nekretnine koje je mjerodavno za procjenu vrijednosti nekretnine; u točki 5. je propisano kako dan vrednovanja predstavlja datum na koji se odnosi procjena vrijednosti nekretnine; u točki 43. je propisano kako je uporabno svojstvo nekretnine stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti (načelo prethodnog učinka).

12. Čl. 50. st. 1. ZPVN propisano je da je pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno utvrditi:

1. uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine (u daljnjem tekstu: naknada za gubitak prava) i

2. životne uvjete i uvjete korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći se uporabnim svojstvima nekretnine radi procjene povećanja naknade za posljedične gubitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični gubitci) i smanjenja naknade za posljedične dobitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični dobitci).

St. 2. istog članka propisano je da dvostruko uzimanje u obzir istih uporabnih svojstava nekretnine nije dopušteno. St. 3. istog članka propisano je da je pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno voditi računa o danu kakvoće i o danu vrednovanja. St. 4. istog članka propisano je da se iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci i ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

13. Čl. 51. ZPVN uređuje procjenu naknade za gubitak prava. U st. 1. tog članka propisano je da se naknada za gubitak prava na nekretnini utvrđuje u visini tržišne vrijednosti predmeta izvlaštenja. Mjerodavna je tržišna vrijednost u trenutku u kojem tijelo za izvlaštenje odlučuje o zahtjevu za izvlaštenje (dan vrednovanja) prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

14. Čl. 52. ZPVN uređuje procjenu naknade za posljedične gubitke. U st. 1. tog članka propisano je da naknadu za posljedične gubitke nastale zbog izvlaštenja treba uzeti u obzir samo ako i u mjeri u kojoj ti gubitci na imovini nisu uzeti u obzir pri određivanju naknade za gubitak prava. Naknadu za posljedične gubitke treba procijeniti na temelju utvrđenih životnih uvjeta i uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, uzimajući u obzir poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa i prava pojedinca na mirno uživanje svojega vlasništva, posebno:

1. za prolazni ili trajni gubitak koji dotadašnji vlasnik pretrpi u svojoj stručnoj djelatnosti/zanimanju, poslovnoj djelatnosti ili pri izvršavanju zadaća koje mu pripadaju s tim u svezi, ali samo do iznosa troška nužnog da bi se neka druga nekretnina mogla koristiti na isti način kao ona koju treba izvlastiti;

2. za smanjenje vrijednosti koje izvlaštenjem katastarske čestice ili jednog dijela prostorno ili gospodarski povezanog zemljišnog posjeda nastaje na drugom dijelu ili koje izvlaštenjem prava na katastarskoj čestici nastaje na drugoj katastarskoj čestici, ako umanjenje vrijednosti nije već uzeto u obzir pri određivanju naknade prema podstavku 1. ovoga stavka;

3. za nužne izdatke preseljenja nastale kao posljedica izvlaštenja. U st. 2. tog članka propisano je da je dan kakvoće za procjenu posljedičnih gubitaka onaj dan u kojem nastaju gubitci zbog izvlaštenja (dan kakvoće pomiče se na dan vrednovanja).

15. Čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. St. 2. istog članka propisano je da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

16. Čl. 54. st. 3. ZUP propisano je da će službena osoba u provedbi usmene rasprave osigurati strankama pravo sudjelovanja te njima i drugim osobama koje sudjeluju na usmenoj raspravi pružiti mogućnost dopunjavanja navoda tijekom rasprave, kao i izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari.

17. Čl. 83. st. 1. ZUP propisano je da službena osoba može stranku i druge sudionike u postupku obavijestiti o tijeku i radnjama u postupanju usmeno, elektroničkim putem, neposrednim uručenjem pismena ili slanjem pismena poštom ili na drugi prikladan način.

18. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je predmetni upravni postupak pokrenut dana 2. studenoga 2015. te da je navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 7. lipnja 2016. bilo poništeno drugostupanjskim rješenjem tuženika od 24. ožujka 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Međutim, ocjena je Suda da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije u cijelosti postupilo s danim uputama iz drugostupanjskog rješenja u pogledu procjene umanjenja vrijednosti preostalih dijelova oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

19. Naime, iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je u prvostupanjskom upravnom postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Goranu Korici, dipl. ing. građ., koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje te je potom usmeno saslušan. Iz njegovog nalaza i mišljenja slijedi da su čestice koje su predmetom potpunog izvlaštenja k. č. [katastarska čestica] i k.č.

75/6 nastale od osnovnih čestica k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], ali da nema uvjeta za izvlaštenje preostalih dijelova k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], jer je površina tih osnovnih čestica predmetnim izvlaštenjem umanjena za 11,8 % što ne predstavlja značajno umanjenje površine osnovne čestice da bi onemogućilo njezino daljnje korištenje, niti dolazi do značajnog narušavanja oblika i položaja preostalih dijelova osnovnih čestica, a niti se umanjuju uvjeti izgrađenosti, te ostaje dovoljna udaljenost od granice izvlaštenja do najbližeg dijela kuće od oko 9,64 m u odnosu na raniju udaljenost od oko 14,34 m, dok sami kolnik prometnice u tom dijelu praktično ostaje na istoj udaljenosti. Stoga vještak utvrđuje da nema potpunog gubitka gospodarskog interesa vlasnika za daljnje korištenje preostalih dijelova osnovnih čestica oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Navedeno obrazloženje vještaka prihvaća i Sud jer je vještak dao argumentirane i logične razloge radi kojih tužitelji i dalje imaju gospodarski interes koristiti navedeni preostali dio.

20. U odnosu na smanjenje vrijednosti stambene kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vještak je utvrdio kako postoji objektivno i stvarno umanjenje njezine tržišne vrijednosti koje nastaje radi pogoršanja životnih uvjeta, kvalitete stanovanja i stvaranja nepovoljnih uvjeta vlasnicima u daljnjem korištenju kuće za stanovanje, te objektivnog povećanja razine dnevne i noćne buke i zagađenja, jer sada sa sjeverozapadne orijentacije spavaće sobe i dnevnog boravka imaju ometani pogled na novi most koji dominira okruženjem u odnosu na dosadašnji pogled na zelenu površinu i rijeku Kupu, a k tome je nova cesta sa sjeverozapadne strane bliža kući nego što je bila postojeća cesta. Vještak je umanjenje vrijednosti zbog povećanja buke temeljio na svom stručnom iskustvu i radu na sličnim predmetima gdje su već izvršene slične specijalističke analize i dokazano povećanje buke, s time da je napomenuo da povećanje razine buke nije dokazano specijalističkim mjerenjem po ovlaštenoj instituciji ili laboratoriju koji posjeduje adekvatnu opremu i stručnjake iz tog područja. Zaključno, vještak je utvrdio naknadu za umanjenje vrijednosti kuće na iznos od 98.000,00 kn.

21. Tuženik je u osporavanom rješenju utvrdio kako nije bilo potrebno provoditi zasebno adekvatno vještačenje na okolnost povećanja razine buke i zagađenja s obrazloženjem da je točno da se razina buke povećala zbog proširenja prometnice za dvije trake, ali da je vještak građevinske struke ocijenio da se radi o laganom, odnosno minimalnom povećanju u okviru dopuštenih proporcija razine buke za takvu vrstu i tip ceste. Tuženik je još obrazložio da se dopuštenost razine buke i zagađenja okoliša ocjenjuje prilikom usvajanja projekta (izrada studije utjecaja na okoliš), ako nadležna tijela ocijene da je takva studija potrebna kako bi se ocijenila prihvatljivost projekta u odnosu na njegove utjecaje na okoliš, a u konkretnom slučaju prilikom izdavanja lokacijske dozvole za predmetni zahvat u prostoru nije zatražena izrada studije utjecaja na okoliš, jer se za takve zahvate procjenjuje da su glede razine buke, zagađenja zraka i sličnih nepovoljnih utjecaja prihvatljivi za ljude i okoliš sukladno Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave („Narodne novine“, broj 154/04, sada „Narodne novine“, broj 143/21).

22. Ovdje pravilno ukazuju tužitelji kako vještak građevinske struke nije adekvatan odrediti razinu povećanja buke i zagađenja. Naime, vještak građevinske struke je naveo kako će objektivno doći do povećanja buke i zagađenja, a to povećanje nije dokazano specijalističkim mjerenjem po ovlaštenoj instituciji ili laboratoriju. Stoga je prvostupanjsko tijelo trebalo provesti zasebno vještačenje koje su predložili tužitelji na okolnost povećanja razine buke i zagađenja po adekvatnom vještaku ili instituciji, upravo zbog specifičnosti konkretnog slučaja jer se radi o proširenju postojeće prometnice u prometnicu s četiri trake i to uz kuću koja služi za stanovanje. Time je kuća svakako izgubila svoj do tada ugodan okoliš, nisku izloženost buci i zagađenju, međutim u postupku je izostalo precizno utvrđenje u kojoj mjeri je isto narušeno. U odnosu na obrazloženje tuženika da je predmetni zahvat glede razine buke, zagađenja zraka i sličnih nepovoljnih utjecaja, prihvatljiv za ljude i okoliš, navodi se da to ne znači da tim zahvatom nije umanjena vrijednost kuće tužitelja u odnosu na situaciju kada nije bilo tog zahvata.

23. Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da osnovano ukazuju tužitelji da je zadnja usmena rasprava od 27. kolovoza 2021. dovršena zaključkom kojim je korisniku izvlaštenja dodijeljen rok od 15 dana da dostavi izvod iz projektne dokumentacije kako bi se isti dostavio vještaku građevinske struke radi dopune nalaza i mišljenja, ali korisnik izvlaštenja isti nije dostavio, već je prvostupanjsko tijelo dana 3. svibnja 2022. donijelo rješenje o izvlaštenju. Time je došlo do povrede pravila upravnog postupka, jer su tužitelji očekivali da će se prije donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju njihovih nekretnina građevinski vještak očitovati na projektnu dokumentaciju koja mu je trebala biti dostavljena od strane korisnika izvlaštenja. Stoga je, prije donošenja prvostupanjskog rješenja, trebalo ponovo pozvati korisnika izvlaštenja da dostavi izvod iz projektne dokumentacije ili je trebalo pismeno ili usmeno zakazivanjem novog ročišta za raspravu obavijestiti stranke da se odustaje od te dokazne radnje, te bi se na taj način omogućilo strankama da eventualno predlože provođenje drugih dokaza. Zaključno, sukladno citiranom čl. 52. ZUP, čl. 54. st. 3. ZUP i čl. 83. ZUP svakako je trebalo omogućiti strankama da se još jednom očituju u upravnom postupku nakon navedenog ročišta od 27. kolovoza 2021., a prije donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju.

24. Tužitelji su u tužbi osporili i datum vrednovanja, jer da se je vrijednost nekretnina koje se izvlašćuju utvrđivala kada su već bili izgrađeni pristupna cesta i most, što da svakako umanjuje njihovu vrijednost. Međutim, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gorana Korice, dipl. ing. građ., slijedi da je kao dan kakvoće predmetnih nekretnina uzet dan neposredno prije pravomoćnosti lokacijske dozvole za gradnju javne namjene odnosno dan 4. srpnja 2012., a kao dan vrednovanja je uzet dan očevida i pregleda nekretnine odnosno dan 30. ožujka 2021. Navedeno je u skladu s definicijama danima u citiranom čl. 4. ZPVN. Dakle, procjena je rađena prema tržišnim cijenama predmetnih nekretnina u vrijeme izrade nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, ali s obzirom na njihovo stanje prije izgradnje navedene prometnice i mosta.

25. Tužitelji su u tužbi tvrdili i kako je korisnik izvlaštenja obvezan osigurati odgovarajuću zamjensku nekretninu. Međutim, pravilno obrazlaže tuženik u osporavanom rješenju da je takav vid naknade moguć ukoliko korisnik raspolaže takvom nekretninom i da se korisnika ne može prisiliti na traženje ili kupovinu zamjenske nekretnine, već da je dovoljna izjava korisnika da ne raspolaže odgovarajućom zamjenskom nekretninom.

26. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima. Stoga je Sud iste poništio i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZUS.

27. Zbog navedenih postupovnih nedostatka, Sud nije mogao donijeti meritornu odluku u sporu, već je bilo potrebno predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo otklonilo te nedostatke u upravnom postupku i tek potom donijelo novo rješenje o izvlaštenju. Dakle, u ponovnom postupku potrebno je pozvati stranke da se još jednom očituju u postupku s obzirom da zadnja usmena rasprava od 27. kolovoza 2021. nije dovršena na način da su sve stranke postupka upoznate da je predmet dovoljno raspravljen i da su se stekli uvjeti za donošenje odluke, a osim toga u postupku je izostalo provođenje adekvatnog vještačenja na okolnost povećanja razine buke, svjetlosnog onečišćenje i zagađenje zraka, te utjecaj tog povećanja na vrijednost kuće tužitelja, pa je stoga isto potrebno provesti u ponovnom postupku.

28. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, te je obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

29. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljima trošak koji im je nastao u povodu ovog spora.

30. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljima sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i pristup na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura bez PDV, uvećano za 10 % zbog zastupanja više tužitelja, što sveukupno iznosi 2.200,00 eura.

31. Tužitelji su zatražili i naknadu troška za sastav podneska koji je zaprimljen u Sudu dana 26. svibnja 2025. Međutim ne radi se o opravdanom trošku u smislu čl. 144. st. 1. ZUS jer tužitelji u navedenom podnesku nisu iznijeli nova činjenična i pravna razlaganja već su iznijeli iste navode kao u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu za koje radnje im je već priznat trošak. Stoga se ne radi o trošku koji se može prevaliti na teret druge strane.

32. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužiteljima pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

33. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljima nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Maji Hrvoj, odvjetnici u Zagrebu, Međimurska 21/IV

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

Na znanje:

- zainteresiranoj osobi Hrvatskim cestama d.o.o., Zagreb, Vončinina 3