Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 14

Poslovni broj: Pp-711/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Ivani Tešankić, uz sudjelovanje Darije Vilupek kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1.okrivljenika KEMO d.o.o. i 2.okrivljenika CV, odgovorne osobe 1.okrivljenika, zbog prekršaja opisanog u članku 122. stavku 1. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj 80/2013, 153/2013, 78/2015, 12/2018 i 118/2018; dalje ZZO), kažnjivog p članku 260. stavku 1. točki 15. i stavku 2. ZZO-a, povodom prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Klasa: UP/I-351-01/25-01/7, Urbroj: 443-02-01-25-2 od 2. svibnja 2025., nakon provede glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenika branitelja okrivljenika Marka Maligeca, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti ovlaštenog tužitelja, na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022; dalje: PZ), te odluke javno objavljene 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.okrivljenik KEMO d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 29097332500, sa sjedištem u [adresa], koga zastupa direktor CV, posluje sa blagim dobitkom, prekršajno neosuđivan

i 2.okrivljenik CV, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], kao odgovorna osoba 1.okrivljenika, sin C i F, rođen **.**.1982. u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen u Kemo.d.o.o., prekršajno neosuđivan

o s l o b a đ a j u  s e  o d  o p t u ž b e

I. da bi u vremenu od 1. siječnja 2023. do 13. veljače 2025. u Pogonu Đurđenovac, Trg dr. Franje Tuđmana 1, skladištili opasnu tvar sirovinu – izdvojenu sumpornu kiselinu 30% u količini 574713 kg i više, te na dan 13. veljače 2025. i druge opasne tvari sirovine – amonijačnu vodu 24-25% u količini 6000 litara, solnu kiselinu 30-33% tehnička u količini 3500 litara, sumpornu kiselinu 96% u količini 12936 kg, natrijev hidroksid 100% u količini 1925 kg, hidratizirano kalcijevo vapno u količini 12975 kg, kalcijev hidroksid u količini 3000 kg, kao i opasne tvari proizvode – Kemopon 30 u količini 35000 kg, Bioclean OBC 01, PRO, AS u količini 500 kg, Viscocrete u količini 10000 litara, i druge opasne tvari, u velikim količinama odnosno količinama iznad graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I.A, Dio 1., Stupac 3. (viši razred postrojenja) Uredbe o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari ("Narodne novine" broj 44/2014, 31/2017 i 45/2017; dalje: Uredba), a da nisu izradili Izvješće o sigurnosti,

II. dakle, da bi kao operateri kada u području postrojenja utvrde prisutnost velikih količina opasnih tvari sukladno ZZO-u i odredbama Uredbe iz članka 120. stavka 2. ZZO-a, bili obvezni izraditi Izvješće o sigurnosti,

III. čime bi počinili prekršaj opisan u članku 122. stavku 1. ZZO-u, a kažnjiv po članku 260. stavku 1. točki 15. i stavku 2. ZZO-u.

IV. Na temelju članka 140. stavka 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj je podnio prekršajni nalog protiv okrivljenika pod gore navedenim brojem zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci ove presude, te je sud proveo redovan postupak.

2. Okrivljenici su ovome sudu dostavili pisanu obranu u kojoj su porekli prekršaj u cijelosti. Naveli su da im se stavlja na teret da su postupili protivno odredbi članka 122. stavka 1. ZZO-a, a koji glasi: „Kada operater u području postrojenja utvrdi prisutnost velikih količina opasnih tvari sukladno ZZO-u i odredbama Uredbe iz članka 120. stavka 2. ZZO-a, obvezan je izraditi Izvješće o sigurnosti“, te u nastavku ističu da iz te odredbe proizlazi kako je za utvrđenje obveze izrade izvješća o sigurnosti potrebno prvenstveno utvrditi što se smatra opasnom tvari te koja se količina smatra velikom količinom u smislu obveze izrade izvješća te oba uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena za nastanak predmetne obveze. Citirali su da je člankom 4. stavkom 1. točkom 41. ZZO-a opasna tvar definirana: „opasna tvar je posebnim propisom određena tvar, mješavina ili pripravak, koji je u području postrojenja prisutan kao sirovina, proizvod, nusproizvod ostatak ili među proizvod, uključujući i one tvari za koje se može pretpostaviti da mogu nastati u slučaju nesreće, a koje mogu imati štetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra te prirodu i okoliš". Nadalje su citirali opasnu tvar opisanu u članku 3. stavku 1. točki 7. Uredbe: ""Opasna tvar" je tvar, smjesa ili pripravak iz popisa u Prilogu I.A dijelu 2., odnosno iz popisa u Prilogu I.B ove Uredbe ili ispunjava uvjete iz popisa u Prilogu I.A dijelu 1. ove Uredbe, te je prisutna kao sirovina, proizvod, nusproizvod, ostatak ili međuproizvod uključujući i tvari za koje se može opravdano pretpostaviti da će nastati u slučaju nesreće, a koje mogu imati štetne posljedice za zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš". Smatraju da se slijedom toga opasnom tvari, sukladno definiciji Uredbe, smatraju isključivo tvari iz Priloga I.A Uredbe dijela 2. ili iz Priloga I.B Uredbe ili koji ispunjavaju uvjete iz popisa u Prilogu I.A Uredbe dijela 1., a da navedeno proizlazi iz članka 5. stavka 1. Uredbe kako slijedi: "Tvari koje se smatraju opasnima i količine tih tvari na koje se primjenjuju odredbe ove Uredbe utvrđene su u popisu u Prilogu I.A, odnosno Prilogu I.B ove Uredbe“. Ukazuju da se u Prilogu I.A dijelu 2 naziva Imenovane opasne tvari taksativno nabrajaju opasne tvari i u kojem popisu se ne nalazi niti jedna tvar koja se navodi u pobijanom prekršajnom nalogu. Nadalje navode da su u Prilogu I.A dijelu 1. Uredbe naziva kategorije opasnih tvari razvrstane opasne tvari po kategorijama opasnosti, te su istaknuli kako se niti jedna od tvari navedenih u prekršajnom nalogu ne može smatrati opasnom tvari prema Prilogu I.A dijelu 1. Uredbe, osim amonijačne vode. Okrivljenici su ukazali kako količina amonijačne vode ne prelazi granične vrijednosti iz stupca 3 Priloga I.A dijela 1 što znači da nema obveze izrade Izvješća o sigurnosti. Citirali su dio Zapisnika o inspekcijskom nadzoru na temelju kojeg je izdan pobijani prekršajni nalog: „Za kategorije opasnih tvari H2 ili H3 Prilog I.A Dio I. Uredbe propisana je donja granična vrijednost opasnih tvari 50 tona (Stupac 2. -male količine) za niži razred postrojenja iz članka 3. stavka 1. točke 6. Uredbe, te 200 tona (Stupac 3. -velike količine) za viši razred postrojenja isti članak točka 19. Istaknuli su da je iz gore navedenih podataka razvidno da već izdvojena sumporna količina 30 % skladištena na lokaciji Kemo. d.o.o. Pogon Đurđenovac u količini od 685943 kg na dan 13. veljače 2025. prelazi graničnu vrijednost iz Stupca 3. Dio I. Uredbe, te sukladno članku 10. stavku 3. Uredbe postoji obveza dostave podataka o utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari na obrascu iz Priloga II.B Uredbe Ministarstvu u bazu podataka Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari, bez odgađanja za prvu obavijest. Okrivljenici smatraju kako iz predmetnog obrazloženja proizlazi da je Državni inspektorat zaključio da je sumporna kiselina takva vrsta opasne tvari koja potpada pod opasne tvari navedene u Prilogu I.A Dio I. Uredbe, međutim smatraju da je navedeno pogrešno jer tvrde da sumporna kiselina nije razvrstana kao tvar akutne toksičnosti (H1/H2) niti kao tvar sa specifičnom toksičnošću za ciljne organe – jednokratno izlaganje (H3). Posebice su ukazali kako u pobijanom prekršajnom nalogu ni na koji način nije objašnjeno zbog čega bi se bilo koja od navedenih tvari imala smatrati opasnom tvari, a što je od iznimne važnosti imajući u vidu visinu izrečene kazne i činjenicu da se niti jedna od tvari navedenih u pobijanom prekršajnom nalogu ne spominje kao opasna tvar u navedenim Prilozima Uredbe. Naglasili su da se obrazloženje prekršajnog naloga temelji na pogrešnom navodu da bi se sumporna kiselina imala smatrati opasnom tvari, a koje nije ni na koji način obrazloženo niti učinjeno vjerojatnim. Naveli su da se u Prilogu I.B Uredbe navode kategorije opasnih tvari koje se primjenjuju iznimno od Priloga I.A u slučaju kada se smjesa opasnih tvari ne može razvrstati u skladu s Prilogom I.A Uputom 2. ove Uredbe i kategorijama opasnih tvari iz Priloga I.A dijela 1. ove Uredbe. Istaknuli su da se u pobijanom prekršajnom nalogu ne obrazlaže da bi se ijedna tvar navedena u istom imala smatrati opasnom tvari sukladno Prilogu I.B Uredbe, te kako se nijedna tvar iz pobijanog prekršajnog naloga ne može klasificirati kao opasna tvar prema Prilogu I.B Uredbe, te slijedom navedenog da niti jedna od tvari koje su navedene u pobijanom prekršajnom nalogu nije klasificirana kao opasna tvar prema Uredbi. Okrivljenici su ukazali kako je ranije citiranom odredbom ZZO-a izričito određeno da obveza izrade izvješća o sigurnosti nastaje kada je utvrđena prisutnost velikih količina opasnih tvari, a člankom 5. stavkom 3. Uredbe je određeno kada se smatra da su u postrojenju prisutne velike količine opasnih tvari, a koja odredba glasi: „ Kriteriji kada će smatrati da su u postrojenju prisutne velike količine opasnih tvari iz popisa iz stavka 1. ovoga članka, utvrđeni su u popisima u Prilogu I.A u dijelovima 1. i 2., u stupcu 3., odnosno prema popisu u Prilogu I.B u stupcu 3. (viši razred postrojenja ove Uredbe“. Ponovili su da se niti jedna od tvari navedenih u pobijanom prekršajnom nalogu, osim amonijačne vode, ne može smatrati opasnom tvari prema odredbama Uredbe, a posebice ne sumporna kiselina, a kada bi se bilo koja od tih tvari imala smatrati opasnom tvari, obveza iz članka 122. ZZO-a bi se primjenjivala jedino kada bi ta tvar bila prisutna u velikim količinama, a koja prisutnost u velikim količinama nije u ovom postupku dokazana. Nadalje su ukazali kako iz pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da se na predmetnoj lokaciji nalazila amonijačna voda 24 – 25 % u količini 6000 litara. Također su ukazali da amonijačna voda spada pod kategoriju E1 Opasno za vodeni okoliš u 1. kategoriji akutne toksičnosti ili 1. kategoriji kronične toksičnosti (Prilog I.A Dio 1. Uredbe) za koju kategoriju je donja granična vrijednost količine opasnih tvari, koja se uzima kao donja granična vrijednost za velike količine, određena u količini od 200 tona / 200000,00 kilograma. Nadalje su naveli da je kod okrivljenika utvrđena prisutnost amonijačne vode u količini 6000,00 litara / približno 6000,00 kg, pa je razvidno kako je količina opasne tvari višestruko manja od najniže granične vrijednosti nakon koje se smatra da je opasna tvar prisutna u velikim količinama. Smatraju da iz svega iznesenog proizlazi kako je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer tvari koje se u pobijanom prekršajnom nalogu i Zapisniku klasificiraju kao opasne one tvari koje nisu opasne tvari u smislu Uredbe, odnosno da su opasne tvari prisutne u višestruko nižim količinama od najniže granične vrijednosti iz stupca 3. Priloga I.A Dijela 1. Uredbe, te sukladno navedenom ne postoji niti obveza postupanja izrade Izvješća o sigurnosti. Naveli su da iz svega što su iznijeli u pisanoj obrani proizlazi da oni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret pa su predložili ovome sudu da ih oslobodi predmetnog prekršaja, a podredno su zamolili sud, ukoliko ipak smatra da su krivi za predmetni prekršaj, izrekne im najblažu kaznu uz maksimalno ublažavanje kazne.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja FV, viša inspektorica zaštite okoliša i pročitani su Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek od 19. veljače 2025. sa prilozima (list 19- 96 spisa), Zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek od 13. veljače 2025. sa prilozima (list 97-104 spisa), Potvrda Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 1.okrivljenika od 9. srpnja 2025. (list 105- 106 spisa) i Potvrda Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 2.okrivljenika od 9. srpnja 2025. (list 107-108 spisa).

4. Svjedokinja FV, viša inspektorica zaštite okoliša je na glavnoj raspravi na upit sutkinje da li pristaje na sporazumijevanje u ovome postupku odgovorila da ne pristaje jer prema Uputi Državnog inspektorata o pisanoj obavijesti o prekršaju (članak 109. a. i 109 b. PZ-a) od 8. prosinca 2020. inspektori Državnog inspektorata u Obavijesti o počinjenju prekršaja obavezno navode članak 109. a točku 9. PZ-a o pravu na sporazumijevanje jer je tako propisano PZ-om, ali inspektori Državnog inspektorata prema istoj Uputi neće primjenjivati tu točku 9. PZ-a odnosno neće pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankciji i mjerama. Rekla je da se u Obavijesti o prekršaju ispod točke 9. PZ-a upisuje posebna napomena sadržaja: "Napomena: U svezi točke 9. PZ-a Državni inspektorat kao ovlašteni tužitelj nema namjeru sukladno članku 109. e. PZ-a pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankcijama i mjerama". Na daljnje pitanje sutkinje svjedokinja je odgovorila da je Uputa potpisana od strane čelnika tijela, glavnog Državnog inspektora, dr. sc. JV, ali da on više ne obnaša funkciju glavnog Državnog inspektora.

Na upit zamjenika branitelja svjedokinji da li se sumorna kiselina smatra opasnom tvari prema Uredbi, svjedokinja je odgovorila da se ne smatra. Na daljnji upit zamjenika branitelja svjedokinji koje su od tvari opisanih na stranici 1. prekršajnog naloga opasne prema navedenoj Uredbi, svjedokinja je odgovorila: "amonijačna voda". Nadalje je na upit zamjenika branitelja da li je i na koji način utvrđivala imovinske prilike okrivljenika pri izricanju novčane kazne u prekršajnom nalogu, svjedokinja odgovorila da oni kao inspektori to ne rade.

5. Zamjenik branitelj okrivljenika je u završnom govoru naveo da ostaje kod svih navoda iznijetih u prigovoru protiv prekršajnog naloga kao i u pisanoj obrani, a u odnosu na amonijačnu kiselinu ukazao je kako je donja granična vrijednost za male količine prema Uredbi 100 tona, odnosno 100000 kg, dok je kod okrivljenika ista tvar utvrđena u količini od 6000 litara, odnosno 6 tona te je istaknuo kako je količina predmetne opasne tvari višestruko manja od najniže granične vrijednosti koja bi 1.okrivljenika svrstala u niži razred postrojenja. Ukazao je da je u prekršajnom nalogu na stranici 1. u opisu prekršaja 1.okrivljenik označen kao viši razred postrojenja, a što je pogrešno.

6. Iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 1.okrivljenika od 9. srpnja 2025. (list 105-106 spisa) utvrđeno je da isti nije osuđivan.

7. Iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 2.okrivljenika od 9. srpnja 2025. (list 107-108 spisa) utvrđeno je da isti nije osuđivan.

8. Sud je čitanjem Uredbe utvrdio da osim amonijačne vode niti jedna od tvari koje su navedene u činjeničnom opisu prekršajnog naloga za koje se terete okrivljenici nisu klasificirane kao opasne tvari, te da amonijačna voda spada pod kategoriju E1 Opasno za vodeni okoliš u 1. kategoriji akutne toksičnosti ili 1. kategoriji kronične toksičnosti za koju kategoriju je donja granična vrijednost količine opasnih tvari, koja se uzima kao donja granična vrijednost za velike količine određena u količini od 200 tona / 200000,00 kilograma, a za male količine u količini 100 tona /100000 kilograma.

9. Na temelju provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika, iskaz svjedokinje koja je potvrdila da se sumporna kiselina ne smatra opasnom tvari prema Uredbi i da je od opasnih tvari opisanih na stranici 1. prekršajnog naloga prema J opasna tvar samo amonijačna voda, sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djelo prekršaja na način kako im je to stavljeno na teret prekršajnim nalogom. Naime, od opasnih tvari označena je samo amonijačna voda, čija prisutnost je bila kod okrivljenika u količini od 6000 litara, te je utvrđeno da je količina opasne tvari višestruko manja od najniže granične vrijenosti koja 1.okrivljenika svrstava u niži razred postrojenja. Zbog toga je sud na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude, oslobodio okrivljenike od optužbe, na temelju načela "in dubio pro reo" (u dvojbi u korist okrivljenika) jer nije nedvojbeno i izvjesno dokazano da bi počinili predmetni prekršaj.

10. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, troškovi vođenja prekršajnog postupka sukladno članku 140. stavka 2. PZ-a, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

11. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Našicama, 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Tešankić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek

2. 1.okrivljenik Kemo d.o.o.

3. 2.okrivljenik CV

4. Branitelj Ivan Kusalić