Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-189/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Daliboru Ostoviću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P Ob-75/2020-40 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P Ob-75/2020-40 od 23. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:
„I Utvrđuje se da je tužiteljica NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnica u 42/100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u selu sa 1865 m2, što je tuženik GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti provedbu u zemljišnoj knjizi, odnosno tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na 42/100 dijela predmetne nekretnine, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima izvršiti provedbu ove presude po pravomoćnosti iste.
III Nalaže se tuženiku ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.519,99 eura / 11.452,36 kuna1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tj. do iznosa od 5.244,49 eura / 39.514,56 kuna1, odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ista suvlasnica u 8/100 dijela nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u selu sa 1865 m2, te da je tuženik istoj dužan priznati i trpjeti provedbu u zemljišnoj knjizi, odnosno izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva.
V Odbija se zahtjev tuženika BA za naknadnom troškova postupka.“
2. Presudu u dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Predlaže, preinačit presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na platež troškova postupka, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu tuženika, tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđivanje suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini kao bračnoj stečevine.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su stranke zaključile brak 7. rujna 1985., a da je brak razveden 2020.; da iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, proizlazi da su tužiteljica i tuženik gradili kuću na zemljištu koje su tuženiku darovali majka i sestre, te da su kuću gradili od temelja; da su tijekom trajanja bračne zajednice stranke držale stoku, perad, da su išle na sezonski rad u Njemačku u branje šparoga i jagoda; da je tuženik radio u PIK-u a potom kao zaštitar, a tužiteljica je njegovala stariju osobu uz naknadu, te na tržnici prodavala povrće i perad; da je u postupku provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Slavku Živkoviću iz kojeg proizlazi kako je na zemljištu koje je tuženiku darovano, izgrđena kuća, te ukupna vrijednost navedene nekretnine iznosi 39.536,07 Eur; da tržišna vrijednost samog zemljišta iznosi 6.445,28 Eur; da stranke nisu imale primjedbe na nalaz, a i sud ga je u cijelosti prihvatio; da s obzirom na činjenicu da je izgradnja kuće započela 1987. ili 1988., a prema iskazu tužiteljice završena je 2000., sud je prilikom donošenja odluke primijenio odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98 – dalje: ZBPO) te odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje: ObZ); da oba zakona na jednak način definiraju pojam posebne, odnosno vlastite imovine, dok u pogledu zajedničke imovine, odredbama ZBPO propisano je da se ista utvrđuje temeljem doprinosa stranaka, dok je Obiteljskim zakonom propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini; da je sud utvrdio posebnu imovinu tuženika, te potom utvrdio doprinos svakog bračnog druga u stjecanju zajedničke imovine; da ukupna vrijednost nekretnine iznosi 39.536,07 Eur, a vrijednost posebne imovine tuženika 6.445,28 Eur, što znači da je posebna imovina tuženika u ukupnoj vrijednosti imovine utvrđena u visini od 16%, a zajedničke imovine 84%; da su oba bračna druga u jednakom omjeru sudjelovala u stjecanju zajedničke imovine.
8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan stvarno-pravni zahtjev tužiteljice u visini od 42/100 dijela u odnosu na traženih ½ dijela obzirom je kuća rađena od temelja, na nekretnini koja je darovana tuženiku od strane njegove majke i sestara. Dakle, napravljen je potpuno novi objekt na nekorektni koja je posebna imovina tuženika.
9. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke nije imao u vidu odredbu čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP, te ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, tuženik navodi kako je tužiteljica u petitu tužbe navela, nakon opisa nekretnine, „u naravi kuća“ dok u izreci presude je taj dio ispušten, te žalitelj navodi kako tužiteljica zahtjeva ½ dijela zemljišta što su ga njemu darovale majka i sestre i koje je utvrđeno kao tuženikova posebna imovina.
10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.
11. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.
12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, jer je odredba čl. 338. st. 4. ZPP u odluci suda prvog stupnja u potpunosti i pravilno primijenjena kao što je navedeno u sadržaju te odredbe. Valja navesti kako je sud prvog stupnja, temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Budući da dokazivanje obuhvaća one činjenice koje su važne za donošenje odluke a te je činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i za to utvrđenje dao obrazložene razloge, otklanja se žalbeno pozivanje na povredu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.
14.1. Vezano za žalbeni navod tuženika, kako tužiteljica zahtjeva ½ dijela zemljišta što su ga njemu darovale majka i sestre i koje je utvrđeno kao tuženikova posebna imovina, a da je iz izreke presude izostavljen navod: „u naravi kuća“, kako je to tužiteljica navela u petitu svoje tužbe, valja navesti slijedeće: Sud je sukladno odredbama čl. 3., čl. 10. i čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), dužan opis nekretnine u svojoj odluci uskladiti s podacima iz zemljišne knjige. Budući da kuća izgrađena na predmetnom zemljištu nije upisana u zemljišnu knjigu, sud je nije mogao unijeti u opis nekretnine u izreci odluke.
14.2. Međutim, utvrđeno pravo vlasništva na nekretnini obuhvaća i kuću kao njezinu pripadnost, odnosno sastavi dio zemljišta sukladno čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvaranim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).
14.3. Pritom je sud odlučujući o suvlasničkim udjelima, utvrđivao suvlasništvo na nekretnini uzimajući u obzir vrijednost kuće kao bračne stečevine te vrijednost zemljišta kao posebne imovine tuženika, iako kuća nije izrijekom navedena u opisu nekretnine, jer se opis iste temelji isključivo na podacima zemljišne knjige.
15.1. Prema odredbi čl. 339. st. 1. ZPP ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Stavkom 2. istog članka je propisano, ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u navedenom roku, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.
15.2. Kako tužiteljica nije tražila donošenje dopunske presude, na način da se u toč. I. izreke, iza riječi „sa 1865 m[2] “ doda „ u naravi kuća“ kako je to navedeno u petitu tužbe, ima se smatrati da je tužba u tom dijelu povučena.
16. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
17. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).
18. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis