REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-611/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, kojeg zastupa punomoćnik JĐ, dipl. pravnik, protiv tuženika Mikronis d.o.o., Zagreb, Nova cesta 166, OIB:59964152545, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Talon gradnja d.o.o., Zagreb, Šoštarićeva 10, OIB:73868026827, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1520/2025-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-725/2024-19 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1520/2025-2 od 7. svibnja 2025. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-725/2024-19 od 28. veljače 2025. u točkama I. i II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Gilbota u Zagrebu, posl. br. Ovrv-72444/2023, UPP/OS-Ovrv-1042/2023 od 16. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 949,29 eura zajedno sa zateznim kamatama, kao i u dijelu o troškovima postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznom kamatom (toč. I.) Naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 863,66 eura (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 281,25 eura (toč. III.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Gilbota u Zagrebu, posl. br. Ovrv-72444/2023, UPP/OS-Ovrv-1042/2023 od 16. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 174,49 eura zajedno sa zateznim kamatama.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3635/2025-2 od 13. siječnja 2026. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja zbog slijedećih pitanja:

„1. Može li se tuženik smatrati poštenim posjednikom ¼ dijela poslovnog prostora koji se nesporno nalazi u imovini tužitelja, a u koji je od strane umješača bespravno uveden prilikom sklapanja ugovora o zakupu za ¾ dijela istog poslovnog prostora u vlasništvu umješača?

2. Je li umješač kao vlasnik ¾ dijela predmetnog poslovnog prostora isključivo pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na okolnosti da je tuženik zaključio ugovor o zakupu s umješačem kao vlasnikom ¾ dijela predmetnog poslovnog prostora, a ne cijelog poslovnog prostora, zbog čega tuženiku nije moglo ostati nepoznato da mu ne pripada pravo na posjed cjelokupnog poslovnog prostora?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

6. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

7. Revizija je osnovana.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.123,78 eura na ime mjesečne naknade za korištenje nekretnine, kojom tužitelj ima pravo upravljati i to ¼ dijela poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa], u razdoblju od siječnja 2023. do travnja 2023. od strane tuženika.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je sporni poslovni prostor pravomoćnim djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/01-01/38, Ur.broj: 251-14-02/104-06-49 od 27. ožujka 2006. bio dan u vlasništvo (vraćen) JĐR, VĐR i VĐ svakome u 1/4 dijela koji su potom navedeni poslovni prostor prodali umješaču Talon gradnji d.o.o. Zagreb,

- da je kao vlasnik spornog poslovnog prostora u zemljišnim knjigama upisan umješač Talon gradnja d.o.o. kao suvlasnik u 3/4 dijela i tužitelj kao suvlasnik u ¼ dijela,

- da u tijeku upravnog postupka nije odlučeno o zahtjevu HĐR za vraćanje 1/4 vlasništva spornog poslovnog prostora pa navedenom imovinom u smislu odredbe čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine", broj 90/92, 76/93, 69/95, 14/97 i 36/98) i čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99 i 51/00) upravlja Grad Zagreb,

- da je tuženik kao zakupoprimac sklopio 20. listopada 2011. Ugovor o zakupu poslovnog prostora s umješačem Talon gradnja d.o.o. kao zakupodavcem u odnosu na cijeli poslovni prostor,

- da iz Zapisnika o očevidu od 21. ožujka 2013. i 25. listopada 2018. proizlazi da je tuženik koristio poslovni prostor smješten u uličnom prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije i sanitarnog čvora, površine 141,14 m2 na temelju Ugovora o zakupu, dok iz nalaza i mišljenja vještaka za građevinarstvo proizlazi da je poslovni prostor koji koristi tuženik nastao pregrađivanjem i oblaganjem knauf pločama, a da prostor koji koristi tuženik iznosi 107,57 m2.

- da je tužitelj podneskom od 26. studenog 2024. smanjio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 174,49 eura sa zateznom kamatom.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ukinuli platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata zaključivši da tuženik ima valjani pravni temelj za posjed prostora (Ugovor o zakupu sklopljen s Talon gradnja d.o.o.) i da nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na prostor, jer koristi samo prostor u veličini i vlasništvu umješača pa zaključuju da je tuženik pošteni posjednik sve pozivom na čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25 – dalje: ZVDSP) i čl. 451. st. 3. ZPP.

12. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-15/2024-2 od 19. veljače 2025. i Rev-1350/2024-4 od 30. rujna 2024. povodom odlučivanja o istovrsnom tužbenom zahtjevu, između istih stranaka i za isti poslovni prostor, samo za drugo utuženo razdoblje, već je dan odgovor na predmetna revizijska pitanja.

13. Tako je u odnosu na drugo postavljeno pitanje kojim tužitelj osporava stajalište nižestupanjskih sudova prema kojem je za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje tuđe stvari u svoju korist pasivno legitimiran umješač, a ne tuženik, u odluci Rev- 15/2024-2 od 19. veljače 2025. izraženo sljedeće pravno shvaćanje:

„…pored obveze koja proizlazi iz ugovora o zakupu, koji obvezuje ugovorne strane, u ovom slučaju tuženika i umješača, koji se nalaze u obveznopravnom odnosu, postoji i stvarnopravni odnos koji se temelji na odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP a koji postoji između tužitelja kao vlasnika stvari i svakoga onoga koji neovlašteno posjeduje (suposjeduje) tuđu stvar. Naime, pravni posao koji postoji između tužitelja i umješača nema baš nikakav utjecaj na stvarnopravni odnos između tužitelja kao vlasnika i tuženika kao osobe koju je tužitelj na temelju svog prava vlasništva ovlašten isključiti iz posjeda svoje stvari, jer se s njim ne nalazi u nekom obveznopravnom odnosu, iz kojeg bi postojalo pravo tuženika koje sprečava vlasničkopravni zahtjev tužitelja.

Dakle, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da to što je tuženik za dio prostora zakupninu plaćao umješaču kao zakupodavcu, ne isključuje njegovu obvezu prema tužitelju kao stvarnopravnom ovlašteniku naknade za koristi koje je imao posjedovanjem i korištenjem tog dijela prostora u utuženom razdoblju bez pravne osnove, prema vlasniku."

14. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, a koje je vezano za poštenje tuženika, kao posjednika poslovnog prostora, u odnosu na ¼ dijela poslovnog prostora, koji se nalazi u imovini tužitelja, iako prema ocjeni nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik koristio ¾ dijela istog poslovnog prostora u vlasništvu umješača, valja reći da unatoč vršenim preinakama predmetnog poslovnog prostora nastalim pregrađivanjem i oblaganjem knauf pločama, čime je prostor podijeljen na ¾ i ¼ površine, sve dok se suvlasništvo ne razvrgne, svaki od suvlasnika koristi cijeli prostor u idealnom dijelu koji se odnosi na njegov suvlasnički dio.

15. Naime, kad postoji suvlasništvo neke stvari uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (čl. 37. ZVDSP).

16. Tako je vezano za prvo postavljeno pitanje, u odluci Rev-1350/2024-4 od 30. rujna 2024. izraženo sljedeće pravno shvaćanje, a koje glasi:

„Tuženik, koji je bespravno koristio poslovni prostor, jer s tužiteljem koji upravlja ¼ dijela poslovnog prostora nije sklopio ugovor o zakupu, je nepošteni posjednik u odnosu na tužitelja neovisno o tome što je na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s vlasnikom ¾ dijela poslovnog prostora uveden u posjed cjelokupnog poslovnog prostora od strane zakupodavca i za cjelokupni poslovni prostor plaća zakupninu. Naime, tuženik je sukladno čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13, 60/13, 108/17, 63/19 i 128/22) mogao izvršiti uvid u zemljišne knjige, a time je mogao i znati da je umješač vlasnik samo ¾ dijela poslovnog prostora što ga čini nepoštenim posjednikom ¼ dijela poslovnog prostora.“

17. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora, za sada činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu glede osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković