Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-552/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-524/2024-7 od 3. siječnja 2025., dana 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-524/2024-7 od 3. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužba.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 88,27 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 446. ZPP–a da se tužba u ovom predmetu odbaci, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

5. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je postupak pokrenut tužbom od 3. svibnja 2024. koja je sadržavala zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime isporučene električne energije isplati iznos od 99,28

EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužitelj od dokaza dostavio uz tužbu, između ostalih, i izvod iz poslovnih knjiga od 17. siječnja 2024., a koji predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ),

- da, iako dostava tužbe tuženiku na odgovor nije uspjela na adresi prebivališta [adresa] jer je isti odselio u nepoznato, a što je vidljivo iz dostavnice na listu 19-20 spisa, istovremeno ne postoje podaci o tome da je tuženik odselio u inozemstvo.

6. Nadalje, odredbama iz čl. 446. ZPP–a propisano je:

- da će, kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) (st. 1.),

- da u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave te da će sud, ako ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbaciti tužbu kao nedopuštenu (st. 2.),

- da će se smatrati da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi (st. 3.),

- da će sud izdati platni nalog iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga (st. 4.).

7. S obzirom na to da tužba od 3. svibnja 2024. predstavlja tužbu za izdavanje platnog naloga, a da navodi sadržani u tužbi ne opravdavaju tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga jer ne ukazuju da se tuženik nalazi u inozemstvu ili da je tuženik prethodno osporio tužiteljevu tražbinu koja je sadržana u vjerodostojnoj ispravi, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu odredbe iz čl. 446. st. 2. ZPP–a odbacio tužbu u ovom predmetu (kao nedopuštenu).

8. Pri tome valja dodati i da, iako tužitelj u svojim preostalim žalbenim navodima pravilno ističe da prilikom donošenja (pobijanog) rješenja nije bilo mjesta primjeni odredaba iz čl. 32. OZ–a, navedeni propust prvostupanjskog suda u konačnici nije bio od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti tužbe u ovom predmetu.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

10. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović