REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-645/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) Stečajna masa iza Slobodna plovidba d.d. u stečaju, Zadar, Dalmatinskog sabora 3, OIB: 91626455900, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ivanka Bosotina iz Zadra, a nju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Rude i partneri, j.t.d. iz Šibenika, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Adut konzalting d.o.o. Split, OIB: 00250278976, koga zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Imex banke d.d. Split, OIB: 99326633206, koju zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, Jadranske banke d.d. Šibenik, OIB: 02899494784, koju zastupa punomoćnik Josip Kardum, odvjetnik u Zagrebu i Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi poništenja ugovora i utvrđenja odlučujući o reviziji tužitelja i umješača na strani tužitelja Imex banke d.d. i Republike Hrvatske protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7541/13-4 od 14. travnja 2015. kojima je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-589/11 od 26. srpnja 2013., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja Imex Banke d.d. i Republike Hrvatske u odnosu na presudu kao neosnovane.

r i j e š i o  j e:

Odbacuju se revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja Imex Banke d.d. i Republike Hrvatske kao nedopuštene u odnosu na rješenje o trošku.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništavan Sporazum o prijenosu vlasništva na nekretninama, pokretnoj stvari i prijenosu poslovnih udjela, radi osiguranja potraživanja koji je solemniziran (potvrđen) između društava Adut konzalting d.o.o. Split kao vjerovnika i društva Slobodna plovidba d.d. Šibenik kao dužnika, dana 13. svibnja 1998. godine u uredu Javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod poslovnim brojem OU-152/98, ukida se klauzula ovršnosti koju je ovaj sporazum u obliku javnobilježničkog akta imao, a ujedno se prema stečajnoj masi poništavaju i svi pravni učinci koje je ovaj sporazum proizveo.

2. Utvrđuje se da je ništavan i bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Poziv Javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita od 04. siječnja 1999. godine broj OU-1/99-1 koji poziv je bio upućen Slobodnoj plovidbi d.d. Šibenik i imao je oblik javnobilježničkog zapisnika te se poništavaju u odnosu na stečajnu masu tužitelja sve pravne posljedice istog poziva.

3. Utvrđuje se da su ništave i bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja potvrde Javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita od 22. siječnja 1999. godine broj OU-1/99-2, OU-1/99-3, OU-1/99-4 i OU-1/99-5 koje potvrde su imale snagu ovršnog javnobilježničkog akta, ukida se ovršnost svih javnobilježničkih akata i poništavaju se u odnosu na stečajnu masu tužitelja sve pravne posljedice istih, te se utvrđuje da tuženik nije postao punopravni vlasnik:

a) na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku označenih kao čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada površine 634 m2, a koja se sastoji od

- prizemlje – garaža na zapadnoj strani zgrade površine 56,70 m2, sklonište površine 57 m2, do kojih se dolazi iz garaže, kotlovnica površine 18,25 m2, prostor za agregat površine 10,50 m2, spremnik za gorivo površine 36,40 m2, priručno skladište površine 20,10 m2, sklonište površine 97,76 m2, koje se nalazi na sjevernoj strani zgrade;

- polukat – arhiva površine 56,70 m2, koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu zgrade i ulazi preko stepenica s prvog kata stare zgrade;

- prvi kat – u naravi poslovni prostor površine 338,50 m2 i u razini prvog kata uz

[adresa] parkiralište površine 70 m2;

- drugi kat – u naravi poslovni prostor površine 330,60 m2;

- potkrovlje zgrade;

b) na nekretninama označenim kao čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 249 m2, u naravi zgrada ukupne površine 1104,80 m2; c) na pokretninama, i to dizalici (travel lift) proizvođača ASCOM Padova, Italija, tip BOAT CRANE, PRAT PA 260, serijski broj [serijski broj], godina proizvodnje 1990., inventurni broj II76, koja se nalazi u marini društva Brodogradliište i marina d.o.o. Betina u Betini;

d) niti je postao punopravni stjecatelj poslovnih udjela u trgovačkim društvima Školjić d.o.o. Jezera upisan u sudskom registru pod MBS: 06008513 i Brodogradilište i marina d.o.o. Betina pod MBS: 060013176.

4. Utvrđuje se da su ništave i bez bilo kakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja pravne radnje zasnovane između tužitelja – stečajnog dužnika Slobodne plovidbe d.d. u stečaju Šibenik i ŠKZ FINŠTED Split, i to: zaključenje ugovora o zalogu od 26. studenoga 1996. godine, ovjerenog kod Javnog bilježnika Igora Lučeva u Šibeniku pod brojem OU-181/96, kao i zaključenje ugovora o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina od 10. travnja 1997. godine, a time i bilo kakva založna prava tuženika Adut konzalting d.o.o. Split na čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nad poslovnim udjelom tužitelja Slobodne plovidbe d.d. u stečaju Šibenik koji drži u Brodogradilištu i marini d.o.o. Betina."

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Sporazum o prijenosu vlasništva na nekretninama, pokretnoj stvari i prijenosu poslovnih udjela, radi osiguranja potraživanja koji je solemniziran (potvrđen) između društava Adut konzalting d.o.o. Split kao vjerovnika i društva Slobodna plovidba d.d. Šibenik kao dužnika, dana 13. svibnja 1998. godine u uredu Javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod poslovnim brojem OU-152/98.

2. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnina pobliže navedenih pod točkom I. - 3 a) i 3 b) izreke ove presude, pokretnina navedenih pod točkom I. – 3 c) izreke ove presude, kao i imatelj poslovnih udjela u trgovačkim društvima navedenim pod točkom I. – 3 d) izreke ove presude, pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude kod Općinskog suda u Šibeniku zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I. – 3 a) i 3 b) izreke na svoje ime uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe prava vlasništva na ovim nekretninama sa imena tuženika, u cijelosti, te je tuženik dužan označene nekretnine predati tužitelju u isključivi i nesmetani posjed u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik predati tužitelju pokretnine navedene pod točkom I. – 3 c) izreke ove presude, te je ujedno dužan trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u knjizi poslovnih udjela trgovačkog društva Školjić d.o.o. Jezera i trgovačkog društva Brodogradilište i marina d.o.o. Betina u pisanih u sudski registar, upiše kao imatelj poslovnih udjela i u broju i veličini kako je tužitelj bio upisan prije Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, pokretnoj stvari i prijenosu poslovnih udjela radi osiguranja potraživanja koji je sklopljen i solemniziran dana 13. svibnja 1998. godine u uredu Javnog bilježnika Igora Lučeva u Šibeniku pod poslovnim brojem OU-152/98.

4. Dužan je tuženik predati tužitelju u nesmetani posjed i slobodno raspolaganje svu imovinu i prava trgovačkog društva Školjić d.o.o. Jezera upisanog u sudski registar pod MBS: 06008513 i trgovačkog društva Brodogradilište i marina d.o.o. Betina upisanog u sudski registar pod MBS: 060013176.

5. Utvrđuje se da nekretnine navedene pod točkom I. – 3 a) i 3 b) izreke presude, pokretnine označene pod točkom I. – 3 c) izreke presude, te poslovni udjeli u trgovačkim društvima pobliže označenim pod točkom I. – 3 d) izreke presude čine stečajnu masu tužitelja."

III. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je temeljem ugovora o zalogu od 26. studenoga 1996. godine sklopljenog između ŠKS FINŠTED Split, Hrvojeva 12, pravnog prednika protutužitelja i Slobodna plovidba d.d. Šibenik, Draga 2, zasnovano založno pravo u korist založnog vjerovnika Adut konzalting d.o.o. Split, Hrvojeva 12, na teret sljedećih nekretnina tvrtke Slobodna plovidba d.d. u stečaju Šibenik, a radi osiguranja tražbina u iznosu od 10.000.000,00 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 2.801.905,39 DEM (1.432.591,43 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama.

Popis nekretnina:

[katastarska općina]

zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada površine 634 m2, a koja se sastoji od: a) prizemlje – garaža na zapadnoj strani zgrade površine 56,70 m2, sklonište površine 57 m2, do kojih se dolazi iz garaže, kotlovnica površine 18,85 m2, prostor za agregat površine 10,50 m2, spremnik za gorivo površine 36,40 m2, priručno skladište površine 20,10 m2, sklonište površine 97,76 m2, koje se nalazi na sjevernoj strani zgrade

b) polukat – arhiva površine 56,70 m2, koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu zgrade i ulazi preko stepenica s prvog kata stare zgrade

c) prvi kat – u naravni poslovni prostor površine 338,50 m2 i u razini prvog kata uz [adresa], parkiralište površine 70 m2

d) drugi kat – u naravi poslovni prostor površine 330,60 m2

e) potkrovlje zgrade i

zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] površine 249 m2, u naravi zgrada ukupne površine 1104,80 m2

2. Utvrđuje se da je temeljem ugovora o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina od 10. travnja 1997. godine sklopljenog između tvrtke ŠKS FINŠTED Split, Hrvojeva 12, pravnog prednika protutužitelja i Slobodna plovidba d.d. Šibenik, zasnovano založno pravo u korist založnog vjerovnika Adut konzalting d.o.o. Split, Hrvojeva 12, na teret poslovnih udjela koje tvrtka Slobodna plovidba d.d. u stečaju Šibenik drži u tvrtci Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, a radi osiguranja tražbine u iznosu od 31.398.048,44 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 8.780.705,98 DEM (4.489.572,54 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama.

Poslovni udjeli:

- poslovni udjel od 100% koga Slobodna plovidba d.d. u stečaju Šibenik drži u tvrtci Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, Nikole Škevina bb, MBS: 060013176,

3. Dužan je tužitelj-protutuženik Slobodna plovidba d.d. u stečaju Šibenik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, ispustiti tuženiku-protutužitelju Adut konzalting d.o.o. Split, ispravu podobnu za upis založnog prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina], pobliže označenim pod točkom III. – 1. izreke presude, i poslovnim udjelima u knjizi poslovnih udjela Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, pobliže navedenim u točki III.

– 2. izreke presude, a radi osiguranja tražbine tvrtke Adut konzalting u iznosu od 10.000.000,00 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 2.801.905,39 DEM (1.432.591,43 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama, odnosno na iznos od 31.398.048,44 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 8.780.705,98 DEM (4.489.572,54 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama, jer će u protivnom slučaju takvu ispravu nadomjestiti ova presuda, što je tužitelj-protutuženik dužan trpjeti."

IV. Svaka stranka, kao i umješači, snose svoj trošak postupka.“.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-589/11 od 26. srpnja 2013. u točki I., podtočkama 1., 2. i 3., te u dijelu podtočke 4. njene izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništavi ugovori o zalogu sklopljeni između tužitelja i ŠKZ Finšted Split 26. studenoga 1996. i 10. travnja 1997.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P -589/11 od 26. srpnja 2013. u točkama II., III. i IV. njene izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Sporazum o prijenosu vlasništva na nekretninama, pokretnoj stvari i prijenosu poslovnih udjela, radi osiguranja potraživanja (potvrđen) sklopljen 13. svibnja 1998. između tuženika, kao vjerovnika i tužitelja, kao dužnika i solemniziran od strane javnog bilježnika Igora Lučeva iz Šibenika pod poslovnim brojem OU - 152/98.

2. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužitelj isključivi vlasnik: a) nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku označenih kao čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada površine 634 m2, a koja se sastoji od prizemlja – garaža na zapadnoj strani zgrade površine 56,70 m2, sklonište površine 57 m2, do kojih se dolazi iz garaže, kotlovnica površine 18,25 m2, prostor za agregat površine 10,50 m2, spremnik za gorivo površine 36,40 m2, priručno skladište površine 20,10 m2, sklonište površine 97,76 m2, koje se nalazi na sjevernoj strani zgrade; polukata – arhiva površine 56,70 m2, koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu zgrade i ulazi preko stepenica s prvog kata stare zgrade; prvog kata – poslovni prostor površine 338,50 m2 i u razini prvog kata uz [adresa] parkiralište površine 70 m2; drugog kata – poslovni prostor površine 330,60 m2 i potkrovlje zgrade; b) nekretnina označenih kao čest. zgr. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 249 m2, u naravi zgrada ukupne površine 1104,80 m2; c) pokretnine- dizalice (travel lift) proizvođača ASCOM Padova, Italija, tip BOAT CRANE, PRAT PA 260, serijski broj [serijski broj], godina proizvodnje 1990., inventurni broj II76, koja se nalazi u marini društva Brodogradliište i marina d.o.o. u Betini; d) poslovnih udjela u društvima Školjić d.o.o. Jezera i Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, pa se tužitelj ovlašćuje da na temelju ove presude kod Općinskog suda u Šibeniku zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe prava vlasništva na ovim nekretninama s imena tuženika, u cijelosti, te je tuženik dužan označene nekretnine predati tužitelju u isključivi i nesmetani posjed u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik predati tužitelju navedenu pokretninu, te je dužan trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u knjizi poslovnih udjela društva Školjić d.o.o. Jezera i trgovačkog društva Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, upiše kao imatelj poslovnih udjela i u broju i veličini kako je tužitelj bio upisan prije Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, pokretnoj stvari i prijenosu poslovnih udjela radi osiguranja potraživanja koji je sklopljen i solemniziran 13. svibnja 1998. u uredu Javnog bilježnika Igora Lučeva u Šibeniku pod poslovnim brojem OU-152/98.

4. Dužan je tuženik predati tužitelju u nesmetani posjed i slobodno raspolaganje svu imovinu i prava društva Školjić d.o.o. Jezera i Brodogradilište i marina d.o.o. Betina.

5. Utvrđuje se da navedene nekretnine, pokretnina i poslovni udjeli čine stečajnu masu tužitelja.“

2. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je na temelju ugovora o zalogu od 26. studenoga 1996. godine sklopljenog između ŠKS Finšted Split, i tužitelja, zasnovano založno pravo u korist tuženika, kao založnog vjerovnika, na teret tužiteljevih nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada površine 634 m2, a koja se sastoji od: a) prizemlje – garaža na zapadnoj strani zgrade površine 56,70 m2, sklonište površine 57 m2, do kojih se dolazi iz garaže, kotlovnica površine 18,85 m2, prostor za agregat površine 10,50 m2, spremnik za gorivo površine 36,40 m2, priručno skladište površine 20,10 m2, sklonište površine 97,76 m2, koje se nalazi na sjevernoj strani zgrade, b) polukat – arhiva površine 56,70 m2, koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu zgrade i ulazi preko stepenica s prvog kata stare zgrade, c) prvi kat – u naravni poslovni prostor površine 338,50 m2 i u razini prvog kata uz [adresa], parkiralište površine 70 m2, d) drugi kat – u naravi poslovni prostor površine 330,60 m2 i e) potkrovlje zgrade, kao i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] površine 249 m2, u naravi zgrada ukupne površine 1104,80 m2, a radi osiguranja tražbine u iznosu od 10.000.000,00 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 2.801.905,39 DEM (1.432.591,43 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama.

2. Utvrđuje se da je na temelju ugovora o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina od 10. travnja 1997. sklopljenog između tvrtke ŠKS Finšted Split i tužitelja, zasnovano založno pravo u korist tuženika, kao založnog vjerovnika na teret 100% poslovnih udjela koje tužitelj drži u društvu Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, a radi osiguranja tražbine u iznosu od 31.398.048,44 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 8.780.705,98 DEM (4.489.572,54 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama.

3. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, ispustiti tuženiku, ispravu podobnu za upis založnog prava na navedenim nekretninama u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i poslovnim udjelima u knjizi poslovnih udjela Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, a radi osiguranja tuženikove tražbine u iznosu od 10.000.000,00 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 2.801.905,39 DEM (1.432.591,43 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama, odnosno u iznosu od 31.398.048,44 kn, što na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 8.780.705,98 DEM (4.489.572,54 Eura), sa kamatama, troškovima i nuzgredicama, jer će u protivnom takvu ispravu nadomjestiti ova presuda, što je tužitelj dužan trpjeti.“

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od

1,485.018,75 kn (jedanmilijunčetristoosamdesetpettisućaosamnaest kuna i sedamdesetpet lipa) u roku osam dana.

4. Nalaže se tuženiku da umješaču Imex banci d.d Split naknadi parnične troškove u iznosu od 7.637,50 kn (sedamtisućašestotridesetsedam kuna i pedeset lipa), umješaču Jadranskoj banci d.d Šibenik u iznosu od 7.637,50 kn (sedamtisućašestotridesetsedam kuna i pedeset lipa), i umješaču Republici Hrvatskoj u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna), sve u roku osam dana.

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-589/11 od 26. srpnja 2013. u dijelu podtočke 4. točke I. njene izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su bez učinka prema stečajnoj masi pravne radnje zasnovane između tužitelja i ŠKZ Finšted Split zaključenjem ugovora o zalogu od 26. studenoga 1996. i ugovora o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina od 10. travnja 1997. i tužba se u tome dijelu odbacuje kao nepravovremena.“ .

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli tužitelj i umješači na strani tužitelja Imex banka d.d. i Republika Hrvatska zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o parničnom trošku na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Svi predlažu da revizijski sud pobijanu odluku preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na revizije je odgovorio tuženik. Tuženik osporava navode tužitelja i umješača na strani tužitelja iz revizija te traži naknadu troška na odgovor.

5. Revizije nisu osnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a nisu dopuštene u odnosu na odluku o trošku.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju revidenti.

7.2. Tužitelj kao i umješači na strani tužitelja podnose reviziju i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi s čl. 221a. ZPP jer tvrde da je drugostupanjski sud donio odluku pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja bez da je proveo dokaze koje je tužitelj predložio.

7.3. U pogledu navoda revidenata treba reći da su u ovom predmetu nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da je činjenično stanje u dostatnoj mjeri razjašnjeno, te da se dokazima koje su predložili tužitelj i umješači ne bi utvrdile nove činjenice.

7.4. Zbog navedenog u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221a. ZPP, pa zbog svega naprijed izloženog nije ostvaren revizijski razlog navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7.5. Revidenti neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 261. ZPP. Naime, revizijskim navodima tužitelj i umješači pokušavaju osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda preocjenjujući izvedene dokaze, a što su sadržajno zapravo prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Pri tome revidenti gube iz vida odredbu čl. 8. ZPP, prema kojoj je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je ugovorom o zajmu br. 1468, sklopljenim 12. studenoga 1996. između ŠKS Finšted d.o.o. Split, kao zajmodavca, i tužitelja, kao zajmoprimca, zajmoprimcu odobren zajam u iznosu od 10.000.000,00 kn uz mjesečnu kamatnu stopu od 2,8%, na rok od 90 dana,

- da su kao osiguranje potraživanja iz tog ugovora, iste stranke 26. studenoga 1996. sklopile ugovor o zalogu kojim je tužitelj dao u zalog navedenom vjerovniku svoje nekretnine (pobliže opisane u ugovoru) pa je na temelju rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku od 4. prosinca 1996. provedena uknjižba prava zaloga na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama,

- da je također, radi osiguranja istog potraživanja između navedenih stranka, 10. travnja 1997., sklopljen ugovor o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina,

- da je ugovorom o cesiji od 24. prosinca 1997. sklopljenim između vjerovnika ŠKS Finšted d.o.o. Split, kao cedenta, i tuženika, kao cesionara, ŠKS Finšted d.o.o. Split ustupio tuženiku tražbinu koju ima prema tužitelju na temelju ugovora o zajmu br. 1468 u iznosu od 14.460.892,04 kn sa svim sporednim pravima koja proizlaze iz osnovnog potraživanja kojeg tuženik ima prema tužitelju, kao zajmoprimcu,

-da su tuženik i tužitelj 7. svibnja 1998. sklopili Sporazum stranaka o uređenju međusobnih odnosa u svezi ugovora o cesiji od 24. prosinca 1997., na temelju kojeg tuženik ima prema tužitelju, kao zajmoprimcu, položaj zajmodavca iz ugovora o zajmu od 12. studenoga 1996., sa svim pravima i obvezama svog prednika,

- da je prema tom sporazumu potraživanje tuženika, kao zajmodavca, prema tužitelju, kao zajmoprimcu, na dan 15. travnja 1998. iznosilo 14.909.764,29 kn (članak 3.), dogovorena je nova kamatna stopa od 2,2% mjesečno (članak 4.), novi rok dospjelosti (članak 5.) i nova sredstva osiguranja koja su zamjena za dotadašnja sredstva osiguranja (članak 6.) na ime i u korist cesionara (tuženika)

- da su nakon toga na temelju Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa, tuženik, kao vjerovnik, i tužitelj, kao dužnik, zaključili Sporazum o prijenosu prava vlasništva kojim je dužnik na vjerovnika prenio vlasništvo nad svojim nekretninama, pokretninama i poslovnim udjelima (uz nekretnine i poslovni udjel u društvu Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, koje su bile predmet založnog prava, tuženik je prenio i pokretnu stvar-dizalicu i poslovni udjel društva Školjić d.o.o. Jezera) sve na način opisan tim sporazumom. U njemu se, između ostalog, navodi da su stranke suglasne da postoji novčano potraživanje vjerovnika prema dužniku, a prema sporazumu od 7. svibnja 1998., u iznosu od 14.909.764,29 kn sa 2,2% kamate mjesečno, uvećano za obračunati porez na dodanu vrijednost, počevši od 15. travnja 1998. do isplate, koje potraživanje dospijeva na naplatu 31. prosinca 1998.

- da je nakon dospijeća tražbine utvrđene sporazumom, proveden postupak propisan odredbom članka 277. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96) koji je tada bio na snazi, tako da je javni bilježnik uputio tuženiku poziv za očitovanje zahtijeva li da se nekretnine i pokretnina prodaju, a poslovni udjeli unovče uz upozorenje na posljedice propuštanja,

- da je tužitelj propustio rok za očitovanje, pa je javni bilježnik izdao potvrde da je tuženik postao punopravni stjecatelj stvari i prava prenesenih u fiducijarno vlasništvo i na temelju toga ovlašten zatražiti odgovarajuće upise u javne knjige,

- da je tuženik proveo propisane postupke, pa su u vrijeme pokretanja ovoga postupka predmetne stvari i prava bili upisani kao vlasništvo tuženika i nalaze se u njegovom posjedu.

10. Suprotno revizijskim navodima revidenata pravilno je pobijanom presudom utvrđeno da Sporazum o prijenosu prava vlasništva kao ni javnobilježnički akti (poziv javnog bilježnika i potvrda o učinjenom priopćenju), kao i ugovori o zalogu sklopljeni između tužitelja i ŠKZ Finšted Split nisu ništavi.

11. Sukladno odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 112/99 i 88/01; - dalje: ZOO) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.1. I tužitelj i umješači svoj zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnih akata temelje na tvrdnjama da se u vrijeme sklapanja tih pravnih poslova tužitelj nalazio u iznimno teškoj financijskoj situaciji i u stanju visoke zaduženosti, a tuženik je to stanje iskoristio, pa se po mišljenju tužitelja radi o špekulantskom izigravanju ostalih vjerovnika čija su potraživanja ostala nenaplaćena. Nadalje navode kako je ugovaranjem visokih kamata ugovorena nesrazmjerna korist u korist tuženika.

11.2. Nižestupanjski sudovi pravilno obrazlažu da je u postupku provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje te je vještak Buljan naveo da je za ondašnje vremensko razdoblje i prilike u kojima su se tada sklapali slični ugovori visina kamatne stope bila uobičajena, također da je i način obračuna kamata i određivanje dospijeća uobičajen za tadašnje vrijeme i u skladu sa zakonskim propisima i pravilima struke. Vještak nadalje navodi da je tužitelj u predmetnom razdoblju ugovarao i plaćao kamate koje su bile iste visine pa čak i veće od ovdje ugovorenih, te da su se ugovorene kamate kretale u okvirima prosječnih vrijednosti kamatnih stopa u Republici Hrvatskoj u to vrijeme.

11.3. Nadalje revidenti navode kako su predmetni akti ništavi jer da ih je u ime tužitelja sklopio tadašnji direktor tužitelja GE, na štetu tužitelja s obzirom na to da je potraživanje tuženika osigurano višestruko većom imovinom nego što je bilo tuženikovo potraživanje.

11.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka međutim proizlazi da je vrijednost imovine koja je prenesena u vlasništvo tuženika manja od vrijednosti tuženikove tražbine, te da je u vrijeme dospijeća ona pokrivala 74,19% tražbine. Stoga i ovaj revizijski navod nije osnovan.

11.5. Iz navedenih razloga pravilno su sudovi utvrdili te revidenti nisu revizijskim navodima uspjeli osporiti da zakonski zastupnik tužitelja nije zlouporabio svoj položaj osobe ovlaštene za zastupanje, te postupao protivno odredbi čl. 103. ZOO, a što bi dovelo do ništetnosti predmetnih ugovora.

12. U odnosu na točku II. pobijane presude drugostupanjskog suda valja reći da se pravilno sud poziva na čl. 131. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 161/98 – dalje: SZ) koji je glasio:

„(1) Pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.“

12.1. S obzirom da je pobijani Sporazum sklopljen u svibnju 1998., a stečajni postupak nad tužiteljem je otvoren 1999., pravna radnja je poduzeta unutar navedenog zakonskog roka.

12.2. Nadalje zakon propisuje da pravna radnja koju je dužnik poduzeo mora biti poduzeta s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, dakle da je htio oštetiti vjerovnike odnosno da je znao da će kao posljedica takve radnje nastupiti oštećenje vjerovnika i na takvu je posljedicu pristao.

12.3. Iz provedenih dokaza proizlazi da je Ugovorom o zalogu od 12. studenog 1996. tužitelju odobren zajam u iznosu 10.000.000,00 kuna uz mjesečnu kamatnu stopu od 2,8% te rok otplate od 90 dana. 24. prosinca 1997. ugovorom o cesiji potraživanje je ustupljeno tuženiku, te je tuženik sa tužiteljem sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa 7. svibnja 1998. i to prvenstveno iz razloga što tužitelj nije niti djelomično otplatio predmetni zalog, te je stoga navedenim Sporazumom suglasno utvrđeno da novčano potraživanje vjerovnika prema dužniku, a prema sporazumu od 7. svibnja 1998., sada iznosi 14.909.764,29 kn sa 2,2% kamate mjesečno, uvećano za obračunati porez na dodanu vrijednost, počevši od 15. travnja 1998. do isplate, koje potraživanje dospijeva na naplatu 31. prosinca 1998., te se kao osiguranje navedenog potraživanja zaključuje Sporazum o prijenosu prava vlasništva kojim je dužnik na vjerovnika prenio vlasništvo nad svojim nekretninama, pokretninama i poslovnim udjelima (uz nekretnine i poslovni udjel u društvu Brodogradilište i marina d.o.o. Betina, koje su bile predmet založnog prava, tuženik je prenio i pokretnu stvar - dizalicu i poslovni udjel društva Školjić d.o.o. Jezera) sve na način opisan tim sporazumom.

12.4. Ovdje valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj obezvrijedio zalog na poslovnom udjelu društva Brodogradilište i marina d.o.o. tako što je omogućio upis založnog prava u korist Jadranske banke d.d. te je stoga sukladno odredbi čl. 326. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; - dalje: ZV) koja odredba propisuje da ukoliko se pokaže da zalog ima neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik nije znao niti trebao znati kad je zalog primio u posjed, a zbog kojega zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane tražbine, založni je vjerovnik ovlašten zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog, tuženik imao pravo od tužitelja tražiti drugi primjereni zalog.

12.5. Što se tiče znanja tuženika da tužitelju prijeti nesposobnost za plaćanje, pravilno drugostupanjski sud navodi da su tužitelju u 3. i 4. mjesecu 1998. uplaćena interventna sredstva od strane Vlade Republike Hrvatske na ime započete sanacije u iznosu od 1.500.000,00 USD, iz čega proizlazi da je tužitelj vršio plaćanja koja nisu bila evidentirana na računu kod Financijske agencije, te da upravo ta okolnost ukazuje na to da tuženik nije mogao znati za tužiteljevu namjeru oštećenja vjerovnika, ukoliko je ona uopće postojala, s obzirom na to da je tužitelj zajedno s Vladom Republike Hrvatske pripremio sanacijski program koji obuhvaća plan rada i razvoja u idućem razdoblju.

13. Glede postojanja bliske veze između tužitelja i tuženika pravilno drugostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 136. st. 2. SZ, bliskim osobama dužnika pravne osobe u smislu toga Zakona smatraju se: 1. članovi upravnih i nadzornih tijela i osobno odgovorni članovi dužnika kao i osobe koje u kapitalu dužnika sudjeluju s više od jedne četvrtine, 2. osoba ili društvo koji zbog svoje položajno-pravne ili radno- ugovorne veze s dužnikom imaju priliku biti upoznati s gospodarskim položajem dužnika i 3. osoba koja stoji u osobnoj vezi opisanoj u stavku 1. ovoga čl . s jednom od osoba navedenom pod točkom 1. ili 2. ovoga st., osim ako su osobe naznačene pod točkom 1. ili 2. ovoga st. zakonom obvezane na čuvanje tajne o poslovima dužnika.

13.1. Revidenti navode da je društvo List d.o.o. čiji je član uprave i vlasnik poslovnog udjela BE istodobno vlasnik i član uprave ŠKZ Finšted i Adut Konzalting d.o.o., radilo revizorska izvješća za tužitelja za 1996. i 1997. godinu, te da je stoga tuženiku bilo poznato financijsko stanje tužitelja te da tužitelju prijeti stečaj.

13.2. Drugostupanjski sud međutim pravilno navodi da tužitelj nije dokazao da je upravo BE obavljao reviziju tužiteljevog poslovanja, kao i činjenicu da je sklapanje predmetnog Sporazuma odobrio i nadzorni odbor tužitelja.

14. Radi svega navedenog pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje namjere tužitelja da sklapanjem predmetnog sporazuma s tuženikom izravno ošteti svoje vjerovnike, te posebno da je tuženik znao za tu namjeru, pa stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje da je ta pravna radnja bez učinka prema stečajnoj masi i da je tuženik dužan vratiti sve imovinske koristi stečene na osnovi te radnje.

15. U odnosu na zahtjev da se utvrdi da su ništave i bez bilo kakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja pravne radnje zasnovane između tužitelja- stečajnog dužnika Slobodne plovidbe d.d. u stečaju Šibenik i ŠKZ Finšted Split i to ugovor o zalogu od 26. studenog 1996. sklopljen između ŠKS Finšted d.o.o. Split i tužitelja, kao i ugovor o zalogu udjela u poduzeću Brodogradilište i marina d.o.o. Betina sklopljen među istim strankama 10. travnja 1997., pravilno su sudovi utvrdili da su za podnošenje takve tužbe protekli rokovi propisani čl. 141. stavak 2. Stečajnog zakona, jer je tužitelj takav tužbeni zahtjev postavio 2005., a stečajni postupak otvoren je 1999. godine.

15.1. Odredba čl. 141. st. 2. SZ glasi:

„(2) Tužba za pobijanje pravnih radnji može se podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnoga postupka, a najkasnije do zaključenja stečajnoga postupka.“

15.2. Tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 141. st. 7. SZ koja propisuje da se pravne radnje dužnika mogu pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskoga ograničenja iz st. 2. ovoga čl.. Međutim pravilno drugostupanjski sud otklanja ovaj prigovor tužitelja s obzirom da tužitelj nije istakao takav prigovor protiveći se protutužbenom zahtjevu, nego je istakao tužbeni zahtjev o kojem je sud dužan odlučiti, te je pravilno na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a u tome dijelu odbacio tužbu.

16. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije tužitelja i umješača odbiti kao neosnovane.

17. U odnosu na revizije u dijelu kojim pobijaju drugostupanjsku odluku u odnosu na troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

17.2. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

17.3. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o trošku odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 11. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug