REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2136/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Vrkić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3589/2025-2 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1687/2024-15 od 10. srpnja 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto i peto naznačeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo i treće, naznačeno pitanje.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3589/2025-2 od 25. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1687/2024-15 od 10. srpnja 2025.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagateljica naznačila pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagateljica je samo za četvrto i peto naznačeno pitanje naznačila razloge važnosti.

4. Predlagateljica je naznačila sljedeća pitanja:

„1. Je li Županijski sud pogrešno zaključio da odredba čl. 14. Ugovora o kreditu nije ništetna, iako ista ne sadrži kriterije za knjiženje uplata, nije transparentna i može rezultirati (i jest rezultirala) neravnotežom prava i obveza korisnika kredita, primjenjujući različiti standard od onog koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske prethodno primijenio na odredbe o naknadi za obradu kredita, koje su proglašene ništetnima?

2. Je li Županijski sud pogrešno odbio uzeti u obzir da odredba čl. 14. Ugovora o kreditu, iako formalno uređuje samo redoslijed knjiženja uplata, u praksi utječe na nastanak troškova opomena i time stvara stvarnu štetu potrošaču, što je u skladu s kriterijima čl. 81. i 87. ZZP/03 i čl. 323. ZOO? Je li tužitelj ovlašten tražiti ništetnost pojedinih odredaba koje su propisane u Općim uvjetima Banke umjesto ništetnosti Ugovora čija je bila stranka i za koji ima izravan interes?

3. Je li Županijski sud pogrešno odstupio od dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je slične ugovorne odredbe, neuredno formulirane i bez objektivnih kriterija (primjerice odredbe o naknadi za obradu kredita), proglašavala ništetnima, čime je povrijeđeno načelo jedinstvene primjene prava i zaštite potrošača u standardiziranim kreditnim ugovorima?

4. Je li Županijski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku kada je, u sporu između potrošača i profesionalnog subjekta (banke), odlučio da svaka strana snosi svoj parnični trošak, iako je tužiteljica u cijelosti ostvarila svoj ključni zahtjev za povrat isplaćenog iznosa temeljem ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, čime je povrijeđeno načelo pravičnosti, jedinstvena primjena prava i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu zajamčeno čl. 6. i 7. Direktive 93/13/EEZ te ustaljenom praksom Suda EU i Vrhovnog suda Republike Hrvatske?

5. Je li Županijski sud pogrešno odstupio od dosadašnje sudske prakse u kojoj se u sporovima koji uključuju nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima dosljedno priznaje pravo potrošača na naknadu svih troškova postupka, s obzirom na bitni uspjeh tužiteljice u ostvarivanju prava na povrat plaćenih iznosa, čime je povrijeđeno načelo jedinstvene primjene prava i ravnoteže stranaka u kontekstu zaštite potrošača?“.

5.1. Osim što u prva tri naznačena pitanja predlagateljica polazi od niza pogrešnih pretpostavki (da odredba čl. 14. predmetnog ugovora rezultirala neravnotežom prava i obveza korisnika kredita, da samo formalno uređuje redoslijed knjiženja uplata, da je neuredno formulirana) predlagateljica se uopćeno pozvala na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te dodala da o naznačenim pravnim pitanjima zapravo nema prakse revizijskog suda.

5.2. Predlagateljica se nije pozvala niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.3. Treba naglasiti da okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i o pitanjima koja je tužiteljica problematizirala tijekom postupka, a tužiteljica ne dostavlja različite odluke viših sudova o navedenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP.

5.4. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na prvo, drugo i treće naznačeno pitanje valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

6. Četvrtim i petim naznačenim pitanjima tužiteljica preispituje odluku o troškovima postupka. Naime, u ovom sporu tužiteljica je zatražila da se utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu i to čl. 10. i čl. 14. ugovora o kreditu. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. predmetnog ugovora o kreditu, dok je odbijen zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 14. predmetnog ugovora o kreditu slijedom čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 2. ZPP. Odluke koje je predlagateljica naznačila kao razlog važnosti donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji stoga ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima (primjerice odluka Rev-451/2022 od 3. listopada 2023. u kojoj je ovaj sud izrazio shvaćanje da kada sud odbije glavni zahtjev, a prihvati podredni, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev smatra se da je tužitelj uspio u cijelosti u sporu i pripada mu parnični trošak u cijelosti, što ne odgovara pravnoj situaciji u ovom sporu, zatim odluke u kojem se radi o parcijalnom neuspjehu sa sporednim zahtjevom u sporu i slično).

7. Ovaj sud je u odluci broj Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021. izrazio shvaćanje da sud može u parnici o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odlučiti o troškovima postupka i na drugačiji način, ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

8. Međutim, u okolnostima ovog spora nije utvrđeno da bi odlukom kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka bila narušena pravična ravnoteža između stranka niti iz okolnosti ovog spora proizlazi da odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za tužiteljicu.

9. Slijedom iznesenog, u odnosu na četvrto i peto naznačeno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić