REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4731/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku dr. sc. Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1496/2024-2 od 11. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-790/2019-92 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1496/2024-2 od 11. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-790/2019-92 od 19. srpnja 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štetu koju trpi zbog smrti supruga pokojnog HV, koji je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. veljače 2018. u [adresa], u kojoj je poginuo kao pješak, prelazeći cestu izvan obilježenog pješačkog prijelaza, u trenutku kada je na njega naletjelo vozilo koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.
3.2. Na temelju činjeničnih utvrđenja tijekom postupka sudovi su ocijenili da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, koji se kretao kolnikom u naselju vozeći brzinom koja je iznad najviše dopuštene brzine, a i iznad brzine koja bi bila primjerena uvjetima na kolniku na kojemu se nalazio ugažen i djelomično zaleđen snijeg, pri čemu se nije kretao po svojoj prometnoj traci, nego po sredini kolnika što je izravno utjecalo na nastanak štetnog događaja, dok kod pokojnog HV ne postoji nikakav doprinos nastanku štetnog događaja te su, primjenom odredbi čl. 19. st. 1., čl. 1046., čl. 1101. st. 1. i čl. 1093. st. 1. i 2. ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dosudili tužiteljici iznos od 30.526,25 eura na ima naknade neimovinske štete zbog smrti supruga te iznose od 326,90 eura (na ime troškova pogreba), 73,00 eura (na ime troškova cvjetnog vijenca), 132,73 eura (na ime troškova liječenja pokojnog HV u svezi predmetnog ozljeđivanja do njegove smrti) i 422,39 eura (na ime troškova ostavinskog postupka), a uzimajući pri tom u obzir iznose koje je tuženik ranije nesporno isplatio tužiteljici.
3.3. Prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pitanje tuženika nije važno za odluku o sporu obzirom se drugostupanjski sud očitovao na odlučne žalbene navode.
3.3.1.Tako je ocijenio da se predmetna prometna nezgoda uopće ne bi dogodila da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom voznom trakom (umjesto po sredini kolnika), pri čemu osiguranik tuženika svoju brzinu nije prilagodio vremenskim uvjetima i stanju kolnika (u vrijeme štetnog događaja bila je noć, padao je snijeg i kolnik je bio prekriven ugaženim snijegom i djelomično zaleđen te je u tim uvjetima brzina od 47 km/h predstavljala najveću brzinu primjerenu vremenskim uvjetima i stanju kolnika), jer se nastanak štetnog događaja mogao izbjeći da je upravljao brzinom manjom od 47 km/h, neznatnom manjom od znakom ograničenja dozvoljene brzine od 50 km/h na tomu dijelu ceste na kojemu se kretao (naletnom) brzinom od oko 60 km/h, a da je osiguranik tuženika mogao uočiti pokojnog pješaka jer je kolnik bio osvijetljen javnom rasvjetom. Stoga da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja.
3.3.2. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da pokojni pješak nije doprinio nastanku predmetne prometne nezgode, uzimajući u obzir da je u postupku provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da iako do prometne nezgode ne bi došlo ni da je HV pričekao da vozilo osiguranika tuženika prođe, no kako on u započetom prelasku kolnika ne bi ometao prolazak osobnog vozila da se vozač kretao svojom desnom prometnom trakom, nije postojao izravni razlog da pješak pričeka prolazak tog osobnog vozila, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
3.3.3. U odnosu na navode tuženika da je pokojni pješak u trenutku predmetne prometne nezgode prelazio cestu na mjestu koje nije bilo obilježeno kao pješački prijelaz, utvrđeno je da u blizini nije niti bilo pješačkog prijelaza, dok u odnosu na to da pješak nije nosio reflektirajući prsluk, sud je ocijenio da ne proizlazi da je ono u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja.
3.4. Za navesti je da u prometnim nezgodama u kojim sudjeluju vozilo i pješak, ocjena o tome je li pješak pridonio nastanku prometne nezgode ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga nisu osnovani navodi tuženika da je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih shvaćanja u sudskoj praksi.
4. S tim u vezi, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4.1. Naime, tuženik navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje u tekstu: Konvencija).
4.2. Po ocjeni ovog suda, glede navoda tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, za navesti je da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Nižestupanjske presude su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
5. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
