REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1133/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja AMWAY KOREA Ltd, Republika Koreja, Seoul, Gangam -gu, Yeongdongdaero, Asem Tower 517, 28F, OIB 18428509381, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Žurić i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ATLAS plus d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, OIB 54046512596, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2021/20-21 od 30. siječnja 2025., 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2021/20-21 od 30. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan tuženikov prijedlog za osiguranje troškova parničnog postupka polaganjem novčanog iznosa od 115.253,17 EUR / 868.375,00 kn na račun suda.

1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio, na temelju odredbe članka 61. stavaka

1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP), pozivajući se i na odredbe članka 61. stavka 3. i članka 63. stavka 4. tog Zakona, utvrdivši:

- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, predložio naložiti tužitelju polaganje iznosa od 868.375,00 kn na ime osiguranja troškova parničnog postupka budući da je tužitelj pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske

- da tužitelj ima sjedište na području Republike Koreje to jest države koja nije: članica Europske unije, ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru niti ugovornica nekog drugog međunarodnog ugovora (multilateralnog ili bilateralnog) koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a kojeg bi ugovornica istovremeno bila i Republika Hrvatska.

1.2. Stoga prvostupanjski sud smatra da je za odluku o tuženikovom prijedlogu bilo nužno prethodno utvrditi priznaju li se u Republici Koreji odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

1.2.1. Navodi da iz mjerodavnog materijalnog prava Republike Koreje, koje je u skladu s odredbom članka 61. stavka 2. ZMPP-a u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona pribavljeno putem Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, proizlazi da se sudske odluke hrvatskih sudova pa tako i one o troškovima postupka priznaju i izvršavaju u Republici Koreji, u bitnom, pod istim uvjetima pod kojima se odluke sudova Republike Koreje priznaju i izvršavaju u Republici Hrvatskoj. Stoga da će se odluka hrvatskog suda o troškovima postupka priznati i izvršiti u Republici Koreji:

- ako je ista pravomoćna i konačna

- ako je hrvatski sud bio nadležan za postupanje prema međunarodnim načelima, a u skladu sa zakonima Republike Koreje

- ako je tuženik bio uredno obaviješten o tužbi i bilo mu je omogućeno dati odgovor na istu

- ako priznanje presude ne bi bilo u protivnosti s javnim poretkom Republike Koreje te

- ako se sudske odluke Republike Koreje također priznaju i izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

1.2.2. Prvostupanjski sud navodi da su to, u bitnom, pretpostavke pod kojima će hrvatski sud priznati i ovršiti sudsku odluku iz Republike Koreje (članci 66.-71. ZMPP-a).

2. Tuženik je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno naglašava da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

2.1. U žalbi osporava shvaćanje prvostupanjskog suda da se sudske odluke hrvatskih sudova pa tako i one o troškovima postupka priznaju i izvršavaju u Republici Koreji, u bitnom, pod istim uvjetima pod kojima se odluke sudova Republike Koreje priznaju i izvršavaju u Republici Hrvatskoj. Naime, smatra da je tužitelj trebao dokazati da korejsko pravo posebno propisuje pretpostavke za priznanje odluke hrvatskog suda o troškovima pri čemu da navedeno ne proizlazi iz priloženih isprava korejskog prava. Osim toga da pretpostavke navedene u točki 1.2.1. obrazloženja ovog rješenja treba sagledati kroz prizmu priznanja i ovrhe odluke/rješenja o troškovima, a ne općenito presuda.

2.2. Zaključuje da iz priloženih isprava ne proizlazi da bi se odluka hrvatskog suda o troškovima postupka, uzimajući u obzir obvezni uvjet za odluku o izvršenju -d) „Javna politika“, priznala u Republici Koreji.

2.2.1. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovoj argumentaciji vezano za odredbu članka 127. točke 3. (pravilno: članka 217. stavka 1. točke 3.) Zakona o parničnom postupku Republike Koreje. Navodi da navedena odredba predstavlja suštinsku suprotnost temeljnom načelu prilikom priznanja i ovrhe strane sudske odluke prihvaćenog u hrvatskoj sudskoj praksi i pravu Europske unije. U tom smislu da hrvatski sud kao sud priznanja ne preispituje odluku za koju je podnijet zahtjev za priznanjem u pogledu njezinog sadržaja s obzirom na to da je taj sadržaj obuhvaćen pravomoćnošću suda koji je donio odluku. Drugim riječima da hrvatski sud kao sud priznanja, za razliku od korejskog suda, neće ulaziti u meritum, raspravljati niti analizirati sadržaj odluke stranog suda.

2.3. Tuženik podsjeća da institut javnog poretka/politike ima dvojako značenje te se shvaća kao: a) institut kojim se štiti domaći pravni sistem od primjene stranog prava protivnog temeljnim pravnim načelima domaćeg prava (institut javnog poretka) i b) prinudni propisi polaznog prava (interni javni poredak). Stoga da tužitelj nije, niti u najmanjoj mjeri, dokazao da odluka hrvatskog suda ne bi bila protivna javnom poretku (načelima korejskog prava). Predlaže preinačiti pobijano rješenje podredno ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.229,86 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 381. tog Zakona, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Odredbama članka 61. ZMPP-a propisano je:

(1) Tužitelj koji nije državljanin Republike Hrvatske ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, dužan je, na prijedlog tuženika, položiti osiguranje parničnih troškova, osim ako se u državi u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

(2) Za utvrđivanje stranog prava na odgovarajući način se primjenjuje odredba članka 8. ovog Zakona.

7.1. S tim u vezi odredbama članka 8. ZMPP-a propisano je:

(1) Sud ili drugo tijelo Republike Hrvatske utvrđuje sadržaj prava strane države po službenoj dužnosti.

(2) Pravo strane države primjenjuje se na način kako se tumači u toj državi. (3) Sud ili drugo tijelo Republike Hrvatske može obavijest o sadržaju prava strane države zatražiti od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ili nekog drugog tijela kao i vještaka ili specijaliziranih ustanova.

(4) Stranke mogu podnositi javne ili privatne isprave o sadržaju prava strane države.

(5) Ako se sadržaj prava strane države ne može utvrditi na način iz prethodnih stavaka ovoga članka, primjenjuje se hrvatsko pravo.

8. Žalbenim navodima ne dovodi se u pitanje ispunjenje pretpostavke propisane odredbom članka 61. stavka 1. ZMPP-a, o kojoj ovisi tužiteljeva pasivna legitimacija povodom tuženikovog prijedloga za osiguranje parničnih troškova, a koja se tiče tužiteljevih relevantnih statusnih obilježja.

8.1. S druge strane iz citirane odredbe proizlazi da se prijedlogu za osiguranje parničnih troškova neće udovoljiti ako se u državi u kojoj tužitelj ima sjedište, u konkretnom slučaju u Republici Koreji, priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

9. Prema ispravama o sadržaju prava Republike Koreje, koje je prvostupanjskom sudu dostavilo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske - Multilateralni memorandum o provedbi trgovačkih presuda koje se odnose na novčana potraživanja (list 295. -298. spisa) te koje je u spis priložio tužitelj (list 213., 218., 227., 231. i 235. spisa), može se zaključiti da bi sudovi u Republici Koreji trebali priznavati odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

9.1. Pritom se, imajući u vidu sadržaj navedenih isprava s jedne strane te odredbe članaka 66.-71. ZMPP-a koje u hrvatskom pravnom poretku uređuju priznanje i ovrhu stranih sudskih odluka s druge strane, prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da se odluke sudova Republike Hrvatske (pa tako i one o troškovima postupka) priznaju i izvršavaju u Republici Koreji, u bitnom, pod istim uvjetima pod kojima se odluke sudova Republike Koreje priznaju i izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

10. U tom pogledu, u odnosu na tuženikove žalbene navode ističe se:

- da iz odredbe članka 217. stavka 1. točke 3. ZPP-a Republike Koreje (list 213. spisa) proizlazi da se pravomoćna i konačna presuda izrečena od strane stranog suda ili presuda za koju je potvrđeno da ima istu snagu; priznaju ako odobrenje takve pravomoćne presude ne dovodi u pitanje zdrav moral ili drugi društveni poredak Republike Koreje s obzirom na sadržaj takve pravomoćne presude i sudske postupke

- da je jedan od obveznih uvjeta za odluku o izvršenju (točka 4.d., list 296.-298. spisa) da priznavanje presude ne smije biti u suprotnosti s javnom politikom Republike Koreje.

10.1. S tim u vezi u ispravi, koju je prvostupanjskom sudu dostavilo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (list 297. i 298. spisa), navedena su shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Koreje poslovni broj 2015Da1284 od 15. listopada 2015. i 2002Da74213 od 28. listopada 2004. Prema tim shvaćanjima prilikom sudskog ispitivanja usklađenosti strane presude s javnom politikom Republike Koreje, protivno tuženikovim žalbenim navodima, primjenjuje se zabrana ponovnog ispitivanja merituma slučaja (révision au fond). Također presuda dobivena prijevarom krši javnu politiku Republike Koreje i nije izvršiva.

10.2. S druge strane iz odredbe članka 70. stavka 1. ZMPP -a i članka 71. tog Zakona proizlazi da će se odbiti priznanje strane sudske odluke:

- ako u istoj stvari i među istim strankama postoji pravomoćna presuda suda Republike Hrvatske ili odluka stranoga suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj

- ako bi priznanje očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske.

11. Uzimajući u obzir tuženikove tvrdnje i žalbene navode nema osnove za zaključak da bi odluka suda u Republici Hrvatskoj bila u suprotnosti s javnom politikom Republike Koreje pri čemu se napominje da je teret dokazivanja navedenog, protivno žalbenim navodima, na tuženiku.

11.1. Stoga neutemeljeno tuženik u žalbi implicira da se odluka suda Republike Hrvatske o troškovima postupka ne bi priznala u Republici Koreji.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas