REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Gordana Zubaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD, vlasnika obrta za prijevoz i trgovinu [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-96/2025-65 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-96/2025-65 od 31. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.541,17 eura (šesttisućapetstočetrdesetjedan euro i sedamnaest centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 6,52 eura teče od 1.10.2008.

- 265,31 eura teče od 1.01.2009.

- 202,07 eura teče od 1.04.2009.

- 545,16 eura teče od 1.07.2009.

- 531,95 eura teče od 1.10.2009.

- 457,25 eura teče od 1.01.2010.

- 419,83 eura teče od 1.04.2010.

- 378,94 eura teče od 1.07.2010.

- 424,26 eura teče od 1.10.2010.

- 334,98 eura teče od 1.01.2011.

- 325,71 eura teče od 1.04.2011.

- 287,05 eura teče od 1.07.2011.

- 338,50 eura teče od 1.10.2011.

- 304,01 eura teče od 1.01.2012.

- 290,44 eura teče od 1.04.2012.

- 281,35 eura teče od 1.07.2012.

- 229,62 eura teče od 1.10.2012.

- 196,10 eura teče od 1.01.2013.

- 189,69 eura teče od 1.04.2013.

- 135,75 eura teče od 1.07.2013.

- 117,73 eura teče od 1.10.2013.

- 181,95 eura teče od 1.1.2014.

- 13,83 eura teče od 1.04.2014.

- 39,29 eura teče od 1.07.2014.

- 43,88 eura teče od 1.10.2014.

do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i točka II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-96/2025-65 od 31. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 6.541,17 eura od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi iznad stope propisane u ostalim odnosima i sudi:

Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 6.541,17 eura od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi iznad stope propisane u ostalim odnosima kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-96/2025-65 od 31. ožujka 2025. u točki I. izreke određeno je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 6.541,17 eura sa zateznim kamatama određenim za svaki pojedinačni iznos, a točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.554,12 eura sa zateznom kamatom.

2. Prema obrazloženju prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom odlukom utvrđena ništetnost odredbe članka 5. Ugovora o kreditu sukladno članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), nadalje da je tuženik, primjenjujući ništetnu ugovornu odredbu, tijekom trajanja ugovornog odnosa obračunavao i naplaćivao višu kamatu od ugovorene. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Posrednik d.o.o. sačinjenog po MD utvrđeno je da preplaćene kamate, po ništetnoj odredbi, iznose 6.541,17 eura. Prvostupanjski sud je tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim pozivajući se na zauzeto pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Nadalje, sud je zauzeo stajalište da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana svake pojedine preplate po prethodno utvrđenoj ništetnoj odredbi Ugovora, jer je sud utvrdio da je tuženik prilikom ugovaranja i primjenom ništetne odredbe postupao nesavjesno. Također, sud je utvrdio da je dopuštena preinaka tužbe sukladno članku 190. stavcima 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) jer je do preinake došlo sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Kako je tuženik stekao korist primjenom ništetne ugovorne odredbe, to je tuženik na temelju članka 323. stavka 1. ZOO-a, obavezan isplatiti tužitelju iznos od 6.541,17 eura sa zateznim kamatama. O troškovima postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a.

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.

8. Tužitelj je tražio da se utvrdi ništetnom odredba iz članka 5. Ugovora o kreditu broj 50135/07 koji je 7. prosinca 2007. (dalje: Ugovor) kao korisnik kredita sklopio s pravnim prednikom tuženika, Slavonska banka d.d. Osijek i posljedično tome da tuženik isplati ono što je primio po ništetnoj odredbi. Prvostupanjski sud je u presudi poslovni broj P-153/2022 od 7. srpnja 2023. prihvatio tužbeni zahtjev i u točki I. izreke utvrdio ništetnom odredbu članka 5. Ugovora i u točki II. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.541,17 eura sa zateznim kamatama na pojedinče iznose, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak. Presudom poslovni broj Pž-3099/2023-2 od 10. prosinca 2024. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda poslovni broj P -153/2022 od 7. srpnja 2023. u točki I. izreke, a ukinuta u točkama II. i III. izreke. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu na isplatu iznosa od 6.541,17 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

9. U konkretnom slučaju se, dakle, radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. Samu visinu iznosa kojeg tuženik treba platiti je izračunao vještak nakon što je zaprimio svu dokumentaciju od stranaka, a sam matematički obračuna (list 180. spisa) tuženik konkretno nije osporavao.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare jer se radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a, a temeljem ovih odredbi svaka strana dužna je vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništetnog ugovora (ili njegove ništetne odredbe), a zastarni rok iznosi pet godina i počinje se računati od dana kada je presuda, kojom se utvrđuje ništetnost određenog ugovora, postala pravomoćna. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili kao što je to u konkretnom slučaju bila odredba članka 5. predmetnog Ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pravomoćnom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tužiteljeve tražbine, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Tome je za dodati da stavovi izraženi u drugim odlukama ne vežu ovaj sud. O tijeku zateznih kamata pravilno je odlučio prvostupanjski sud imajući u vidu činjenicu da je o ništetnosti odredbe članka 5. Ugovora pravomoćno odlučeno, pa to u ovom postupku više nije bilo potrebno ponovo utvrđivati, a posljedično tome obveza je tuženika kao nepoštenog stjecatelja naknaditi tužitelju i zatezne kamate sukladno članku 1115. ZOO-a.

11. Nadalje, s obzirom na specifičnost svih pojedinih isplata nije za očekivati da bi tužitelj mogao točne znati iznose koji su plaćeni više s obzirom na prethodno utvrđenu ništetnost predmetne odredbe, pa je pravilno prvostupanjski sud dopustio da tužitelj uskladi svoj tužbeni zahtjev s iznosom kojeg je izračunao sudski vještak u ovoj pravnoj stvari. Pravilno je stoga prvostupanjski sud dopustio objektivnu preinaku tužbe nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je bilo potrebno radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, jer se radi o okolnostima koje su nastale nakon izvedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odnosno o iznimci iz članka 190. stavka 2. ZPP-a.

12. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjano primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o glavnoj stvari, međutim prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio odredbu o visini stope iz članka 29. stavka 2. ZOO-a koja se ima primijeniti za ostale odnose pa je u tom dijelu odluku valjalo preinačiti i odbiti više dosuđenu stopu zatezne kamate od one koja je propisana za ostale odnose.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi prema članku 154. stavku 1. ZPP-a, tako i po visini prema članku 155. ZPP-a, a tuženik konkretnim žalbenim navodima tako pojedinačno određene troškove nije osporavao.

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude. Na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u dijelu visine stope zateznih kamata, odnosno sa sporednim zahtjevom, to nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

Zagreb, 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić