Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4364/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZS, zastupanog po branitelju Seadu Ajazu, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“, broj: 52/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-1668/2025-4 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da radnja ili propust okrivljenika nisu konkretizirani pa time niti podvedivi pod zakonski opis djela.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj.

5.1. Naime, okrivljenike se tereti za prekršaj iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi, kojim je propisano kažnjavanje „osobe koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ako ne uplati godišnji paušalni iznos turističke pristojbe jednokratno u cijelom iznosu do 31. srpnja tekuće godine ili u tri jednaka obroka, s tim da prvi obrok dospijeva 31. srpnja, drugi 31. kolovoza, a treći 30. rujna tekuće godine (članak 17. stavak 2.)“.

5.2. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, jasno je da je postupanje okrivljenika glede obveze plaćanja godišnjeg paušalnog iznosa turističke pristojbe vezano uz rok plaćanja do 31. srpnja tekuće godine ukoliko je riječ o jednokratnom plaćanju odnosno, ukoliko je riječ o obročnom plaćanju, tada je obveza plaćanja pristojbe vezana uz plaćanja u tri jednaka obroka s točno propisanim datumima dospijeća.

5.3. Predmetnim optužnim aktom okrivljeniku je stavljeno na teret „da je dana 3. prosinca 2024. u 12:00 sati utvrđeno da kao iznajmljivač u domaćinstvu nije u propisanim rokovima uplaćivao zaduženi paušalni iznos turističke pristojbe, propisano člankom 17. stavkom 2. Zakona o turističkoj pristojbi, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 28. stavka 1. Zakona o turističkoj pristojbi“, dakle radnja okrivljenika nije konkretizirana glede zakonskog roka plaćanja godišnje pristojbe, a s obzirom da nije razvidno u kojem je to roku okrivljenik bio dužan platiti godišnju turističku pristojbu, a to nije učinio.

6. S obzirom da činjenični opis terećenog djela ne sadržava vrijeme počinjenja prekršaja kao bitno obilježje djela niti je radnja prekršaja ni na koji način konkretizirana, pravilno je prvostupanjski sud već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj te na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović,v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.