Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1240/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari I. tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja BF iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] i III . tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa PF, dipl. pravnica iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe grada Osijeka iz Osijeka, Ivana Gorana Kovačića 2, OIB: 04579316822, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-335/2020-19 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-335/2020-19 od 10. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Osijeka, isplatiti I -tužitelju EF, bruto iznos razlike plaće od 6.865,98 kn (slovima: šesttisućaosamstošezdesetpetkunaidevedesetosamlipa) za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 162,81 kn od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 434,16 kn od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 197,35 kn od 16. lipnja 2017.,

- na iznos od 158,90 kn od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 618,86 kn od 16. prosinca 2017.,

- na iznos od 1.566,80 kn od 16. siječnja 2018.,

- na iznos od 179,47 kn od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 1.823,19 kn od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 571,92 kn od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 583,36 kn od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 569,16 kn od 16. veljače 2020.,

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Osijeka, isplatiti II -tužitelju BF, bruto iznos razlike plaće od 2.667,12 kn (slovima: dvijetisućešestošezdesetsedamkunaidvanaestlipa) za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 69,11 kn od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 854,21 kn od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 346,66 kn od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 707,18 kn od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 689,96 kn od 16. veljače 2020.,

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Osijeka, isplatiti III -tužitelju ĆF, bruto iznos razlike plaće od 6.505,30 kn (slovima: šesttisućapetstopetkunaitridesetlipa) za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 194,90 kn od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 169,47 kn od 16. travnja 2017.,

- na iznos od 259,86 kn od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 903,85 kn od 16. lipnja 2017.,

- na iznos od 1.181,17 kn od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 230,48 kn od 16. rujna 2017.,

- na iznos od 757,30 kn od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 60,51 kn od 16. studenog 2017.,

- na iznos od 1.034,56 kn od 16. siječnja 2018.,

- na iznos od 340,57 kn od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 694,77 kn od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 677,86 kn od 16. veljače 2020.,

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju, II-tužitelju i III-tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od po 2.000,00 kn svakom, u roku 15 dana.

2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu odbiti žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa razlike plaće s osnova naknade za prekovremeni rad i rad u turnusima za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020.

6. Suprotno navodima žalbe, ne preleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima, sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. U konkretnom slučaju sud je po prijedlogu tužitelja proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje , te je na ročištu 14. rujna 2020. prihvatio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka KF, UF i TF, na okolnost načina i organizacije rada kod tuženika. Na ročištu 23. veljače 2021. tuženik je izrijekom naveo da povlači sve predložene dokaze.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji bili zaposleni kod tuženika i da su rad obavljali u turnusima, te da im je omogućeno korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, odnosno na način da se jedan sat prekovremenog rada obračunavao kao 1,5 sat slobodnog dana. Prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo tužitelji da su u utuženom razdoblju ostvarili prekovremene sate koji da, prema priloženoj dokumentaciji, nisu plaćeni i nisu u evidenciji za korištenje slobodnih dana.

10.1. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke, kojeg smatra stručnim i objektivnim, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljima isplatio sve ostvarene prekovremene sate i rad u turnusima na način da bi im za iste omogućio korištenje slobodnih dana, niti im platio razliku, pa ga obvezuje isplatiti im utuženi iznos.

11. Činjenično stanje na kojem se temelji presuda suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj viši sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

13. Odredbom čl. 44. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 – Dodatak I., 150/13 Dodatak II., 71/16 Dodatak III. i 123/16; dalje KU/13), kao i odredbom čl. 38. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 12/17, 12/18, 2/19 – Dodatak i 119/19; dalje KU/17) propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna i mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno, u ciklusima 12-24-12-48. Nadalje, čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koji službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8, dok je odredbom st. 1. citirane odredbe propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za rad u turnusu 5%.

13.1. Odredbom čl. 44. st. 2. KU/13 i čl. 38. st. 2. KU/17 propisano je da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, s time da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU/13, odnosno čl. 38. st. 10. KU/17.

13.2. Prema odredbi čl. 52. st. 10. Pravilnika o radu tuženika, umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru od 1:1,5, odnosno jedan sat prekovremenog rada se obračunava kao 1,5 slobodnog dana, a ukoliko zbog potreba posla ne može osigurati korištenje slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada ostvaruje pravo na isplatu dodataka na plaću iz st. 1. ovog članka (između ostalog za prekovremeni rad i rad u turnusu).

14. Tuženik u žalbi navodi i da nije utvrđeno na koji je način vještak došao do utvrđene razlike sati prekovremenog rada, pa slijedom toga i do zaključka da tužitelji na ime prekovremenih sati nisu iskoristili sve pripadajuće slobodne dane jer da to ne pro izlazi iz evidencije za korištenje slobodnih dana. Ti žalbeni navodi su neosnovani jer je vještak izračun temeljio na sadržaju evidencije i ostale dokumentacije dostavljene upravo po tuženiku, a iz kojih neprijeporno proizlazi da za odrađene prekovremene sate tužitelji nisu iskoristili slobodne dane. Osim toga, tuženik je izrijekom na ročištu 23. veljače 2021. izjavio da „nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je usklađena i tužba, niti je predlagao druge dokaze. Stoga je, protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno u primjeni citiranih odredbi KU/13 i KU/17 te Pravilnika o radu tuženika obvezao tuženika isplatiti tužiteljima utuženi iznos.

15. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

16. Žalbeni navodi tuženika kojim „smatra da nije nedvojbeno utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva kada tužitelji tvrde da nisu koristili slobodne dane u navedenom razdoblju kako je to naprijed navedeno i kada tvrde da im tuženik nije pravilno obračunao, odnosno isplatio dodatke za prekovremeni rad i dodatke za turnus na sve odrađene sate“ je samo osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu, dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo, na koji način tuženik, ustvari, izražava nezadovoljstvo prvostupanjskom presudom,

17. Sud je pravilno odlučio o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose razlike plaće sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) pa je pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđene iznose razlike plaće na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

18. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno da je svakom tužitelju dosuđen trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje.

19. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin