Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-1716/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja: PK, državljanina Islamske Republike Pakistan, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Golomejić, odvjetnik u Zagrebu, Dubrava 47, protiv tuženog: Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, radi određivanja ograničenja kretanja, nakon održane usmene i javne rasprave, 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/2520, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 19. ožujka 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Tomislavu Golomejiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, sveukupno iznos od 1.000,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/2520, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 19. ožujka 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, jer je tužitelj u kaznenom postupku u predmetu K-44/25 odslužio kaznu zatvora zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku i nema osnove da opet odgovara i da mu se izriče mjera ograničenja kretanja budući da se radi o istovjetnim kaznama s učinkom ograničenja kretanja i ograničenja osobnih sloboda. Sama prekršajna odgovornost ne znači da je tužitelj osobno prijetnja poretku Republike Hrvatske niti tuženik navodi na koji je način to utvrdio. Smatra da ne postoje individualni razlozi za određivanje najteže mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance obzirom da se ista svrha mogla postići i blažim mjerama. Navodi da nije točno da je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom radi zlouporabe prava već da je više puta izrazio volju za predajom zahtjeva ali mu nitko nije dao naputke kako da to svoje pravo i ostvari, vjerojatno radi otežanog sporazumijevanja radi nepoznavanja jezika. Stoga smatra da je pobijanim rješenjem pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primjeno materijalno prava a što je dovelo do bitnih povreda pravila postupka.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da mjera ograničenja kretanja ne predstavlja kazneno pravnu sankciju već upravnu mjeru preventivne naravi, koja se izriče radi osiguranja prisutnosti stranca u postupku i zaštite javnog poretka pa se ne radi o dvostrukom kažnjavanju kako to tužitelj tvrdi. U postupku donošenja rješenja, uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, utvrđeno je da je tužitelj 3. ožujka 2026. zatečen u remećenju javnog reda i mira, u alkoholiziranom stanju, uznemiravajući prolaznike i vrijeđajući i omalovažavajući policijske službenike a navedeno ponašanje ne predstavlja izolirani incident već nepoštivanje prethodno određenih obveza prema nadležnim tijelima. Zapisnikom od 4. ožujka 2026. utvrđeno je da je tužitelj 29. rujna 2024. prvi put zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj prilikom čega nije izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom a niti prilikom sastavljanja tog zapisnika već je tek 19. ožujka 2026. nakon pokretanja postupka prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske izrazio tu namjeru. Slijedom navedenog tuženik je zaključio da iz ovakvog ponašanja tužitelja proizlazi osnovana sumnja da je namjera podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavljena radi onemogućavanja daljnjeg postupka prisilnog udaljenja. iako je imao više prilika izraziti tu namjeru. Također tužitelj je u zapisnik od 25. ožujka 2026. prilikom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da mu je namjera bila otići u Italiju neposredno prije posljednjeg uhićenja a što dodatno potvrđuje postojanje rizika napuštanja Republike Hrvatske. Prilikom provedbe individualne procjene tuženik je razmotrio i mogućnost primjene blažih mjera ali kako je već bio obvezan javljati se policiji i tu obvezu nije uredno izvršavao, ne posjeduje identifikacijske isprave, nema prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa], to je ocijenjeno da obzirom da je nužno osigurati njegovu prisutnost u provedbi postupka međunarodne zaštite se svrha ograničenja kretanja ne može ostvariti primjenom blažih mjera.
3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja jer tužitelj u tužbi zapravo prigovara da bi postojala osnova za izricanje mjere ograničenja kretanja i da nije u tom pogledu obrazloženo osporeno rješenje obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja. Ocijenjeno je nepotrebnim provođenje navedenog dokaza obzirom da tužitelj u tužbi ne navodi nikakve okolnosti niti nove dokaze a navod da se tužitelj nije mogao sporazumjeti sa nadležnim službenicima pa da zahtjev za međunarodnom zaštitom nije podnesen zbog zlouporabe prava, sud nije ocijenio uvjerljivim obzirom na utvrđeno tužiteljevo ponašanje, da mu je omogućeno sporazumijevanje na jeziku koji poznaje i činjenicu da je tek 19. ožujka 2026. nakon pokretanja postupka prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu.
7. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).
Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
8. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
9. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj prvi put zatečen 29. rujna 2024. u ilegalnom boravku u Republici Hrvatskoj i odslužio je kaznu zatvora radi počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda iz članka 326. stavka 1. Kaznenog Zakona, na način da je iz koristoljublja omogućio stranim državljanima bez isprava nedozvoljeno kretati se na području Republike Hrvatske a što je utvrđeno temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-44/25 od 10. veljače 2025., da je po izlasku iz zatvora u Požegi 30. srpnja 2025. istog dana doneseno rješenje o protjerivanju i rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance te da je rješenjem KLASA: UP/I-216-04/26-03/2 URBROJ: 511-19-27-26-1 od 27. veljače 2026. određena mu odgoda prisilnog udaljenja u trajanju od 30 dana radi neimanja putnih isprava, uz obvezu javljanja u Policijsku postaju Dugo Selo.
9.1. Nadalje, tužitelj je 3. ožujka 2026. zatečen u remećenju javnog reda i mira, u alkoholiziranom stanju, uznemiravanjem prolaznika i vrijeđanjem i omalovažavanjem policijskih službenika, te je doneseno rješenje o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/26- 01/1065, URBROJ: 511-19-27-26-1 od 04. ožujka 2026., kojim je tužitelju određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u trajanju od dvije godine računajući od dana isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju izdanim od strane Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Požega, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2830, UR.BROJ: 511-22-05-25-2 od 30. srpnja 2025. Navedenim rješenjem o protjerivanju od 04. ožujka 2026., ukinuto je i rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/26-03/2, UR.BROJ: 511-19-27-26-1 od 27. veljače 2026., te se tužitelja, bez putne isprave, protjeruje iz Republike Hrvatske, prestaje mu zakoniti boravak u RH i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor. Obzirom na doneseno rješenje o protjerivanju, Policijska uprava zagrebačka, I Policijska postaja Zagreb, donosi rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/208, URBROJ: 511-19-27-26-1 od 4. ožujka 2026., kojim se tužitelj smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na vrijeme od najduže šest mjeseci, koje počinje teći od dana donošenja rješenja. Tužitelj je tek 4. ožujka 2026. po smještaju u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, radi organiziranja prisilnog udaljenja podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu.
10. Dakle, tužitelj nije odmah izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, nego tek nakon što mu je izrečena mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske i smještaj u Prihvatnom centru za strance. Sud nije prihvatio navod tužitelja iz tužbe i iz zapisnika od 4. ožujka 2026. da je više puta izrazio volju za predajom zahtjeva ali ga nitko nije doživljavao, da mu nitko nije dao naputke kako da to svoje pravo i ostvari jer za to nema nikakvih dokaza u spisu i obzirom na ponašanje tužitelja, tim više što je u konačnici i podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Naime, tužitelj je izjavio u svom zahtjevu za međunarodnu zaštitu da je nakon što je dobio rješenje o protjerivanju imao namjeru otići u Italiju, da je kupio kartu ali je uhićen radi alkoholiziranosti i ponovno zadržan u Prihvatnom centru za strance, kada je i zatražio azil. Dakle, tužitelj je pošto je doneseno rješenje o protjerivanju i rješenje o ograničenju slobode kretanja oba od 30. srpnja 2025. te rješenje od 27. veljače 2026. kojim mu je određena odgoda prisilnog udaljenja u trajanju od 30 dana radi neimanja putnih isprava, uz obvezu javljanja u Policijsku postaju Dugo Selo, pokušao je napustiti Republiku Hrvatsku.
11. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka, jer se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja.
12. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
13. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog nezakonitog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance a radi sprječavanja zlouporabe postupka i zaštite javnog poretka Republike Hrvatske.
14. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Što se tiče prigovora tužitelja da je odslužio kaznu zatvora zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku i nema osnove da opet odgovara i da mu se izriče mjera ograničenja kretanja budući da se radi o istovjetnim kaznama s učinkom ograničenja kretanja i ograničenja osobnih sloboda, valja reći da se ovdje radi o mjeri osiguranja prisutnosti tužitelja u postupku povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu a ne kaznenoj odgovornosti i sankciji tužitelja. Stoga je tuženik pravilno procijenio, obzirom da je tužitelj višekratno pokazao svojim ponašanjem da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske i da isti nije spreman dobrovoljno poštivati odluke nadležnih tijela jer mu je već bilo omogućeno kretanje bez ograničenja koje nije poštivao, da bi njegovo kretanje bez ograničenja moglo ponovno dovesti do protupravnog ponašanja i narušavanja javnog reda i mira.
16. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
17. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, odnosno u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a.
U Zagrebu, 12. svibnja 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
