Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-303/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JI, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO- 3675/2020 od 30. siječnja 2026. i optuženog JI, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-975/2020-34 od 16. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog JI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 975/2020-34 od 16. prosinca 2026. optuženi JI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme u kojemu je bio lišen slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2019. do 20. prosinca 2019. kada je pušten na slobodu. Na temelju članka 68. stavka 1. KZ/11 optuženom JI je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u smislu članka 68. stavka 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 270. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) optuženom JI se vraća: 1 (jedan) mobilni telefon "Iphone" IMEI broja [IMEI broj], privremeno oduzet od okrivljenika po potvrdi PU Splitsko- dalmatinske, Postaje granične policije Imotski o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 26. studenog 2019. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi JI u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. u svezi članka 467. stavka 1. točke 4. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi JI po braniteljici Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, podredno da se presuda preinači i da se on oslobodi od kaznene odgovornosti.
4. Optuženi JI podnio je osobno i "dopunu žalbe" kojom upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, predlažući da mu drugostupanjski sud izrekne blažu kaznenu sankciju.
5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
U odnosu na žalbe optuženika osim odluke o kazni
7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da je prvostupanjski sud utemeljio presudu na pretpostavkama i općim iskustvenim pravilima koja nisu konkretizirana u odnosu na njega, nego na generalizaciju fenomena migracijskih kretanja, da nedostatak dokaza o individualnoj krivnji nadomješta pozivanjem na ustaljeni način poslovanja, smatra da se koristoljublje mora utvrditi kao konkretna i individualizirana činjenica, a ne kao pretpostavka temeljem općih obrazaca ponašanja u sličnim situacijama.
8. Nije u pravu optuženik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je utvrdio sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, a ne iskustvena pravila migracijskih kretanja kako to želi nametnuti žalitelj. U odnosu na oblik krivnje, unatoč smanjenoj ubrojivosti, sukladno članku 23. KZ/11 optuženik je bio svjestan da je njegovo djelovanje zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok smanjena ubrojivost može biti razmatrana shodno članku 47. KZ/11 kod odmjeravanja kazne.
9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik vršio nedozvoljeni prijevoz stranih državljana iz koristoljublja.
10. Naime, iz iskaza svjedoka – migranata koje je optuženik prevozio proizlazi da su za organiziranje i trošak puta dali osobi u Turskoj iznos od 5.000,00 eura. Činjenica je da migranti nisu platili prijevoz direktno optuženiku, međutim, postavlja se pitanje iz kojih razloga bi optuženik vršio prijevoz osam nepoznatih stranih državljana s obzirom na ovakvo nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj.
11. To što optuženik navodi da bi prijevoz činio pro bono neprihvatljiva je i neutemeljena te je dana s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti budući da nije za očekivati da optuženik koji prima socijalnu pomoć i inkluzivni dodatak vrši prijevoz pod ovakvim okolnostima bez naknade, već upravo sve upućuje na zaključak da je u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi vršio nedozvoljeni prijevoz migranata.
12. Slijedom navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.
U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
13. Državni odvjetnik ističe da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen preblaga te se zalaže za strože kažnjavanje iz razloga što su podcijenjene otegotne okolnosti jer je optuženik višestruko osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine, a koja je djela činio radi protupravnog stjecanja imovinske koristi pa sam motiv za činjenje imovinskih kaznenih djela i kaznenih djela iz koristoljublja proizlazi dodatno i iz optuženikovog lošeg imovnog stanja.
14. Optuženik ističe da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine prestroga i zalaže se za blaže kažnjavanje, navodeći da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i blažom kaznom, a jednako tako i da bi i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja mu je izrečena mogao provoditi i na slobodi.
15. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne, sud mora polaziti od optuženika kao pojedinca koji i nadalje mora biti koristan član društva, stoga kazna ne smije imati odlike odmazde nego treba omogućiti počinitelju da i nakon počinjenja kaznenog djela ostane uključen u društvo. Izrečena kazna zatvora primjerena je i pravedna kako u odnosu na kazneno djelo tako i u odnosu na počinitelja te predstavlja društvenu osudu inkriminiranog ponašanja, kao i upozorenje potencijalnim počiniteljima sličnih kaznenih djela, a što će imati za posljedicu jačanje povjerenja građana u pravni poredak.
16. Pri tome treba navesti da se ovim kaznenim djelima narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, stvara se i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, njihovoj imovini, kao i imovini Republike Hrvatske, utječu i na imidž Republike Hrvatske kao granične zemlje Šengenskog sporazuma, trend je porast ovakvih kaznenih djela jer očito velik broj egzistencijalno ugroženih ljudi iz ratom zahvaćenih i nerazvijenih područja nastoji doći u Europu, pa je zbog njihovog velikog broja značajan i porast broja osoba koji sudjeluju u njihovom tranzitu iz jedinog razloga - da se materijalno okoriste kao što je to učinio optuženik egzistencijalno ugrožen, očito očekujući lukrativnu zaradu.
17. Slijedom navedenog, upravo ovakvom kaznom, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te ostvariti kako generalna tako i specijalna prevencija.
18. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
