REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1027/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužiteljice ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženice ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-834/2020-2 od 16. prosinca 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-634/2013-84 od 21. rujna 2020., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-834/2020-2 od 16. prosinca 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-634/2013-84 od 21. rujna 2020.
2. U odgovoru na prijedlog tuženici su predložili odbiti podredno odbaciti isti.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su predlagatelji naznačili pravno pitanje koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naznačili su i razlog važnosti odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012.
4. Predlagatelji su naznačili sljedeće pitanje:
„Je li u situaciji kada neki od nasljednika zbog nezakonitog postupanja nisu sudjelovali u postupku raspoređivanja naknadno pronađene imovine (u konkretnoj situaciji krivotvoreni potpisi na dostavnicama u ostavinskom spisu, a što je utvrđeno grafološkim vještačenjem) potrebno pokrenuti postupak radi ukidanja klauzule pravomoćnosti u tom ostavinskom postupku, ili je u takvoj situaciji nasljednicima koji nisu sudjelovali u tom ostavinskom postupku dopušteno neposredno podnijeti brisovnu tužbu odnosno tužbu radi brisanja nevaljane/neistinite uknjižbe?“.
5.1. Drugostupanjski je sud izrazio shvaćanje da nasljednik nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti te je njegov univerzalni pravni slijednik i prima cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze, pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari i zbog toga su tužitelji kao nasljednici pokojnog ĆM ovlašteni brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, koje pravno shvaćanje je sukladno shvaćanju izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1729/2008 od 9. svibnja 2012. Međutim, u činjeničnim okolnostima ovog spora, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelji nisu bili sudionici ostavinskog postupka jer iz ostavinskog spisa proizlazi da im je, kao zakonskim nasljednicima dostavnom naredbom određena dostava ostavinskog rješenja broj O-393/00-10 od 21. prosinca 2007. te da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da tužitelji, kao nasljednici nisu primili predmetno rješenje broj O-393/00-10 od 21. prosinca 2007. i da ih zato predmetno rješenje ne veže i ne odnosi se na njih (iako je na istom iskazana klauzula pravomoćnosti).
5.2. Drugostupanjski je sud zaključio da prvostupanjski sud nije ovlašten u ovom postupku preispitivati postojanje pretpostavke za izdavanje klauzule pravomoćnosti na ostavinskom rješenju i da bi činjenica da tužitelji nisu primili navedeno rješenje bila odlučna u postupku u kojem tužitelji zahtijevaju ukidanje klauzule pravomoćnosti. Sve dok klauzula pravomoćnosti nije ukinuta, sudska odluka obvezuje stranke i sud, a sud nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne sudske odluke.
6. Slijedom iznesenog, s obzirom na zaključak u pobijanoj presudi da su tužitelji kao nasljednici sudjelovali u ostavinskom postupku i da se na njih odnosi pravomoćna odluka broj O-393-00-10 od 21. prosinca 2007. koja odluka veže i stranke i sud, o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Osim toga drugostupanjski sud se, obrazlažući svoje shvaćanje, pozvao na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012. na koje se predlagatelj pozvao kao razlog važnosti.
7. Stoga naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedloge za dopuštenje revizije trebalo odbaciti sukladno odredbi čl. 392. st. 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP kao u točki I. izreke.
8. Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
