REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-107/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marcotulli & Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Antoniju Šćulcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3904/2024-2 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-207/2023-20 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.827,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.024,46 EUR.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3384/2025-2 od 2. rujna 2025. tuženiku je dopušteno izjavljivanje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3904/2024-2 od 2. travnja 2025. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"U situaciji kada tuženik kao osiguravatelj ospori odgovornost (krivnju) svoga osiguranika za nastanak prometne nezgode (u kojoj su sudjelovala dva ili više vozila na motorni pogon), da li je moguće postojanje krivnje osiguranika tuženika ocijeniti isključivo na izjavi osiguranika tuženika o priznanju krivnje sadržane u Izvješću o prometnoj nesreći?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je ista dopuštena u kojoj predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske odluke na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u visini iznosa najamnine za razdoblje od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022. u kojem razdoblju tužitelj nije mogao koristiti vozilo koje je bilo oštećeno u štetnom događaju zbog popravka i zbog čega je iznajmio zamjensko vozilo.
9. U revizijskoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika kao osiguratelja vozila štetnika za naknadu zatražene štete.
10. U postupku je utvrđeno:
- da se 5. svibnja 2022. dogodila prometna nesreća u kojoj su kao vozači motornih vozila sudjelovali VE koji je upravljao motornim vozilom osiguranim kod tuženika i tužiteljev zastupnik po zakonu VEĆ koji je upravljao motornim vozilom koje je tada bilo u vlasništvu PBZ leasing d.o.o.,
- da su tom prilikom na vozilu kojim se koristio tužitelj nastala određena oštećenja slijedom čega je vozilo bilo potrebno popraviti,
- da je popravak izvršen u ovlaštenom servisu Tomić & Co i trajao je u razdoblju od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022.,
- da je tužitelj u tom razdoblju zbog nemogućnosti korištenja svog vozila i radi potrebe obavljanja odvjetničke djelatnosti iznajmio zamjensko vozilo i to niže klase od oštećenog,
- da je na ime najma vozila isplatio iznos društvu M.A.C.K. d.o.o. 2.827,49 EUR,
- da je štetni događaj nastao na način da je osiguranik tuženika kamionom registarske oznake [registarska oznaka] udario u vozilo tužitelja izlazeći s ugibališta,
- da je osiguranik tuženika, odnosno vozač vozila osiguranika tuženika VE u izvješću o prometnoj nesreći u cijelosti preuzeo odgovornost za nastanak štetnog događaja.
11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, a nakon saslušanja z.z. tužitelja i uvida u izvješće o prometnoj nezgodi prvostupanjski sud zaključio je da je tuženik kao osiguravatelj odgovoran za naknadu štete tužitelju, odnosno da je osiguranik tuženika kriv za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO).
12. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća takav zaključak prvostupanjskog suda s time da dodaje da se je tuženik tek na ročištu za glavnu raspravu 20. lipnja 2024. i to neposredno prije zaključenja glavne rasprave zapravo pozvao da izvješće o nezgodi ne predstavlja vjerodostojan dokaz, odnosno da nije javna isprava pa da nije dokaz krivnje. Naime, drugostupanjski sud smatra da su na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP obje stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze druge strane, a što je tuženik morao u smislu čl. 461.a st. 2. i 8. ZPP iznijeti u odgovoru na tužbu odnosno eventualno najkasnije na pripremnom ročištu. Stoga iz tog razloga drugostupanjski sud zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik odgovoran tužitelju za naknadu zatražene štete.
13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik kao osiguravatelj vozila štetnika odgovoran za naknadu zatražene štete, odnosno da je osiguranik tuženika odgovoran i kriv za nastanak štetnog događaja. Prije svega treba istaknuti da prvostupanjski sud nije svoj zaključak o krivnji osiguranika tuženika i odgovornosti tuženika za naknadu predmetne štete temeljio samo na priznanju osiguranika tuženika u izvješću o prometnoj nesreći, nego je proveo i dokaz saslušanjem z.z. tužitelja koji je štetnog događaja upravljao vozilom tužitelja. Također je prvostupanjski sud izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju te na temelju podudarajućeg iskaza z.z. tužitelja i sudionika prometne nezgode te uvida u izvješće u kojem je osiguranik tuženika priznao svoju krivnju zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1072. st. 1. i 4. ZOO o odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Kod toga pravilno drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik samo općenito u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ne navodeći nikakve činjenice i dokaze koji bi osporili tvrdnje tužitelja. Obzirom da se radi o sporu male vrijednosti tuženik nije mogao iznositi činjenice pa tako se i pozivati da izvješće o nezgodi ne predstavlja vjerodostojan dokaz tek u fazi glavne rasprave.
14. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija glasi:
"U situaciji kada tuženik kao osiguravatelj ospori odgovornost (krivnju) svoga osiguranika za nastanak prometne nezgode (u kojoj su sudjelovala dva ili više vozila na motorni pogon) mogućnost ocjene postojanja krivnje osiguranika tuženika isključivo na izjavi osiguranika tuženika o priznanju krivnje sadržane u izvješću o prometnoj nesreći moguće je ovisno od konkretnih okolnosti svakog slučaja."
15. Međutim, kao što je ranije navedeno nižestupanjski sudovi nisu temeljili svoj zaključak o krivnji osiguranika tuženika samo na izjavi istog o priznanju krivnje sadržane u izvješću o prometnoj nesreći, nego su takav zaključak temeljili na cjelokupnom dokaznom postupku, odnosno na iskazu z.z. tužitelja, uvidu u navedeno izvješće kao i u ostalu raspoloživu dokumentaciju.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
