REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-6074/24-20

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Boniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika JC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ani Jadrić, odvjetniku u Splitu, II- tuženika AC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i umješača na strani I-tuženika Bar Grupa d.o.o. OIB:21877438576 iz Zagreba, Remetinečka cesta 116A, zastupanog po punomoćniku Mariu Šarušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, II-tuženika i punomoćnika umješača na strani I-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika I-tuženika, dana 12. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine i to na 1/2 dijela kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada sa dvorištem u [adresa], u naravi stana broj 8 na četvrtom katu lijevo, koji se sastoji od ulaznog prostora, hodnika, kuhinje, blagovaonice s boravkom, dvije sobe, kupaonice i balkona, ukupne neto korisne površine 81,62 m2, pripadajućeg spremišta oznake S8 neto korisne površine 1,68 m2 te u podrumu garažnog mjesta oznake P6 površine 12,85 m2, sveukupne površine 95,15 m2, u elaboratu etažiranja prikazano grafičkim prikazom u tirkiznoj boji, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču na strani I-tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je Zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-2530/24 od 04. rujna 2024. godine tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime rješenjem o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine određena je ovrha na nekretnini AC, u ovom predmetu II-tuženika, i to na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada sa dvorištem u [adresa], u naravi stana broj 8 na četvrtom katu lijevo, koji se sastoji od ulaznog prostora, hodnika, kuhinje, blagovaonice s boravkom, dvije sobe, kupaonice i balkona, ukupne neto korisne površine 81,62 m2, pripadajućeg spremišta oznake S8 neto korisne površine 1,68 m2 te u podrumu garažnog mjesta oznake P6 površine 12,85 m2, sveukupne površine 95,15 m2, u elaboratu etažiranja prikazano grafičkim prikazom u tirkiznoj boji. Nastavno punomoćnik tužiteljice je naglasio da je tužiteljica u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-2530/24 kao treća osoba podnijela prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi sukladno odredbi članka 59. Ovršnog zakona, jer je kao supruga II-tuženika, u ovršnom postupku ovršenika, na temelju bračne stečevine suvlasnica u 1/2 dijela predmetne nekretnine na kojoj je određena ovrha, a kako to proizlazi iz odredbe članka 36. Obiteljskog zakona. Isto tako punomoćnik tužiteljice je ističući da je predmetna nekretnina stečena Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 04. svibnja 2012. godine, ovjerenom od strane javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba poslovni broj OV-5673/12, naglasio da je brak tužiteljice i II-tuženika sklopljen 15. prosinca 1973. godine. S obzirom da je kod ovakvog stanja stvari jasno da tužiteljica ima takvo pravo koje ovrhu na 1/2 dijela nekretnine koja je određena kao predmet ovrhe poslovni broj Ovr-2530/24 čini nedopuštenom, punomoćnik tužiteljice je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine i to na 1/2 dijela kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada sa dvorištem u [adresa], u naravi stana broj 8 na četvrtom katu lijevo, koji se sastoji od ulaznog prostora, hodnika, kuhinje, blagovaonice s boravkom, dvije sobe, kupaonice i balkona, ukupne neto korisne površine 81,62 m2, pripadajućeg spremišta oznake S8 neto korisne površine 1,68 m2 te u podrumu garažnog mjesta oznake P6 površine 12,85 m2, sveukupne površine 95,15 m2, u elaboratu etažiranja prikazano grafičkim prikazom u tirkiznoj boji uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Punomoćnik I-tuženika se očitovao na tužbu ističući da je tužba tužiteljice neosnovana pa istu treba odbiti. Nastavno punomoćnik I-tuženika je istaknuo kako nije relevantan navod tužiteljice da bi 1/2 dijela predmetne nekretnine predstavljalo bračnu stečevinu tužiteljice, jer ta činjenica možda nije sporna između bračnih drugova, tužiteljice i II-tuženika, ali se trećih osoba, dakle I-tuženika ne tiče sukladno nespornoj sudskoj praksi da treće osobe štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime poznato je da je „val“ ovakvih tužbi po prigovorima trećih osoba u ovrsi prolazio neko vrijeme, ali se sudska praksa iskristalizirala te su sudovi zauzeli pravne stavove i pravno shvaćanje da treće osobe imaju pravo uživati povjerenje u sve što je napisano u javnim knjigama te da nisu dužne istraživati eventualno drugačije izvanknjižno stanje, koje načelo je apsolutno i neupitno postalo zaštićeno ulaskom RH u EU. Isto tako punomoćnik I-tuženika je ističući da je brak tužiteljice i II-tuženika sklopljen 1973. godine, a predmetni stan je stečen prema dostavljenom Ugovoru 2012. godine, naglasio da tužiteljica i II-tuženik prema saznanjima I-tuženika još od 2009. godine nisu u životnoj, pa tako niti u bračnoj zajednici, osim formalno „na papiru“, a ujedno da je predmetni stan doista trebao biti bračna stečevina onda bi kao takav i bio kupljen, odnosno u „najgorem slučaju“ bračni drug koji nije naveden u ugovoru kao kupac ili prodavatelj, bio bi u ugovoru naveden kao „zainteresirana osoba“, što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog punomoćnik I-tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. II-tuženik se očitovao na tužbu na način da je priznao tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Punomoćnik umješača na strani I-tuženika, kojem je I-tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, Ugovorom o ustupanju tražbine od 19. veljače 2025. godine ustupio svoje potraživanje prema II-tuženiku, u ovršnom postupku ovršeniku, pridružio se svim navodima I-tuženika.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku vjenčanog lista (stranica 3 spisa), u presliku Zaključka naslovnog suda poslovni broj Ovr-2530/24 od 04. rujna 2024. godine s potvrdom o preuzimanju (stranica 4-6 spisa), u presliku prigovora treće osobe poslovni broj Ovr-2530/24 (stranica 7-8 spisa), u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 04. svibnja 2012. godine (stranica 11-17 spisa), u presliku rješenja o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr- 2530/24 od 05. srpnja 2024. godine (stranica 19-23 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 32-37 i 54-56 spisa), u presliku presude zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P Ob-905/24 od 11. listopada 2024. godine s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (stranica 39-43 spisa), u presliku Ugovora o ustupanju tražbine od 19. veljače 2025. godine (stranica 47-49 spisa) te u iskaz II-tuženika (stranica 70-71 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je tužiteljica Zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-2530/24 od 04. rujna 2024. godine upućena u roku 15 dana od dana dostave tog Zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovnog poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine nedopuštena iz razloga što tužiteljica tvrdi da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja bračnu stečevinu te da je suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, iako je II-tuženik, suprug tužiteljice, uknjižen kao vlasnik te nekretnine. Naprotiv sporno je pitanje da li je ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovnog poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024 i nedopuštena, jer tužiteljica tvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine, bračne stečevine u 1/2 dijela.

8. Prvenstveno treba naglasiti da je nekretninu, koja je predmet ovršnog postupka poslovni broj Ovr-2530/24, II-tuženik, u ovršnom postupku ovršenik, stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 04. svibnja 2012. godine (stranica 11- 17 spisa), dok je iz preslike vjenčanog lista (stranica 3 spisa) razvidno da su tužiteljica i II-tuženik sklopili brak dana 15. prosinca 1973. godine. Isto tako treba napomenuti da je ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine (stranica 19-23 spisa) određena na predmetnoj nekretnini radi naplate potraživanja u ovom predmetu I-tuženika, u ovršnom postupku ovrhovoditelja, utvrđenog ovršnom ispravom, pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P-7051/22 od 16. ožujka 2023. godine, s time da je ujedno pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P Ob-905/24 od 11. listopada 2024. godine utvrđeno da je tužiteljica na temelju bračne stečevine suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela (stranica 39-43 spisa). Iako je Ugovorom o ustupanju tražbine od 19. veljače 2025. godine (stranica 47-49 spisa) I-tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, ustupio tražbinu, potraživanje iz ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P-7051/22 od 16. ožujka 2023. godine temeljem koje se vodi predmetna ovrha poslovni broj Ovr-2530/24 na trgovačko društvo Bar grupa d.o.o. o čemu je II-tuženik obaviješten, punomoćnik tužiteljice nije pristao na subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto I-tuženika na njegovo mjestu stupi trgovačko društvo Bar grupa d.o.o., iz kojeg razloga je sud dopustio tom trgovačkom društvu da se umiješa u ovoj parnici na strani I-tuženika, s obzirom da za to svakako ima potreban pravni interes.

9. Iskazu II-tuženika (stranica 70-71 spisa) u dijelu kojim je istaknuo da je zajedno s tužiteljicom, svojom suprugom, kupio ovaj stan, s time da je supruga naslijedila od svojih roditelja, majke i oca kuću, stan u [adresa], koji je prodan i od tih novaca je kupljen ovaj stan u [adresa], u kojem stanu i danas zajedno žive, a on je inače vodio poslove vezane „za poslove domaćinstva, zajedničkog života, pa je stjecajem toga vjerojatno upisan kao vlasnik ovog stana“ sud nije poklonio povjerenje, jer je nelogičan i neuvjerljiv. Naime II-tuženik je ujedno napomenuo da je također za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom kupljena nekretnina na moru, koja međutim glasi na tužiteljicu, a što je kontradiktorno navodu II-tuženika da zbog toga što je vodio poslove vezane „za poslove domaćinstva, zajedničkog života“ upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, pa bi slijedom toga i ova nekretnina na moru trebala biti upisana kao vlasništvo II-tuženika, a ne tužiteljice. Isto tako ukoliko predmetna nekretnina, stan u [adresa], zaista, kao što je to isticao II- tuženik, nije kupljena iz sredstava zajedničke imovine, sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i II-tuženika, nego naprotiv iz posebne imovine tužiteljice stečene nasljeđivanjem, ali je ipak kao vlasnik upisan II-tuženik, tada nema nikakvog razloga da bi nekretnina na moru bila upisana kao vlasništvo tužiteljice, a da ujedno II-tuženik, iako je dakle vodio poslove vezane „za poslove domaćinstva, zajedničkog života“ ne bi čak niti zahtijevao da se upiše kao suvlasnik na toj nekretnini na moru u 1/2 dijela. Nastavno II-tuženik je na upit da li od sklapanja braka s tužiteljicom i dalje živi s tužiteljicom istaknuo da od sklapanja braka žive zajedno, a i danas žive na adresi [adresa], na koju adresu su oboje prijavljeni. Treba napomenuti da tijekom postupka nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, jer je punomoćnik tužiteljice odustao od tog dokaznog prijedloga, s time da je sud odbio kao neosnovan prijedlog punomoćnika umješača na strani I-tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem odgovorne osobe Bar grupe d.o.o. GC na predloženu okolnost da tužiteljica nema pravo na 1/2 dijela predmetne nekretnine koje bi sprečavalo predmetnu ovrhu, jer je to predmet ovog spora o čemu dakako odlučuje sud, a nije proveden niti dokaz saslušanjem I-tuženika, jer su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u dostavljenu dokumentaciju te saslušanjem II-tuženika, u ovršnom postupku ovršenika.

10. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 – u daljnjem tekstu ZBPO-a) propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina, kojom prema odredbi članka 283. ZBPO-a bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – u daljnjem tekstu ZVDSP-a) propisano da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. Isto tako sukladno odredbi članka 124. stavka 1. ZVDSP-a stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ili ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Inače prema odredbi članka 122. stavka 1. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu, s time da je prema odredbi članka 122. stavka 2. i stavka 3. ZVDSP-a stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a niti u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao, niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može nikome predbacivati samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

11. Konačno treba napomenuti da je Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U- III-103/2008 od 14. lipnja 2021. godine djelomično odstupio od dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po samo jednom bračnom drugu, predmet koje je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje ništavosti se derogira načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (u pitanju je odluka Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. godine i U-III- 821/2007 od 18. lipnja 2008. godine). Naime u predmetnoj odluci Ustavni sud RH navodi da je za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, odnosno za prosudbu o tome ima li mjesta primjeni načela povjerenje u zemljišne knjige bitno utvrditi savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, što uključuje i bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog odnosa, jer je isključivo o inicijativi tog drugog bračnog druga, koji dakle nije bio upisan kao suvlasnik nekretnine, bračne stečevine, ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis) radi zaštite svog prava. U skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda RH sudska praksa je zauzela pravni stav da je polazeći od okolnosti svakog pojedinog konkretnog slučaja valjanost pravnog posla potrebno procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, dakle i bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog pravnog posla, a samim time načelo prema kojem nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga ima ne može imati prednost pred načelom zaštite povjerenje u zemljišne knjiga ukoliko bračni drug, koji nije upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi, nije bio savjestan, u dobroj vjeri, jer nije poduzeo ništa da zaštiti svoja vlasnička, točnije suvlasnička prava.

12. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je I-tuženik podnoseći prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P-7051/22 od 16. ožujka 2023. godine, na predmetnoj nekretnini, koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo II-tuženika i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 04. svibnja 2012. godine (stranica 11-17 spisa) postupao u dobroj vjeri u skladu s načelom zaštite povjerenja u zemljišne knjige, dakle da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, a to tim više što tužiteljica od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a isti je sklopljen dana 04. svibnja 2012. godine pa do 2024. godine, kada je presudom zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P Ob-905/24 od 11. listopada 2024. godine utvrđeno da predmetna nekretnine predstavlja bračnu stečevinu te da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u 1/2 dijela, nije poduzela ništa da zaštiti svoja vlasnička, odnosno suvlasnička prava na toj nekretnini. Drugim riječima u razdoblju od 12 godina od sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, tužiteljica, iako tvrdi da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, nije poduzela ništa da se upiše kao suvlasnica te nekretnine u 1/2 dijela, da zaštiti svoja prava, nego je to naprotiv učinila tek nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine, kada je presudom zbog ogluhe naslovnog suda poslovni broj P Ob-905/24 od 11. listopada 2024. godine utvrđeno da ova nekretnine predstavlja bračnu stečevinu i da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u 1/2 dijela, što ukazuje da tužiteljica nije postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, u dobroj vjeri, jer je upravo zbog pasivnosti tužiteljice u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, stana bio uknjižen II-tuženik, za razliku od I-tuženika, u ovršnom postupku ovrhovoditelja, koji je postupao u dobroj vjeri pouzdajući se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine.

13. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 122. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZVDSP-a i odredbom članka 124. stavka 1. ZVDSP-a sud je tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe poslovni broj Ovr-2530/24 od 05. srpnja 2024. godine i to na 1/2 dijela predmetne nekretnine nedopuštenim odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužiteljica zastupana po punomoćniku izgubila u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

15. Nastavno u odnosu na zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a I-tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 10. prosinca 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.) i troška sastava podneska od 23. travnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

16. Isto tako u odnosu na zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a umješaču na strani I-tuženika zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 21. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška sastava podneska od 11. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška zastupanja na ročištu 03. ožujka 2026. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 09. travnja 2026. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

17. Naprotiv zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 21. veljače 2025. godine i podneska od 11. veljače 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 500,00 eura, jer je tim podnescima predložio da stupi u parnicu na mjesto I-tuženika, čemu se protivio punomoćnik tužiteljice, odnosno da stupi u parnicu kao umješač na strani I-tuženika, što rezultira time da umješač na strani I-tuženika može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podneska po Tbr. 8. točci 3., dakle kao za sadržajno obrazložene podneske, ali umanjeno za 50% nagrade iz Tbr. 8. točke 1, a ne više od 200,00 eura, s obzirom da u toj fazi postupka ne samo da nije imao ulogu I-tuženika, već niti ulogu umješača na strani I-tuženika, pa se dakako niti nije mogao upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari. Isto tako zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadom troška pristupa na ročište 06. ožujka 2025. godine i na ročište 27. siječnja 2026. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer na ta ročišta niti nije pozvan umješač na strani tuženika, već je naprotiv punomoćnik umješača na strani I-tuženika pristupio na ta ročišta, ali tada kao zamjenik punomoćnika I-tuženika, s time da I-tuženik niti nije zatražio naknadu troška pristupa na ta ročišta, a naknada troška parničnog postupka se dosuđuje strankama i umješaču, a ne punomoćnicima stranaka ili umješača. Isto tako zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadom troška sudske pristojbe „po odluci suda“ sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer umješač na strani I-tuženika niti nije obvezan platiti sudsku pristojbu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, dana 12. svibnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 376,45 eura

2. I-tuženiku po punomoćniku

3. II-tuženiku

4. Umješaču na strani I-tuženika po punomoćniku

U Zagrebu, dana 12. svibnja 2026. godine