Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-227/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća , Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, Split, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-86/2020-35 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-86/2020-35 od 10. siječnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-86/2020-35 od 10. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ukupan iznos od 42.475,89 kn (5.637,52 €), sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
b) - 7,93 €/ 59,72 kn teku od 01.03.2015. godine,
- 12,89 €/ 97,15 kn teku od 01.10.2015. godine,
- 12,42 €/ 93,55 kn teku od 01.02. 2016. godine,
- 14,41 €/ 108,58 kn teku od 01.09.2016. godine,
- 14,09 €/ 106,14 kn teku od 01.02.2017. godine,
- 17,93 €/ 135,07 kn teku od 01.11.2017. godine,
- 16,03 €/ 120,81 kn teku od 01.02.2018. godine,
- 139,62 €/ 1.052,00 kn teku od 01.10.2018. godine,
- 78,21 €/ 589,24 kn teku od 01.02.2019. godine,
- 126,94 €/ 956,40 kn teku od 01.05.2019. godine,
- 23,45 €/ 176,70 kn teku od 01.06.2019. godine
c) - 95,76 €/ 721,54 kn teku od 01.02.2015. godine,
- 50,25 €/ 378,64 kn teku od 01.03.2015. godine,
- 113,97 €/ 858,70 kn teku od 01.04.2015. godine,
- 77,56 €/ 584,38 kn teku od 01.05.2015. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.06.2015. godine,
- 86,66 €/ 652,96 kn teku od 01.07.2015. godine,
- 113,97 €/ 858,70 kn teku od 01.08.2015. godine,
- 95,76 €/ 721,54 kn teku od 01.09.2015. godine,
- 50,25 €/ 378,64 kn teku od 01.10.2015. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.11.2015. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.12.2015. godine,
- 77,56 €/ 584,38 kn teku od 01.01.2016. godine,
- 32,05 €/ 241,48 kn teku od 01.02.2016. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.03.2016. godine,
- 113,97 €/ 858,70 kn teku od 01.04.2016. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.05.2016. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.06.2016. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.07.2016. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.08.2016. godine,
- 32,05 €/ 241,48 kn teku od 01.09.2016. godine,
- 177,68 €/ 1.338,76 kn teku od 01.10.2016. godine,
- 168,58 €/ 1.270,18 kn teku od 01.11.2016. godine,
- 191,14 €/ 1.440,18 kn teku od 01.12.2016. godine,
- 109,61 €/ 825,86 kn teku od 01.01.2017. godine,
- 32,05 €/ 241,48 kn teku od 01.02.2017. godine,
- 95,76 €/ 721,54 kn teku od 01.03.2017. godine,
- 68,46 €/ 515,80 kn teku od 01.04.2017. godine,
- 95,76 €/ 721,54 kn teku od 01.05.2017. godine,
- 113,97 €/ 858,70 kn teku od 01.06.2017. godine,
- 95,76 €/ 721,54 kn teku od 01.07.2017. godine,
- 104,87 €/ 790,12 kn teku od 01.08.2017. godine,
- 113,97 €/ 858,70 kn teku od 01.09.2017. godine,
- 127,43 €/ 960,12 kn teku od 01.10.2017. godine,
- 63,71 €/ 480,06 kn teku od 01.11.2017. godine,
- 127,43 €/ 960,12 kn teku od 01.12.2017. godine,
- 118,33 €/ 891,54 kn teku od 01.01.2018. godine,
- 63,71 €/ 480,06 kn teku od 01.02.2018. godine,
- 118,33 €/ 891,54 kn teku od 01.03.2018. godine,
- 136,53 €/1.028,70 kn teku od 01.04.2018. godine,
- 118,33 €/ 891,54 kn teku od 01.05.2018. godine,
- 127,43 €/ 960,12 kn teku od 01.06.2018. godine,
- 118,33 €/ 891,54 kn teku od 01.07.2018. godine,
- 136,53 €/ 1.028,70 kn teku od 01.08.2018. godine,
- 136,53 €/ 1.028,70 kn teku od 01.09.2018. godine,
- 54,61 €/ 411,48 kn teku od 01.10.2018. godine,
- 58,59 €/ 441,43 kn teku od 01.11.2018. godine,
- 53,11 €/ 400,12 kn teku od 01.12.2018. godine,
- 37,93 €/ 285,80 kn teku od 01.01.2019. godine,
- 30,35 €/ 228,64 kn teku od 01.02.2019. godine,
- 54,43 €/ 410,12 kn teku od 01.03.2019. godine,
- 53,11 €/ 400,12 kn teku od 01.04.2019. godine,
- 26,55 €/ 200,06 kn teku od 01.05.2019. godine,
- 53,11 €/ 400,12 kn teku od 01.06.2019. godine,
- 45,52 €/ 342,96 kn teku od 01.07.2019. godine,
- 56,90 €/ 428,70 kn teku od 01.08.2019. godine,
- 11,38 €/ 85,74 kn teku od 01.09.2019. godine,
- 56,90 €/ 428,70 kn teku od 01.11.2019. godine,
- 7,40 €/ 55,78 kn teku od 01.12.2019. godine,
- 34,71 €/ 261,52 kn teku od 01.01.2020. godine
do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, kao i prijedloga radi mirnog rješenja spora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 23.589,31 kn (3.130,84 €), sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
a) - 59,75 € /450,19 kn teku od 01.02.2015. godine,
- 40,45 €/ 304,80 kn teku od 01.03.2015. godine,
- 64,35 €/ 484,82 kn teku od 01.04.2015. godine,
- 36,95 €/ 278,40 kn teku od 01.05.2015. godine,
- 67,75 €/ 510,44 kn teku od 01.06.2015. godine,
- 55,43 €/ 417,60 kn teku od 01.07.2015. godine,
- 66,28 €/ 499,35 kn teku od 01.08.2015. godine,
- 62,91 €/ 473,98 kn teku od 01.09.2015. godine,
- 18,48 €/ 139,20 kn teku od 01.10.2015. godine,
- 64,66 €/ 487,20 kn teku od 01.11.2015. godine,
- 67,75 €/ 510,44 kn teku od 01.12.2015. godine,
- 44,18 €/ 332,90 kn teku od 01.01.2016. godine,
- 29,03 €/ 218,76 kn teku od 01.02.2016. godine,
- 67,75 €/ 510,44 kn teku od 01.03.2016. godine,
- 61,86 €/ 466,06 kn teku od 01.04.2016. godine,
- 68,08 €/ 512,96 kn teku od 01.05.2016. godine,
- 64,98 €/489,58 kn teku od 01.06.2016. godine,
- 64,98 €/ 489,58 kn teku od 01.07.2016. godine,
- 68,08 €/512,96 kn teku od 01.08.2016. godine,
- 26,64 €/200,70 kn teku od 01.09.2016. godine,
- 46,41 €/ 349,70 kn teku od 01.01.2017. godine,
- 28,40 €/ 214,02 kn teku od 01.02.2017. godine,
- 67,70 €/ 510,12 kn teku od 01.03.2017. godine,
- 45,29 €/ 341,20 kn teku od 01.04.2017. godine,
- 62,80 €/ 473,16 kn teku od 01.05.2017. godine,
- 63,70 €/ 479,92 kn teku od 01.06.2017. godine
- 61,84 €/ 465,92 kn teku od 01.07.2017. godine,
- 69,77 €/ 525,70 kn teku od 01.08.2017. godine,
- 64,98 €/ 489,58 kn teku od 01.09.2017. godine,
- 71,17 €/ 536,20 kn teku od 01.10.2017. godine,
- 29,11 €/ 219,36 kn teku od 01.11.2017. godine,
- 69,29 €/ 522,06 kn teku od 01.12.2017. godine,
- 67,41 €/ 507,91 kn teku od 01.01.2018. godine,
- 33,14 €/ 249,69 kn teku od 01.02.2018. godine,
- 70,78 €/ 533,26 kn teku od 01.03.2018. godine,
- 69,29 €/ 522,06 kn teku od 01.04.2018. godine,
- 67,72 €/ 510,25 kn teku od 01.05.2018. godine,
- 66,59 €/ 501,76 kn teku od 01.06.2018. godine,
- 67,72 €/ 510,25 kn teku od 01.07.2018. godine,
- 69,62 €/ 524,58 kn teku od 01.08.2018. godine,
- 66,59 €/ 501,76 kn teku od 01.09.2018. godine,
- 32,83 €/ 247,32 kn teku od 01.10.2018. godine,
- 66,59 €/ 501,76 kn teku od 01.11.2018. godine,
- 69,62 €/ 524,58 kn teku od 01.12.2018. godine,
- 52,09 €/ 392,50 kn teku od 01.01.2019. godine,
- 39,20 €/ 295,36 kn teku od 01.02.2019. godine,
- 73,24 €/ 551,85 kn teku od 01.03.2019. godine,
- 75,12 €/ 566,02 kn teku od 01.04.2019. godine,
- 36,03 €/ 271,46 kn teku od 01.05.2019. godine,
- 68,92 €/ 519,26 kn teku od 01.06.2019. godine,
- 67,94 €/ 511,92 kn teku od 01.07.2019. godine,
- 73,84 €/ 556,35 kn teku od 01.08.2019. godine,
- 15,44 €/ 116,34 kn teku od 01.09.2019. godine,
- 73,84 €/ 556,35 kn teku od 01.11.2019. godine,
- 16,17 €/ 121,86 kn teku od 01.12.2019. godine,
do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000 eura."
2. Tužitelj se žali protiv navedene presude i rješenja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i rješenje i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine tu presudu i rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno navodima, pobijana presuda i rješenje sadrže sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude i rješenja nisu u suprotnosti s njihovim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude i rješenja.
5. Žalbeni navodi tužitelja, u bitnome svode se na preocjenjivanje iskaze saslušanih svjedoka i svog iskaza, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije prihvatio iskaz saslušanih svjedoka i tužitelja u ovom postupku.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja i postupka koji im je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor od 60 minuta za dane rada u turnusu, naknade razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade troškova prijevoza na relaciji [adresa], a sve za razdoblje od 1. 1. 2015. do 31. 12. 2019.
9. U odnosu na dio presude koji se odnosi na potraživanja tužitelja s osnove razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019. godine.
9.1. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13; dalje ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. te istog članka ZSOS („Narodne novine“ broj 30/18), koji je stupio na snagu 30. travnja 2018., kao i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19).
9.2. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije u dijelu u kojem je vještak utvrdio da je tužena u utuženom razdoblju pravilno obračunavala naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, osnovano odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
10. U odnosu na dio presude koji se odnosi na naknadu troškova prijevoza na relaciji [adresa], valja reći da je sud prvog stupnja, protivno žalbenim navodima pravilno je zaključio da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza na način i pod uvjetima utvrđenima odredbama ZSOS-a i propisima donesenima na temelju toga Zakona, ministar obrane pravilnikom propisuje uvjete i postupak za ostvarenje naknade troškova prijevoza (čl. 147. st. 4. ZSOS).
10.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 5. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne novine“ broj: 131/13; dalje: Pravilnik), donesenim na temelju ZSOS, kojim je propisano da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređena odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine, kao i odredbu čl. 9. Pravilnika da naknada troškova prijevoza iznosi 0,75 kn po prijeđenom kilometru, dok se prema odredbi čl. 12. Pravilnika djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana, udaljenja iz službe i drugih slučajeva privremene spriječenosti za rad kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.
10.2. Sud je pravilno utvrdio da je Ugovorom o službi u Oružanim snagama od dana 15. lipnja 2012. propisano da tužitelj kao djelatni vojnik ostvaruje jedan puta mjesečno pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova prijevoza od mjesta službe do mjesta rada, a i nakon sklapanja trećeg Ugovora o vojničkoj službi nastavio je putovati od mjesta svoga prebivališta do mjesta rada uz naknadu putnih troškova na relaciji [adresa], na kojoj relaciji nema organizirani prijevoz, dok na relaciji [adresa] ima organizirani vojno linijski prijevoz od strane tuženice, s time da trećim Ugovorom nije predviđeno da djelatni vojnik ima pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova prijevoza.
10.3. Suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tužitelj 3. listopada 2018. podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza te mu je Odlukom Središnjice za upravljanje osobljem Ministarstva obrane od 16. studenoga 2018. od tada pa sve dok za to postoje uvjeti priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika Promet Sinj d.o.o. za prijevoz putnika, jer na toj relaciji nema organiziranog prijevoza, te mu se na toj relaciji naknada putnih troškova i isplaćuje od dana podnošenja zahtjeva.
10.4. Ovaj viši sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da kraj činjenice da tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 3. listopada 2018. nije podnio zahtjev za naknadom putnih troškova, već je zahtjev podnio 3. listopada 2018. i od tada je ostvario pravo na naknadu troškova prijevoza, koji mu se i isplaćuje na relaciji [adresa] u visini najpovoljnije mjesečne karte ugovorenog prijevoznika (jer na toj relaciji nema organiziranog prijevoza), dok mu je organiziran vojno-linijski prijevoz na posao i s posla na relaciji Solin-vojarna Divulje-Solin Prometovim autobusom s kojim tužena ima sklopljen ugovor, na toj relaciji nema pravo na naknadu troškova prijevoza. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, osnovano odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
11. U odnosu na rješenje kojim je odbačen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu s osnova naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor od 60 minuta za dane rada u turnusu.
11.1. Tužitelj je u Zahtjevu za mirno rješenje spora kojeg je uputio 26. srpnja 2019. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu naveo: „CO je posao organiziran u turnusu koje se formalno bilježi kao rad od 8 sati dnevno, ali on stvarno dnevno odrađuje po 12 sati. O ovoj činjenici postoje stvarne bilješke u evidencijama Ministarstva obrane. Time je svakodnevno uskraćen za višestruke novčane iznose koje mu poslodavac odbija isplatiti mirnim putem“.
11.2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je u odgovoru od 19. prosinca 2019. navelo: „Radno vrijeme podnositelj zahtjeva organizirano je kao rad u turnusu u ciklusima 12 sati rada -24 sati odmora-12 sati rada.48 sati odmora u skladu s točkom XI Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17) i Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 39/18). Glede radnog vremena, ističemo da je člankom 153. Zakona o službi propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljanju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane“.
11.3. Iz citiranog Zahtjeva za mirno rješenje spora kojeg je tužitelj uputio 26. srpnja 2019. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 19. prosinca 2019. je, suprotno žalbenim navodima, pravilno sud prvog stupnja utvrdio da Zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je uputio 26. srpnja 2019. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu ne sadržava sve ono što je navedeno u tužbi, odnosno tužitelj u tom Zahtjevu za mirno rješenje spora nije određeno tražio isplatu s osnova naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor od 60 minuta za dane rada u turnusu, što traži predmetnom tužbom, te je sud osnovano, na temelju odredbe čl. 186. a st. 1. ZPP-a u tom dijelu odbacio tužbu.
12. Cjelokupan sadržaj žalbe tužitelja svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).
14. Protivno navodima iz žalbe, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a i čl. 163. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženoj za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
15. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP- a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.
U Zagrebu, 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
