REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-538/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Socijaldemokratska partija Hrvatske, iz Zagreba, Iblerov trg 9, OIB 02010978731, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1252/2024-3 od 8. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenoga 2023., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1252/2024-3 od 8. travnja 2025. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja te potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenoga 2023. u dijelu u kojem je pobijana žalbom tužitelja, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB: 02010978731, isplatiti tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, iznos od 96.049,14 EUR / 723.682,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 156.203,05 EUR / 1.176.911,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tuženiku SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB: 02010978731, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 543,19 EUR / 4.092,67 kn, sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 06. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 206,48 EUR / 1.555,72 kn.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-4876/2025-2 od 8. siječnja 2026. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li u slučaju kada je poslovni prostor još uvijek u posjedu nevlasnika- tuženika kao nepoštenog posjednika, neosnovan prigovor zastare za sve vrijeme takvog posjedovanja, jer zastara faktički nije niti počela teći?,
2. Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika i nepoštenog posjednika valja li primijeniti opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ili valja primijeniti odredbu čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj vlasnikovo traženje naknade za sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana? “.
3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju je žalbom pobijao tužitelj. Tužitelj zahtijeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.
3.1. Tuženik se u odgovoru na reviziju tužitelja protivi toj reviziji.
4. Revizija je osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojih je dopuštena.
6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev naveden pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude. Riječ je o zahtjevu za isplatu 156.203,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova naknade ostvarene koristi od predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 30. studenoga 2016.
7. Prvostupanjski sud odbija taj zahtjev jer da je od 30. studenoga 2016. do utuženja protekao petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) uvećan za tri mjeseca u kojemu je zastarijevanje bilo zastalo.
8. Iako drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tuženik u predmetnom razdoblju bio nepošten posjednik predmetnog poslovnog prostora te iako zaključuje da sporni odnos među strankama valja razriješiti uz primjenu odredaba čl. 165. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o nastupu zastare iz razloga kako je zaključio i prvostupanjski sud.
9. U odnosu na pravna pitanja radi kojih je tužitelju dopušteno podnošenje revizije mjerodavni izvor prava su:
- odredba čl. 214. st. 1. ZOO koja glasi:
„Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.“,
- odredba čl. 214. st. 2. ZOO koja glasi:
„Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.“,
- odredba čl. 215. st. 1. ZOO koja glasi:
„Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.“,
- odredba čl. 225. ZOO koja glasi:
„Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“,
- odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP koja glasi:
„Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“, te
- odredba čl. 165. st. 2. ZVDSP koja glasi:
„Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.“.
10. Kada je u konkretnom slučaju riječ o nepoštenom posjedu tuženika predmetnog poslovnog prostora te kada je taj poslovni prostor očito moguće vratiti u posjed tužitelju i to bez promjene identiteta tog poslovnog prostora, onda se zastara potraživanja naknade koristi računa prema trogodišnjem roku iz odredbe čl. 165. st. 2. ZVDSP, a koja odredba je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 225. ZOO. Ta odredba je lex specialis i u odnosu na odredbu čl. 215. st. 1. ZOO. Stoga, zastara potraživanja naknade koristi od nepoštenog posjednika ne počinje teći prvog dana poslije dana kad je vlasnik imao pravo zahtijevati isplatu te naknade (čl. 215. st. 1. ZOO) već prvog dana od dana kada je vlasniku stvar (predmetna nekretnina) predana (čl. 165. st. 2. ZVDSP). Naime, smisao je odredbe iz čl. 165. st. 2. ZVDSP da se nepošteni posjednik ne može pozivati na blagodati nastupa učinaka zastare po općim pravilima o zastari i to za vrijeme dok se nalazi u nepoštenom posjedu. To su ujedno i odgovori na predmetna pravna pitanja radi kojih je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.
11. Iako je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju imao u vidu i odredbu čl. 165. st. 2. ZVDSP, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je zastaru ipak računao prema općim pravilima o zastari. Radi tog pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud propustio je iznijeti razloge o tome da li je i kada predmetni poslovni prostor predan tužitelju, odnosno da li je i kada tuženik prestao biti nepošteni posjednik.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.
14. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
