Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-243/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari i tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ. -upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 144/2020-27 od 9. siječnja 2024., dana 12. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Pr-144/2020-27 od 9. siječnja 2024. i predmet se vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

II O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 453,19 eura (slovima: četiri sto pedeset tri eura i devetnaest centi)[1] / 3.414,48 kuna (slovima: tri tisuće četiristo četrnaest kuna i četrdeset osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.519,31 euro (jednu tisuću petsto devetnaest eura i trideset jedan cent) s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik dok tužitelj istu pobija u pogledu odluke o trošku u dijelu u kom istom nije dosuđen daljnji parnični trošak.

3. Tužitelj presudu pobija iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP dok tuženik presudu pobija iz žalbenih razloga iz cit. članka 353. stavak 1. točke 1. i 3.

3.1. Tuženik predlažu presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i vratit na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe dok tužitelj predlaže pobijanu odluku o trošku preinačiti također uz naknadu troška sastav žalbe.

3.2. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode istog i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

3.3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika također predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora.

4. Odlučujući o žalbama utvrđeno je da su iste osnovane.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je u donošenju pobijanog rješenja počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je, po ocjeni ovog suda, izreka jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Međutim zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbe čl. 139. a u vezi odredbe čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23 i 14/24 – dalje: Zakon) da je sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću a u vezi s čl. 139. st. 5. ZOSOS-a propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću te se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija je visina fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika, ali da to ne znači kako to pogrešno smatra tuženik da tužitelju dodaci za vojnu službu ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada, u postupku za sada ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Naime u ukidnoj odluci VSRH posl. br.Rev-1149/25-2 od 24. ožujka 2026 kojom je ukinuta presuda ovog suda posl. br. GžR-162/24-2 od 3. veljače 2025 ,navedeno je čl. 155. Zakona izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, te da tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona, te nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen. Odredbom čl. 155. Zakona isključena je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad odnosno da sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“ a budući da je ostalo sporno da li je tužitelju taj dodatak pravilno obračunat i isplaćen i za redovno radno vrijeme, bilo je potrebno povodom žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

8. Naime da iz stanja spisa za sada nije moguće nesporno utvrditi da li tužitelj potražuje naknadu dodatak za vojnu službu i za sate redovnog radnog vremena ili samo sate kada je tužitelj radio dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, budući da se to iz navoda tužbe gdje tužnije navodi da tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima na temelju njegovog ukupno ostvarenog radnog angažmana već da mu je isplaćena naknada u znatno manjem iznosu od one koja tužitelju pripada, ne može sa sigurnošću utvrditi.

9. Stoga je u ponovljenom postupka potrebno utvrditi na što se odnosu postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, da li isti predstavlja zahtjev za isplatu razlike naknadu za dodatak za vojnu službu koji je utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće i koji se sukladno izraženom pravnom shvaćanju VSRH-a u ukidnoj odluci posl. br. Rev- 1149/25-2 obračunavaju samo za redovno radno vrijeme ili predstavlja zahtjev za naknadu dodatak za vrijeme koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena.

10. Nakon takvog utvrđena pravilnom primjenom citiranih odredaba materijalnih propisa potrebno je donijeti novu i pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

11. Ukidanjem odluke o glavnoj stvari bilo je potrebno ukinuti i odluka o parničnom trošku radi čega se i žalba tužitelja ukazuje osnovanom.

12. Odluka o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka donesena je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sudac

Lidija Bošnjaković