REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1862/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-276/2025-2 od 22. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2901/2021-29 od 19. veljače 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-276/2025-2 od 22. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2901/2021-29 od 19. veljače 2025.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio tri pravan pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:

„Je li nakon što je obustavljen prekršajni postupak koji je vođen protiv tužitelja prestala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tužene, te je li time nastala obveza tužene na povrat novca – u visini vrijednosti oduzetog mesa od strane tuženika?

Je li u slučaju kada je prestala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tužene, nastala je obveza tužene za plaćanje naknade štete u visini tržišne vrijednosti oduzete stoke tužitelja?

Ima li tužitelj pravo na naknadu štete od Republike Hrvatske zbog prijelaza njegove imovine na Republiku Hrvatske, u slučaju kada je otpala osnova oduzimanja i prestala savjesnost tuženice?“.

5.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu 6.674,63 EUR, koji iznos predstavlja vrijednost mesa (tri rasječena trupla teladi s pripadajućim organima, dva rasječena trupla junadi s pripadajućim organima i glavom, jednog goveda, dva trupla janjadi s pripadajućim organima, četiri jareta), oduzetog tužitelju 11. svibnja 2016. Iz zapisnika o veterinarskom inspekcijskom nadzoru od 11. svibnja 2016. proizlazi da je veterinarski inspektor nakon stanja zatečenog provedenim pregledom i nadzorom, donio usmeno rješenje kojim je naložio mjeru neškodljivog uklanjanja mesa i njegovo uništenje spaljivanjem u Agroproteinki d.d. Sesvetski Kraljevac. Nakon toga veterinarska inspekcija je 14. svibnja 2016. donijela i pisano rješenje, protiv kojeg je tužitelj imao mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka (žalbe), iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj to pravo iskoristio, odnosno da je žalbom osporavao pravilnost i zakonitost navedenog rješenja u postupku (upravnom) u kojem je isto i doneseno.

5.2. Nižestupanjski sudovi su zaključili da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 11. svibnja 2016. proizlazi da je mjera oduzimanja i uništenja spornog mesa tužitelju izrečena od strane veterinarske inspekcije, pri čemu sudovi na temelju uvida u navedeni zapisnik o izvršenom nadzoru, potpisanom po tužitelju, ne nalaze nezakonito niti nepravilno postupanja veterinarske inspekcije. Uz utvrđenje, da iz zapisniku proizlazi da je veterinarski inspektor, kako pri vršenju navedenog nadzora tako i pri izricanju mjere neškodljivog uklanjanja mesa zatečenog u hladnjači klaonice, postupao u skladu sa čl. 5., čl. 4. st. 2. te čl. 54. st. 2. Uredbe (EZ) broj 853/2004 od 29. travnja 2004., u skladu sa odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o hrani („Narodne novine“, broj 81/13), u skladu sa odredbom čl. 152. t. 23. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj 82/13) te čl. 97. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) nižestupanjski sudovi su ocijenili da ne postoji jedna od temeljnih pretpostavki (nezakonit ili nepravilan rad) odgovornosti Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 151/11 - dalje: ZSDU/11) za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio uništenjem spornog mesa zatečenog u hladnjači njegove klaonice.

5.3. Osim toga u predmetnom slučaju nije niti došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice Republike Hrvatske jer nije došlo do zapljene mesa zatečenog u hladnjači klaonice tužitelja te njegova oduzimanja u korist Republike Hrvatske, niti je Republika Hrvatska s tim mesom na bilo koji način raspolagala ili raspolaganjem ostvarila ikakvu korist već je na temelju rješenja veterinarske inspekcije sporno meso iz klaonice tužitelja, zbog rizika za život i zdravlje ljudi i životinja, neškodljivo uklonjeno i uništeno spaljivanjem.

6. Stoga o naznačenim pitanjima u kojima se polazi od pogrešne pretpostavke da je došlo do „prijelaza tužiteljev imovine“ na tuženicu, odnosno Republiku Hrvatsku, ne ovisi odluka u sporu i naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Slijedom iznesenog, u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga je prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na naznačena pitanja, trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

8. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo i da mu je, u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

9. Tužitelj ističe da odluka o troškovima postupka predstavlja prekomjeran teret za tužitelja, te da dosuđivanje bilo kakvog troška tuženiku nameće tužitelju prekomjeran financijski teret i narušava ravnotežu između stranaka odnosno povrijeđeno je pravo tužitelja na pristup sudu odnosno pravo na pravično suđenje.

10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da mu je nametnut prekomjeran financijski teret ili narušena ravnoteža među strankama.

11. Treba istaknuti da prema shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev-89/2021 od 2. ožujka 2021., na koju se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, jasno je rečeno da u okolnostima konkretnog slučaja, a utvrđeno je da iznos troškova koji bi trebale platiti tužiteljice nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciji tužiteljica, a prema podacima koji postoje u spisu, nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužiteljice predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Dakle, u tom predmetu je jasno navedeno da ocjena predstavlja li nešto prekomjeran teret za stranku ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

12. S obzirom da o okolnostima svakog konkretnog slučaja ovisi treba li sud ocjenjivati predstavlja li dosuđeni iznos troškova nerazmjeran teret za protivnu stranu u slučaju kada se troškovi dosuđuju Republici Hrvatskoj, bez obzira na ishod spora, a iz okolnosti ovog spora ne proizlazi da bi tužitelju plaćanjem dosuđenih troškova postupka bio nametnut prekomjeran financijski teret niti je bilo mjesta ocjenjivanju predstavlja li dosuđeni iznos troškova postupka nerazmjeran teret za tužitelja.

13. Prema shvaćanju revizijskog suda, a kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti na strani tužitelja koje bi ukazivale na potrebu ocjene predstavlja li dosuđeni iznos troškova nerazmjeran teret za protivnu stranu, to je pravilno dosuđen trošak Republici Hrvatskoj primjenom odredbe čl. 163. ZPP kao i čl. 155. ZPP (znači vodeći računa o troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka).

14. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

15. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić