Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4596/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe MEDIUM RARE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ON, zbog prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe podnesenoj po branitelju Danijelu Sočancu, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-76/2025 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe MEDIUM RARE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ON, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 76. stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
II. Žalba okrivljene pravne osobe MEDIUM RARE d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ON odbija kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba MEDIUM RARE d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba GN proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci presude, te su kažnjeni ublaženim novčanim kaznama u iznosu od 1.200,00 eura (pravna osoba) te 200,00 eura (odgovorna osoba). Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako je prvostupanjski sud trebao odbaciti optužni prijedlog, s obzirom da je tužitelj izvan zakonskog roka od 8 dana dopunio optužni prijedlog sukladno uputi suda, pri čemu ističu da, suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, nije riječ o instruktivnom, već o prekluzivnom roku. Žalitelji ujedno ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći kako je pobijana presuda nerazumljiva te se ne može ispitati. Okrivljenici ujedno upiru na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te ističu kako tijekom postupka nije dokazano da bi VN bio zaposlen kod prvookrivljenika, već da je isti s prvookrivljenikom imao sklopljen ugovor o djelu. Završno, okrivljenici ističu da su kažnjeni previsokim novčanim kaznama te da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od kazne.
2.1. Žalitelji predlažu da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud RH (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ovaj Sud nalazi da djelo, na način kako je bilo činjenično opisano u optužnom aktu, ne predstavlja prekršaj iz članka 76. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, s obzirom da u istome nije naveden datum početka rada imenovanog radnika, a što predstavlja bitno obilježje tog prekršaja (za prekršaj se kažnjava počinitelj koji „primi u radni odnos osobu bez prethodno obavljenoga zdravstvenog pregleda ili ako ne osigura povremene zdravstvene preglede zaposlenih radnika“). Međutim, s obzirom da činjenični opis djela sadržan u optužnom aktu u svakom slučaju sadržava zakonsko obilježje prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 9. i stavka 2. spomenutog Zakona (za prekršaj se kažnjava počinitelj „ako je na radnom mjestu zatečen radnik bez uredno ovjerene sanitarne iskaznice“), to se djelo opisano u optužnom aktu moglo pravno prekvalificirati na točku 9. spomenute zakonske odredbe Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, bez da je prvostupanjski sud naknadno pogrešno u činjenični opis djela dodao vrijeme početka rada imenovanog radnika, dopunjeno od strane tužitelja izvan prekluzivnog roka propisanog člankom 161. stavkom 4. PZ-a. No, kako takav činjenični opis djela u izreci pobijane presude u svakom slučaju sadržava zakonsko obilježje iz članka 76. stavka 1. točke 9. i stavka 2. Zakona, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, povodom žalbe okrivljenika, pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao u točki I. izreke ove odluke.
6. Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta.
7. Nadalje, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalitelji iznesenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
7.1. Naime, shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to temeljem uvida u zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu te drugu dokumentaciju priležeću spisu, pri čemu se ističe da okrivljenici u obrani činjenično priznaju počinjenje prekršaja, no ističu da je do počinjenja došlo iz nehaja uslijed nedovoljne provjere sanitarne iskaznice predmetnog radnika. Međutim, kako je za prekršajnu odgovornost dovoljan i nehaj počinitelja, sukladno članku 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, to takvi navodi obrane nisu od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika.
7.2. Žalbeni navodi kako VN nije bio zaposlen kod okrivljenika, već je riječ o ugovoru o djelu sklopljenom između prvookrivljenika i imenovanog, ne dovode u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da okrivljenici tijekom postupka nisu sporili, a tako proizlazi i iz provedenih dokaza, da je navedeni radnik obavljao poslove iz redovne djelatnosti okrivljenika, u njegovom poslovnom prostoru, pod njegovim nadzorom i uputama, na njegovim sredstvima rada, dakle da je obavljao poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos pa stoga, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale, navedeno okrivljenike ne može ekskulpirati od odgovornosti.
8. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenicima nije prestroga, imajući u vidu da je riječ o ublaženim novčanim kaznama. Ovaj Sud tako izrečene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, dok žalitelji u žalbi ne ističu nove naročito olakotne okolnosti koje bi činile osnovanim preinačenje odluke o kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi dodatnim ublažavanjem kazne.
8.1. U odnosu na žalbene navode kako su u predmetnom slučaju ispunjeni preduvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika (dosadašnja prekršajna nekažnjavanost te okolnost da su okrivljenici radnika odmah po inspekcijskom nadzoru udaljili iz ugostiteljskog objekta te je isti ishodio sanitarnu iskaznicu) od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.
9. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
