REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3986/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Hermini Baraković Knežević, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje kao nasljednice iza pok. BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate i iseljenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2001/2022-2 od 27. veljače 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ps-27/2020-20 od 10. studenog 2021., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pod brojem 4. se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima 1. do 3. te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2001/2022-2 od 27. veljače 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ps-27/2020-20 od 10. studenog 2021., a kojim rješenjem nije dopušteno ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ps-27/2015-7 od 16. lipnja 2015.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U ovoj pravnoj stvari tuženica BJ umrla je **.**.2023., slijedom čega je postupak bio prekinut te je nastavljen rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ps-27/2020-35 od 22. srpnja 2024., koje je postalo pravomoćno 6. studenog 2024. Postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen u odnosu na sada 1. tuženicu CJ i 2. tuženicu LJ.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije pod brojem 4. nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, nižestupanjski sudovi odbili su prijedlog za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ps-27/2015-7 od 16. lipnja 2015., jer da nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 421. st. 2. toč. 10. ZPP za ponavljanje postupka.
5.1. Tužiteljica na kojoj je teret dokaza da nije dokazala da bi na temelju presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2405/2006 od 6. travnja 2016. za nju bila donesena povoljnija odluka da ju je mogla ranije upotrijebiti obzirom tom odlukom nije presuđeno da bi WC na tavanu bio zajednički dio niti se to može presumirati iz odluke, a o vlasništvu predmetnog WC da se vodi i novi postupak - radi pogrešnog upisa koji je pokrenula tuženica a o kojem nije odlučeno, niti je tužiteljica dokazala da je postupak obustavljen, kao što ni druga odluka Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž - 1059/12 nije dokaz zbog kojeg bi za tužiteljicu bila donesena povoljnija odluka da je njome raspolagala u tijeku ovog prvostupanjskog postupka, jer se u tom postupku raspravljalo je li tužiteljica onemogućena u izvršavanju suposjeda zbog ostavljenih pokretnina u tavanskom prostoru, dakle, na temelju drugih činjeničnih navoda, što nije predmet ovog postupka.
6. Pravomoćna presuda u postupku čije se ponavljanje traži donijeta je odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen jer tužiteljica nije dokazala da je tuženica iznajmila zajedničke dijelove zgrade u [adresa] i to tavanski hodnik , WC s kupaonicom, podest i stepenište trećim osobama, slijedom čega je neosnovan tužbeni zahtjev kojim traži da se naloži tuženici da iseli treće osobe, a na što bi imala pravo na temelju odredbe čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/1 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst). Pored toga što tužiteljica nije dokazala da je tuženica iznajmila zajedničke dijelove zgrade, sud navodi i da je tuženica bila uknjižena kao vlasnica WC smještenog na tavanskom dijelu zgrade, dakle u vrijeme zaključenja glavne rasprave tuženica je bila upisana kao vlasnica istog.
6.1. Uz pitanje postavljeno pod brojem 4.: „da li se u odnosu na osnovanost podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP uzimaju u obzir samo nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje koje su postojale u vrijeme zaključivanja glavne rasprave u glavnoj stvari?“ tužiteljica se poziva na razlog važnosti na odluku ovog suda broj Revr-164/09 od 15. lipnja 2010. u kojoj da je izraženo drukčije shvaćanje nego u pobijanoj odluci gdje sud smatra da ponavljanje postupka nije dopušteno ako nove činjenice ne postoje do vremena zaključenja glavne rasprave, dok je u Revr-164/09 zauzeto shvaćanje da bi se stranka mogla s uspjehom pozivati na novu činjenicu u prijedlogu za ponavljanje postupka da ona mora postojati najkasnije do momenta na koji se odnosi pravomoćnost.
6.2. Odredbom čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
6.3. Navedeno pitanje nije važno za odluku o sporu jer su sudovi odbili prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga što tužiteljica nije dokazala da bi na temelju presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2405/2006 od 6. travnja 2016. za nju bila donesena povoljnija odluka da ju je mogla ranije upotrijebiti obzirom tom odlukom nije presuđeno da bi WC na tavanu bio zajednički dio niti se to može presumirati iz odluke, a o vlasništvu predmetnog WC se vodi i novi postupak kojeg je pokrenula tuženica i kojem postupku još nije donijeta odluka.
6.4. Osim toga, za navesti je da moment na kojeg se pravomoćnost odnosi je moment zaključenja glavne rasprave stoga pobijana odluka i odluka na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti nisu u suprotnosti.
7. U odnosu na pitanja postavljena od 1. do 3. prema ocjeni revizijskog suda, tužiteljica nije jasno naznačila razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč . 3. ZPP.
7.1. Naime, tužiteljica je naznačila da o postavljenim pitanjima nema sudske prakse međutim, razlog da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili osporavanje iznesenih shvaćanja u pobijanoj odluci, u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija) i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8.1. Naime, za odgovoriti je tužiteljici, na navode koji se tiču povrede ljudskih prava i pozivanje na Ustav RH i Konvenciju, da nije precizirala koja su joj temeljna ljudska prava povrijeđena. Po ocjeni ovog suda, pobijana odluka je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom. Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
9. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP kao u izreci pod točkom II., sve u vezi čl. 400. st. 2. ZPP.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
