REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1550/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ARCTIC d. o. o., OIB: 57740411453, Rijeka, Milutina Barača 54, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dedić Golić, odvjetnica u Rijeci, Šetalište A. K. Miošića 3B, protiv protivnika osiguranja RENTALIS d.o.o., OIB: 70496902769, Ulica Vatroslava Lisinskog 36, Ludbreg, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 38.517,50 EUR određivanjem privremene mjere osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-3/2026-3 od 30. siječnja 2026., 12. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj R1-3/2026-3 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 38.517,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate i parničnih troškova, zabranom protivniku osiguranja otuđenje i/ili opterećenje pokretnina koje ima u svome vlasništvu i to motornih vozila:
- N1 marke IVECO DAILY, godina proizvodnje 2009, broj šasije [broj šasije], reg oznake VŽ244SR
- N1 marke IVECO DAILY 35S14D, godina proizvodnje 2010, broj šasije [broj šasije], reg oznake VŽ561TG
- N2, marke MAN TGL 12.240 4X2 BL godina proizvodnje 2007, broj šasije [broj šasije] reg oznake VŽ568IH
- N3, marke MAN TGA 18.440 4X2 BLS-TS godina proizvodnje 2007, broj šasije [broj šasije] reg oznake VŽ443SH
- O2 marke BOECKMANN HTK, godina proizvodnje 2001, broj šasije [broj šasije], reg. oznake VŽ799SZ
- O4 marke SCHMITZ S01 SCS 24/L 13.62 EB, godina proizvodnje 2011, broj šasije [broj šasije], reg. oznake VŽ303SK.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da predlagatelj osiguranja predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti u smislu odredbe čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne postoji opasnost za naplatu tražbine, te zanemario relevantne okolnosti koje upućuju na ugroženost naplate. Ističe da protivnik osiguranja izbjegava komunikaciju, da je bio više puta u blokadi (studeni 2025. i siječanj 2026.), da ima više vjerovnika i loše financijsko stanje, da je odbio dogovor o dinamici plaćanja i davanju osiguranja (zadužnice). Smatra da opasnost za naplatu proizlazi iz financijskog stanja i ponašanja dužnika i da nije nužno dokazivati konkretne radnje otuđenja imovine nego da je dovoljno učiniti vjerojatnim da takva opasnost postoji. Predlagatelj ističe da je prvostupanjski sud postavio previsok prag, odnosno da traži dokaz, a ne vjerojatnost. Žalitelj navodi da protivnik osiguranja ne bi pretrpio štetu jer bi i dalje koristio vozila jer predložena mjera samo ograničava otuđenje i opterećenje, ali ne i korištenje, te u tom slučaju nije ni potrebno dokazivati opasnost (čl. 344. st. 2. OZ -a). Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje u njegovu korist ili da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., te odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
6. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
7. Neosnovani su žalbeni navodi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da su razlozi rješenja proturječni. Suprotno navedenom, pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u međusobnoj proturječnosti niti su u suprotnosti sa sadržajem spisa, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. U ovom postupku nije sporno da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Međutim, za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a, nije dostatno samo postojanje tražbine, već je potrebno učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje takve opasnosti. Naime, opasnost u smislu citirane zakonske odredbe mora biti konkretizirana i mora proizlaziti iz određenih radnji ili propuštanja protivnika osiguranja koje upućuju na njegovo postupanje usmjereno na onemogućavanje ili otežavanje naplate tražbine. Sama apstraktna mogućnost raspolaganja imovinom, koja proizlazi iz vlasničkih ovlasti protivnika osiguranja, nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti.
10. U konkretnom slučaju, navodi predlagatelja osiguranja da protivnik osiguranja izbjegava komunikaciju, da je bio u blokadi te da ima više vjerovnika, kao i navodi da bi mogao otuđiti ili opteretiti svoju imovinu, ne predstavljaju konkretne radnje ili propuštanja usmjerena na osujećenje naplate tražbine, već ukazuju na opće financijsko stanje protivnika osiguranja, koje samo po sebi nije dovoljno za određivanje privremene mjere. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti u smislu čl. 344. st. 1. OZ-a.
11. Neosnovani su i žalbeni navodi da predlagatelj osiguranja nije bio dužan dokazivati opasnost jer bi protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu. Naime, sukladno odredbi čl. 344. st. 2. OZ-a, izostanak potrebe dokazivanja opasnosti pretpostavlja da je učinjeno vjerojatnim da bi protivnik osiguranja određivanjem mjere pretrpio samo neznatnu štetu. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da se predložena mjera odnosi na zabranu otuđenja i opterećenja pokretnina koje očigledno predstavljaju sredstva za obavljanje djelatnosti protivnika osiguranja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takva mjera može imati značajniji utjecaj na njegovo poslovanje, pa se ne može smatrati da bi šteta bila neznatna. Pri tome, bez utjecaja su na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi da bi protivnik osiguranja i dalje mogao koristiti predmetne pokretnine, budući da ograničenje raspolaganja imovinom, osobito imovinom koja služi za obavljanje djelatnosti, može utjecati na njegovu sposobnost pribavljanja sredstava za podmirenje obveza.
12. Također, neosnovano žalitelj ističe proturječnost u razlozima pobijanog rješenja, jer ocjena suda o izostanku opasnosti te ocjena o mogućoj šteti za protivnika osiguranja predstavljaju dvije zasebne pretpostavke za određivanje privremene mjere, koje sud ocjenjuje samostalno.
13. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane čl. 344. OZ-a, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog predlagatelja osiguranja.
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a u vezi s čl. 21. OZ-a žalba predlagatelja osiguranja je odbijena i pobijano rješenje potvrđeno.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Sudac
Davor Pustijanac
