Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3925/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvo tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugo tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], oboje zastupani po punomoćniku Romeu Hercegu, odvjetniku u Zaboku, protiv tuženika ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Bratković, odvjetnici u Zaboku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, pos.br. Psp-17/22-43 od 25. svibnja 2023., dana 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugo tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, pos.br. Psp-17/22-43 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelje ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti kolnog puta širine 4 metra preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] (5763) k. o. [katastarska općina], dvorište od 460 m², put od 228 m², stambena zgrada od 127 m² i pomoćna zgrada od 40 m², ukupne površine 855 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za korist nekretnine u suposjedu i suvlasništvu tužitelja, čkbr. [katastarska čestica] (5764) k. o. [katastarska općina], gradilište od 200 čhv (719 m²) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište u [adresa], na način što je 30. svibnja 2022. g., 31. svibnja 2022. g. i 1. lipnja 2022. g. na pravcu služnog puta, uz dvorište i kuću tužitelja parkirao svoje osobno vozilo marke Renault, registarskih oznaka [registarska oznaka], na dijelu 12/17 (5763) k. o. [katastarska općina] označenom na skici očevida točkama A- B-C-D i točkama G-H-I-J.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, pos.br. Psp-17/22-43 od 25. svibnja 2023. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na počinjeno smetanje od strane tuženika „dana 1. lipnja 2022. na način da je tuženik na služnom putu postavio prepreke u vidu cigle i cijevi za dimnjak na lokaciji označenoj na skici očevida točkama E i F, onemogućivši na taj način tužitelje da obavljaju provoze služnim putem, čime je oduzeo tužiteljima suposjed prava stvarne služnosti kolnog puta, pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i uklanjanje svih prepreka s pravca služnog puta te mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje posjeda“, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

III. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelje ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti kolnog puta širine 4 metra preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] (5763) k. o. [katastarska općina], dvorište od 460 m², put od 228 m², stambena zgrada od 127 m² i pomoćna zgrada od 40 m², ukupne površine 855 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za korist nekretnine u suposjedu i suvlasništvu tužitelja, čkbr. [katastarska čestica] (5764) k. o. [katastarska općina], gradilište od 200 čhv (719 m²) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište u [adresa], na način što je 30. svibnja 2022. g., 31. svibnja 2022. g. i 1. lipnja 2022. g. na pravcu služnog puta, uz dvorište i kuću tužitelja parkirao svoje osobno vozilo marke Renault, registarskih oznaka [registarska oznaka], na dijelu 12/17 (5763) k. o. [katastarska općina] označenom na skici očevida točkama A- B-C-D i točkama G-H-I-J, a dana1. lipnja 2022. g. na služnom putu postavio je i prepreke u vidu cigle i cijevi za dimnjak na lokaciji označenoj na skici očevida točkama E i F, onemogućivši na taj način tužitelje da obavljaju provoze služnim putem, čime je oduzeo tužiteljima suposjed prava stvarne služnosti kolnog puta, pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i uklanjanje svih prepreka s pravca služnog puta te mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje posjeda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadi parnični trošak uz zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekuću od dana donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.”

Točkom II. izreke, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku da od trenutka primitka rješenja o privremenoj mjeri pa nadalje, na dijelu nekretnine čk.br. 12/17 (5763) k. o. [katastarska općina] dvorište od 460 m², put od 228 m², stambena zgrada od 127 m² i pomoćna zgrada od 40 m², ukupne površine 855 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (čk.br. 5763 k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri), koji se u naravi koristi kao kolni put, od međe sa nerazvrstanom cestom čk.br. 6418 k. o. [katastarska općina], pa sve do južne međe s nekretninom tužitelja čk.br. 12/63 k. o. [katastarska općina], parkira vozila ili postavlja bilo kakve druge prepreke kojima bi ometao ili onemogućavao kolni pristup tužiteljima do bilo kojeg dijela njihove nekretnine čk.br. 12/63 gradilište od 200 čhv (719 m²) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (čk.br. 5764 k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri), u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište u [adresa].“

Točkom III. izreke, nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 Eur u roku od 15 dana.

2. Rješenje pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, prihvatiti navode žalbe, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje tužitelj, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite posljednjeg mirnog suposjeda prava stvarne služnosti kolnog puta širine 4 metra preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica] (5763) k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik u rujnu, odnosno listopadu 2021. postavio željeznu ogradu na poslužnom putu i od tada parkira svoje vozilo ispred te ograde; da je neposrednim opažanjem utvrđeno da nekretnina tuženika predstavlja kuću s dvorištem i put; da je u predmetu provedeno geodetsko vještačenje, te je utvrđeno da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, put, stambena zgrada i pomoćna zgrada od 855 m2, upisana u posjedovni list broj 35 na ime AP i CP, a u zemljišnoj knjizi ista je upisna u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica] (5764) k. o. [katastarska općina], gradilište od 719 m2, upisana u posjedovni list 2414 na ime MP GP, MP ĐP i MP, a u zemljišnoj knjizi upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da vezano uz postavljenje prepreke u vidu cigli i cijevi za dimnjaka na služnom putu, te time onemogućavanja prijevoza služnim putem, utvrđeno je da su navedene prepreke postavljene dana 30.5.2022. i 31.5.2022., kako to tvrde tužitelji, te da je te prepreke maknula sa služnog puta majka tužitelja istog dana, da je prepreke tuženik postavio ponovno sljedećeg dana kada je majka tužitelja GP opet te prepreke maknula, nakon čega ih tuženik više nije postavljao, iz čega proizlazi da su tužitelji ostvarili svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći i to prije podnošenja tužbe, iz kojeg razloga ne mogu s uspjehom tražiti posjedovnu zaštitu u ovom postupku; da je tužitelj tužbu podnio dana 6. lipnja 2022.

7. Na temelju prednjih utvrđenja te polazeći od odredbe čl. 21. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), kojom je propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom, ili putem samopomoći, prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelji koji su svoje pravo na zaštitu posjeda ostvarili putem samopomoći i to prije podnošenja tužbe, ne mogu s uspjehom tražiti posjedovnu zaštitu u ovo postupku.

8. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo, u tom dijelu.

9. Sud je utvrdio kako je tužitelj bio u suposjedu prava stvarne služnosti kolnog puta, da je tuženik postavio prepreke u vidu cigli i cijevi za dimnjaka na služnom putu, te time onemogućio prijevoza služnim putem, a prema tvrdnji tužitelja navedene prepreke su postavljene dana 30.5.2022. i 31.5.2022., te da je te prepreke maknula sa služnog puta majka tužitelja istog dana, nakon čega ih tuženik više nije postavljao. Kako su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći i tako vratili oduzeti suposjed puta, sud prvog stupanja, pozivajući se na odredbu čl. 21. st. 4. ZV je odbio pružiti tužiteljima posjedovnu zaštitu, jer su se oni već u zaštiti svog posjeda poslužili dopuštenom samopomoći pa im sudska zaštita nije potrebna.

10. Ovo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno niti zakonito. Zakon propisuje dva pravna puta u zaštiti posjeda: putem sudske zaštite zbog smetanja posjeda ili putem dopuštene samopomoći. Sudska praksa je doista neko vrijeme glede ove stvari bila drugačija, pa se u nekim starijim odlukama viših sudova može pronaći shvaćanje kako, kad se tužitelj prije podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda poslužio pravom na samopomoć, nema mjesta da mu se pruži i sudska zaštiti u posjedovnoj parnici (Okružni sud u Zagrebu, poslovni broj Gž-259/86 od 4. veljače 1986).

11. Upravo je takva situacija i u predmetnom slučaju. Tužitelji, odnosno majka tužitelja je maknula cigle i cijevi za dimnjaka sa služnog puta prije utuženja 6. lipnja 2022. Dakle, u času ka su ustali s tužbom oni su se već poslužili dopuštenom samopomoći.

12. Međutim, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) zauzeto je sasvim suprotno shvaćanje. Tako se u rješenju VSRH poslovni broj Rev 542/2023-2 od 21. veljače 2024. na revizijsko pitanje odgovara ovako: "Odgovor na drugo pravno pitanje sadržan je u pravnome shvaćanju iz rješenja ovoga suda Rev 1225/2022-2 od 16. svibnja 2023., koje glasi: „Prema ocjeni revizijskog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZV nije isključena nakon što su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.“.

13. Jednako tako, u odluci VSRH poslovni broj Rev 672/2009-2 od 1. lipnja 2011. se navodi: „Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV.“.

14. Izložena pravna shvaćanja zauzima i ovaj viši sud što u okolnostima predmetnog slučaja znači da tužitelji imaju pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu mada su se poslužili dopuštenom samopomoći i mogu zahtijevati samo zabranu tuženiku svakog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke i ukinuti odluku u dijelu u kojem je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelji nemaju pravo na sudsku zaštitu obzirom su se poslužili dopuštenom samopomoći.

15. U odnosu na prekluziju, valja navesti kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik ogradu na spornom putu postavio u rujnu, odnosno listopadu 2021., te da tuženik, prema iskazu drugo tužitelja i svjedoka BP, UP, ZP, HP, ĆP i PP, svoje vozilo parkira na služnom putu, ispred ograde, od trenutka kad je ta ograda postavljena. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj prekludiran u svom pravu na posjedovnu zaštitu, te je njegov tužbeni zahtjev, u tom dijelu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 21. st. 1. i 3. ZV odbijen kao neosnovan.

16.1. Naime, sukladno članku 21. stavak 3. ZV pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

16.2. Rokovi iz članka 21.st.3. ZV su, suprotno žalbenim navodima tužitelja, procesnog, a ne materijalno pravnog karaktera ( tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 675/2009 od 8.veljače 2010. godine).

16.3. Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti, pa pravo na sudsku zaštitu nema suposjednik kome je ono prestalo protekom vremena kroz koje to pravo egzistira. Stoga su neutemeljene tvrdnje tužitelja da sud na navedene rokove ne pazi ex offo, već samo po prigovoru tuženika.

17. Jednako tako žalbeni navodi tužitelja, koji se svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza (njegovog iskaza i iskaza saslušanih svjedoka) i davanja vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza, nisu osnovani.

18. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje suposjeda prava stvarne služnosti kolnog puta na način što je tuženik dana 30. svibnja 2022., 31. svibnja 2022. i 1. lipnja 2022.. na pravcu služnog puta, uz dvorište i kuću tužitelja parkirao svoje osobno vozilo marke Renault, registarskih oznaka [registarska oznaka], na dijelu 12/17 (5763) k. o. [katastarska općina] označenom na skici očevida točkama A-B-C-D i točkama G-H-I-J.

19. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrdio sve bitne činjenice meritorne za donošenje odluke o predmetnom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na postavljanje prepreke u vidu cigle i cijevi za dimnjak na lokaciji označenoj na skici očevida točkama E i F od strane tuženika, zbog čega je po čl. 380. toč. 3. valjalo rješenjem ukinuti prvostupanjsku odluku u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi sve bitne činjenice i potom na njih primijeniti materijalno pravo, prihvaćajući pritom pravan shvaćanja koja su gore iskazana, te donijeti novu zakonitu odluku.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 11. svibnja 2026.

Sudac

Ana Gradišek