1             Poslovni broj: 5 Us I-1408/2023-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-1408/2023-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja C.& T. I.M. S.p.A., T. R., M., V. I. G. F. 82, kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i … d.o.o., R., Đ. Š. 2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, radi izdavanja odobrenja za plovidbu, 12. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/II-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-7 od 5. listopada 2020. i rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-04-5-3-19-7 od 27. rujna 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 €.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, KLASA: UP/I-342-18/19-02/1, URBROJ: 530-04-5-3-19-7 od 27. rujna 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za plovidbu na liniji Rijeka – Porozina za brod G. F., uz obrazloženje da Lučka uprave Rijeka i Županijska lučka uprava Cres nisu dale suglasnost na red plovidbe.

 

2.               Tužitelj osporava zakonitost rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi i tijekom spora (podnesak od 27. prosinca, održana rasprava), izlaže kako slijedi. Prije svega, tužitelj pojašnjava okolnosti zbog kojih je zatražio izdavanje predmetnog odobrenja tužitelj navodi da je, kao brodar, podnio pred Agencijom za obalni linijski pomorski promet (dalje: Agencija) zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Rijeka – Porozina bez obveze javne usluge, sve na temelju čl. 55.a Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN br. 33/2006, 38/2009, 87/2009, 18/2011, 80/2013, 56/2016, 121/2019; dalje: Zakon). Na temelju tog zahtjeva Agencija je donijela Odluku, URBROJ: 1215-44-9/19 od 19. svibnja 2019. (dalje: Odluka) kojom mu je dana prethodna suglasnost za održavanje linije bez obveze javne usluge na relaciji Rijeka – Porozina, a koja suglasnost je dana pod uvjetom da s Agencijom sklopi ugovor o obavljanju javnog prijevoza. Sukladno tč. 3. Odluke da bi došlo do sklapanja Ugovora prethodno je bio dužan od tri različita tijela ishoditi tri različite potvrde/suglasnosti/odobrenja, svako dano u granicama ovlasti koja su za ta tijela propisana. Konkretno, (1) Potvrdu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da je brod kojim namjerava održavati liniju tehnički podoban za obavljanje kabotaže u Republici Hrvatskoj, (2) Suglasnost Lučke uprave Rijeka i Županijske lučke uprave Cres na predloženi red plovidbe, (3) Odobrenje za plovidbu od Lučke kapetanije Rijeka. Naglašava da Lučke uprave daju suglasnosti neovisno o lučkoj kapetaniji, kao što Lučka kapetanija odobrava plovidbu neovisno o Lučkoj upravi. Izdavanje odobrenja za plovidbu na redovnoj liniji isključiva je nadležnost Lučke kapetanije i u navedenoj upravnoj stvari nije predviđeno sudjelovanje lučkih uprava pa stoga Lučka kapetanija ne može uvjetovati svoju suglasnost (ne)postojanjem suglasnosti drugih tijela, konkretno suglasnosti Lučke uprave Rijeka i Županijske lučke uprave Cres. Sukladno prethodnom, tužitelj smatra da se javnopravna tijela utemeljila svoje odluke pozivajući se na propise koji ne uređuju predmetnu  upravnu stvar. Ističe da je Pravilnik o obavljanju inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe (NN br. 39/11, 112/14, 33/15, 86/16, 29/16; dalje: Pravilnik) jedini propis koji uređuje izdavanje odobrenja za plovidbu na redovnoj liniji te da, sukladno odredbama tog propisa, nije potrebno pribaviti bilo kakve suglasnosti lučkih uprava za plovidbeni red. Nastavno na prethodno navodi da je Lučka kapetanija Rijeka mogla odbiti izdati odobrenje za plovidbu brodu G. F. jedino u slučaju da je inspektor plovidbe prilikom provođenja provjere utvrdio da kompanija i brod ne ispunjavaju uvjete iz Dodatka XIX i XX, sve sukladno čl. 118. Pravilnika te napominje kako inspektor Lučke kapetanije Rijeka nije niti proveo takvu provjeru.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu u ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja. U bitnom, navodi da obzirom da se u konkretnom slučaju radi o brodu sa kojim tužitelj namjerava obavljati linijski promet između luke Rijeka i luke Porozina to je nesporno da taj brod mora ispuniti uvjete propisane aktom iz članka 3. Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim posebnim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ( NN. br. 90/05, 10/08, 127/10, 80/12, 7/17; dalje: Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama, a to su Pravilnik o redu u luci i uvjetima korištenja luke na području pod upravljanjem Lučke uprave Rijeka (za luku Rijeka) od veljače 2006. godine te Pravilnik o načinu odobravanja reda u lukama županijskog i lokalnog značaja i uvjetima njihovog korištenja na području Županijske lučke uprave Cres (za luku Porozina) iz 2017. kojima je propisano da brod može koristiti luku samo na temelju prethodnog odobrenja Lučke uprave i uz suglasnost Kapetanije sa stanovišta sigurnosti plovidbe. Stoga, Kako niti Lučka uprava Rijeka niti Županijska lučka uprava Cres kao javnopravna tijela nadležna za upravljanje lukom Rijeka i lukom Porozina nisu dali odobrenje za korištenje luke brodu G. F., a što je propisano njihovim Pravilnicima, to je Lučka kapetanija pravilno postupila kada je odbila zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenje za plovidbu na liniji Rijeka-Porozina.

 

4.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

6.               Među strankama ovog spora nesporno je da je Odlukom Agencije tužitelju dana suglasnost za održavanje linije bez obveze javne usluge na relaciji Rijeka – Porozina i obratno; da je navedena suglasnost dana pod uvjetom da s Agencijom sklopi Ugovor o obavljanju javnog prijevoza bez obveze javne usluge; da je, prema sadržaju teksta iz tč. 3. predmetne Odluke tužitelj prije sklapanja Ugovora tužitelj je bio dužan, između ostalog, ishoditi Odobrenje za plovidbu na liniji od strane nadležne lučke kapetanije te Suglasnost(i) nadležnih lučkih uprava na plovidbeni red; da je, sukladno točki tč. 3. Odluke,  tužitelj 8. kolovoza 2019. Lučkoj kapetaniji Rijeka podnio Zahtjev za izdavanje odobrenja za plovidbu na liniji Rijeka-Porozina brodom G. F..

Također, nesporno je da su Lučka uprava Rijeka (za luku Rijeka) i Županijska lučka uprava Cres (za luku Porozina) tužitelju uskratile suglasnost za red plovidbe trajektne linije Rijeka – Porozina.

 

7.               Sporno je da li je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za plovidbu na liniji Rijeka – Porozina.

 

8.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, ovaj Sud ocjenjuje da  je tužbeni zahtjev osnovan.

 

9.               U obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja navodi se, između ostalog da se Zahtjev za izdavanje predmetnog odobrenja odnosi na provjeru broda i brodara, te provedbu posebnog pregleda u smislu čl. 4. i 5. Direktive Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. (dalje: Direktiva) kao i čl. 108. do 112. i čl. 118. Pravilnika; da tužitelj nije pribavio suglasnost Lučke uprave Rijeka i Županijske lučke uprave Cres za red plovidbe na budućoj trajektnoj liniji; da je prilikom odlučivanja o zahtjevu stranke za davanje predmetnom brodu odobrenja za plovidbu iz čl. 111. i 118. Pravilnika, potrebno uzeti u obzir nepostojanje suglasnosti lučkih uprava koje upravljaju lukama ticanja na liniji Rijeka — Porozina (i obratno) u odnosu na predloženi red plovidbe, čime bi lučke uprave tih luka potvrdile mogućnost prihvata tog broda u odnosu na red plovidbe drugih brodskih linija, uključujući i red plovidbe postojeće državne linije s obvezom javne usluge Brestova — Porozina i obratno, te time učinile izvjesnim de će trajekt G. F. doista ući u rad na predloženoj novoj liniji.

 

10.          Odredbom čl. 1. st 1. Pravilnika propisano je da se Pravilnikom utvrđuju način i postupci provođenja inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe sukladno standardima i kriterijima Pariškog memoranduma, zaštite morskog okoliša, životnih i radnih uvjeta članova posade na brodovima, balastnih voda, u cilju značajnog smanjenja podstandardnih brodova koji uplovljavaju u luke u Republici Hrvatskoj, sigurnosne zaštite brodova i luka, te implementacije sustava nadzora države luke (PSC) na temelju inspekcijskih pregleda obavljenih u zajednici i regiji, postupak unosa i nadzora inspekcijskih pregleda u baze podataka i obveze podmirivanja troškova naknadnog inspekcijskog pregleda stranih i domaćih brodova, nadzor sadržaj sumpora u brodskom gorivu, sati rada i odmora, nadzor zauljenih voda, sigurnosne zaštite, osiguranju brodara od potraživanja, uvjeti koje mora ispunjavati inspektor sigurnosti plovidbe, obrasci i način izdavanja iskaznica i znački inspektora sigurnosti plovidbe, te osposobljavanja ovlaštenih djelatnika za obavljanje određenih inspekcijskih poslova..
11.          Odredbom kojima je regulirano pitanje obveznih pregleda za sigurnu plovidbu ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila na redovnim linijama sadržane su u glavi VIII. Pravilnika. Iako je ova glava načelno podijeljena u dva dijela od koji se jedan odnosi na brodove i plovila na međunarodnim (glava VIII-1, čl. 108. – 117.) a drugi na brodove i plovila na domaćim linijama (glava VIII-2, čl. 118. – 121.), odredbe koje relegiraju obvezne preglede brodova i plovila na međunarodnim redovnim linijama odgovarajuće se primjenjuju na brodove i plovila na domaćim redovnim linijama, a na koji zaključak što upućuje sadržaj teksta čl. 121. Pravilnika.

 

12.          Prema čl. 111. Pravilnika na osnovi zadovoljavajućih rezultata početne provjere (iz čl. 108. i 109.) i početnog posebnog pregleda (čl. 110.) lučka kapetanija izdaje odobrenje za plovidbu na redovnoj liniji sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje javni obalni linijski promet, na obrascu propisanom u okviru sustava upravljanja kvalitetom.

 

13.          Sukladno čl. 118.. Pravilnika prije početka uspostave redovne linije za ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, odnosno prije isteka roka od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika za brod koji već plovi na redovnoj liniji, inspektor mora provjeriti da li kompanija koja upravlja ili namjerava upravljati ro-ro putničkim brodom ili brzim putničkim plovilom na redovnoj liniji primjenjuje posebne zahtjeve navedene u Dodatku XIX. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (st. 1.).

Prije uspostave redovne linije za ro-ro putnički brod i brzo putničko plovilo, odnosno prije isteka roka od 12 mjeseci za brod koji već plovi na redovnoj liniji, inspektor mora obaviti posebni pregled u skladu s Dodacima XIX. i XX. koji su sastavni dio ovog Pravilnika, kako bi se utvrdilo da brod ispunjava potrebne zahtjeve za sigurnu plovidbu na redovnoj liniji (st. 2.).

Na osnovi zadovoljavajućih rezultata provjere kompanije (st. 1.) i posebnog pregleda (st. 2.) lučka kapetanija izdaje odobrenje za plovidbu na redovnoj liniji sukladno posebnom propisu kojim se uređuje javni obalni linijski promet, na obrascu propisanom u okviru sustava upravljanja kvalitetom (st. 3.).

 

14.          Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu, te cijeneći navode tužitelja i tuženika iznesene tijekom ovog spora, ovaj Sud nalazi da pobijane akti tuženika i prvostupanjskog tijela nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni materijalnog prava, a čemu osnovano prigovara tužitelj u tužbi.

 

15.          Naime, kako iz odredbi Pravilnika ne proizlazi da je izdavanje odobrenja za plovidbu na liniji potrebno prethodno ishodovati suglasnosti lučkih uprava na red plovidbe, ili bilo kojeg drugog akta iz tč. 3. Odluke, niti takvo što proizlazi iz Zakona, Sud ne može prihvati argumentaciju tuženika i prvostupanjskog tijela na kojima su utemeljili svoje odluke.

 

16.          Slijedom obrazloženog, ocjena je ovog suda da je pobijanim aktima povrijeđen zakon na štetu tužitelj te je stoga, na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. dispozitiva.              

 

17.              Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) i temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (1.000,00 € - Tbr. 27. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 4. siječnja 2024. (1.000,00 € – Tbr. 27. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 500,00 €, odnosno sveukupno 2.500,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. prosinca 2023. te pristupa opunomoćenika na ročište za objavu presude iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

 

U Rijeci 12. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                                                               Sudac

       Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

Protiv odluka u tč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).