REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1819/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Institut IGH d.d., OIB 79766124714, Zagreb, Janka Rakuše 1, kojeg zastupa punomoćnik Bariša Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ infrastruktura d.o.o., OIB 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 708.300,38 EUR, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2938/2025-3 od 26. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2858/2023 od 3. lipnja 2025., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2938/2025-3 od 26. studenoga 2025.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

3. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava navode tužitelja te predlaže prijedlog odbiti. Potražuje trošak odgovora.

4. Prijedlog nije osnovan.

5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li u smislu odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a nakon raskida osnovnog pravnog posla odnosno ugovora, ugovorna strana koja je korisnik bankarske garancije dužna vratiti tu bankarsku garanciju drugoj ugovornoj strani odnosno nalogodavcu za otvaranje bankarske garancije?

2. Ima li korisnik bankarske garancije u smislu odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a nakon što je osnovni ugovor raskinut, pravni temelj za zadržavanje bankarske garancije u odnosu na nalogodavca bankarske garancije?

3. Je li u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima naplata bankarske garancije nakon raskida osnovnog ugovora uvijek protupravna štetna radnja?

4. Je li u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima naplata bankarske garancije nakon raskida osnovnog ugovora protupravna štetna radnja ako je ista učinjena u suprotnosti s ugovornim odredbama i onime što su stranke odredile kao uvjete pod kojima korisnik ima pravo podnijeti Bankarsku garanciju na naplatu?“.

6. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Valja napomenuti da tužitelj kao razlog važnosti postavljenih pitanja navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1771/2022 od 25. svibnja 2022. i Pž-215/2024-4 od 19. ožujka 2025.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da ju trpi zato što je tuženik podnio na naplatu bankarske garancije koje mu je tužitelj predao kao sredstvo osiguranja za uredno ispunjenje ugovora, nakon raskida ugovora, po kojim bankarskim garancijama su banke postupile i od tužitelja regresno naplatile utuženi iznos.

7.1. U postupku je utvrđeno:

- stranke su 16. prosinca 2016. sklopile Sporazum broj 8/16-EU i to tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao pružatelj usluge „Izrada projektne dokumentacije za izradu drugog kolosjeka, obnovu i modernizaciju na pružnoj dionici Škrljevo-Rijeka-Jurdani“,

- u čl. 20. Uvjeta ugovora stranke su ugovorile jamstvo za uredno ispunjenje ugovora za slučaj povrede ugovornih obveza od strane pružatelja usluge (tužitelja) u obliku bankarske garancije koja mora biti valjana do potpunog i urednog ispunjenja ugovora

(u iznosu od 20% ugovorenog iznosa),

- tuženik je 9. ožujka 2023. uputio tužitelju Izjavu o raskidu Ugovora (koju je tužitelj primio 10. ožujka 2023.) zbog neispunjenja ugovora uz ostavljanje naknadnog roka od 15 dana od dana zaprimanja Izjave da izvrši ugovorene obveze uz napomenu da će se predmetni Ugovor s dodacima smatrati raskinutim ukoliko tužitelj ne postupi po pozivu tuženika i da će se podnijeti na naplatu jamstvo za uredno ispunjenje ugovora,

- dopisom od 28. ožujka 2023. tuženik je obavijestio tužitelja da u roku od 15 dana nije ispunio svoju obvezu, da se predmetni ugovor smatra raskinutim i da će se jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u potpunosti naplatiti,

- tužitelj je nakon izjave o raskidu, 29. ožujka 2023. dostavio bankama bankarske garancije (koje su vrijedile do 9. travnja 2023.) koje su po njima postupile i regresno od tužitelja naplatile isplaćene iznose u utuženom iznosu.

8. Tužitelj kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke za koje smatra da su u suprotnosti sa pobijanom odlukom. Međutim u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1771/22 od 25. svibnja 2022. osiguranje se sastojalo u jamstvu za dobro izvršenje posla, te je ugovoreno da će poslodavac prije potraživanja po jamstvu za dobro izvršenje posla u svakom slučaju obavijestiti izvoditelja radova ustanovljujući vrstu greške na koju se odnosi potraživanje, pa se stoga raskidom ugovora ugasila tužiteljeva obveza na izvođenje radova koja uključuje i obvezu dobrog izvršenja posla. U predmetu pak Pž-215/2024-4 od 19. ožujka 2025. utvrđeno da tužitelj kao izvođač radova nije niti bio u obvezi izvršavati radove protivno formiranim građevinskim česticama i valjanoj dokumentaciji.

8.1. Stoga se ne može uzeti da su pravna shvaćanja u navedenim odlukama suprotna shvaćanju zauzetom u pobijanoj odluci.

9. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

10. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug