Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-480/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoje Viskovića, kao predsjednik vijeća, Ivana Markovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Bikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika TR, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: K-37/2024-25 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika TR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom pod uvodno označenim poslovnim brojem Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim optuženika TR zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 istome je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine (rok provjeravanja) ne počinio novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 36/24 – dalje ZKP/08) opt. TR oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padnu na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio optuženik s prijedlogom da se oslobodi od optužbe, odnosno da se "obustavi kazneni progon protiv podnositelja", jer je tijekom kaznenog postupka došlo do bitne povreda odredbi Zakona o kaznenog postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da mu kao osobi sa duševnim smetnjama nije bio dostupan branitelj po službenoj dužnosti čime da su mu povrijeđene odredbe čl. 66. st. 1. toč. 9. "Zakona o parničnom postupku" (ustvari ZKP/08). Isto tako, da mu nije predočen niti jedan materijalni dokaz te smatra da bi uvjetna osuda trebala biti umanjena. Smatra da sud nije uzeo u obzir da je djelo počinio u nužnoj obrani i krajnjoj nuždi budući da je od strane Državnog odvjetništva u Virovitici bio neosnovano uznemiravan na način da mu je nezakonito blokiran račun od 2014. do 2017. godine, te od 2020. do 2024., zbog čega smatra da se i razbolio, te da se sve to negativno odrazilo na njegovo duševno zdravlje, kao i na kvalitetu i dinamiku života njega i njegove obitelji.

6.1. Optuženik se u žalbi poziva na bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje međutim detaljnije ne obrazlaže. U odnosu na žalbeni navod da je povrijeđena odredba čl. 66. st. 1. toč. 9. ZKP/08 ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 a koja se sastoji u tome da sud tijekom rasprave pogrešno primijenio navedenu odredbu ZKP/08 što je utjecalo ili moglo utjecati na donošenje presude.

6.2. Odredbom čl. 66. st. 1. toč. 9. ZKP/08 propisano je da okrivljenik mora imati branitelja od donošenja rješenja o provođenju istrage u postupku prema okrivljeniku s duševnim smetnjama. Međutim, ovdje se ne radi o takvoj vrsti postupka budući da se optužbom ne tvrdi da bi optuženik počinio kazneno djelo u neubrojivom stanju. Pored toga, na okolnost ubrojivosti optuženika provedeno je psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje kojim je utvrđeno da optuženik boluje od poremećaja ličnosti paranoidnog tipa, ali vještaci nisu pronašli elemente za redukciju njegove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja voljom, što znači da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, te je raspravno sposoban.

6.3. Slijedom toga, izreka presude nije nerazumljiva u njoj su dati jasni razlozi u pogledu bitnih činjenica te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a ni povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

7. Optuženik žalbom sadržajno osporava činjenično utvrđenje i zaključke prvostupanjskog suda što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporavajući činjenično stanje optuženik dodatno navodi da zbog aljkavosti policije nije mu predočen niti jedan materijalni dokaz jer da mu nije oduzet mobilni uređaj niti računala, niti su sporne poruke pronađene u njegovu posjedu.

7.1. Suprotno navodima optuženika sud je utvrdio da je optuženik na službeni mail Državnog odvjetništva u Virovitici putem svoje elektroničke pošte poslao poruku prijetećeg sadržaja kako je to pobliže navedeno u izreci presude koja se nesporno odnosi na oštećenika CR vezano za postupak prisilne naplate kojeg je ODO u Virovitici pokrenulo protiv optuženika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 19.727,07 kn, a što je očito bio motiv zbog kojeg je optuženik poslao prijeteću poruku.

7.2. Prema tome, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice i sa svoja utvrđenja naveo relevantne, jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.3. Prema odredbi čl. 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru i sigurnosnoj mjeri.

8. Suprotno tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio optuženiku sve okolnosti važne za individualizaciju kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža i te okolnosti je u dostatnoj mjeri valorizirao.

8.1. Naime, optuženiku je olakotnim cijenjeno njegova ranija neosuđivanost, ispriku koju je prema navodima obrane uputio žrtvi, te je cijenjeno to što je na optuženika poticajno utjecala cjelokupna društvena i ekonomska situacija i teška moralna kriza društva. Isto tako kao olakotno je cijenjeno njegovo zdravstveno stanje budući isti boluje od dijagnoze depresivne epizode i prolaznog akutnog psihotičnog stanja, kao i da ima poremećaj ličnosti paranoidnog tipa. Otegotnih okolnosti na strani optuženika nisu pronađene.

8.2. Imajući u vidu naprijed utvrđene okolnosti, sud je opravdano optuženika za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te na temelju čl. 56. KZ/11 istome izrekao uvjetnu osudu kojom se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

8.3. I ovaj drugostupanjski sud smatra da s obzirom na sve utvrđene okolnosti optuženika nije potrebno osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora te da će se i izricanjem uvjetne osude na istoga djelovati da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela kao i na druge da ne čine kaznena djela, čime će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11, dok je vrijeme kušnje od dvije godine dovoljno za provjeru budućeg ponašanja optuženika.

9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je nakon ocjene provedenih dokaza pravilno primijenio kazneni zakon, optuženika proglasio krivim i osudio po zakonu, pa kako u pobijanoj presudi nisu nađene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Visković