REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2034/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene TŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž Ob-3/2026-3 od 20. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-446/2022-74 od 11. prosinca 2025., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-3/2026-3 od 20. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-446/2022-74 od 11. prosinca 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17- dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz kojim bi se prema tvrdnji tužene utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva iako je za odluku (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo nužno izvesti predložene, a neizvedene dokaze te je li sud, s tim u vezi, bio dužan navesti razloge zbog kojih je odbio izvesti predložene dokaze kao i je li bio obvezan dati ocjenu o relevantnosti činjenica koje bi se tim dokazima imale utvrditi?
2. U okolnostima kada se stranka postupka poziva na određenu ispravu kao dokaz svojih navoda, a tu istu ispravu ne priloži u spis na način da je moguće utvrditi potpuno, istinito i cjelovito njezin sadržaj, može li sud ocjenjivati sadržaj te isprave i uzeti da su dokazani navodi stranke koji se odnose na tu ispravu, u okolnostima slučaja kad druga strana to osporava i kad je iz isprava koje su dostavljene razvidno da nije moguće utvrditi sadržaj istih u cijelosti iz razloga što je zatamnjen tekst pretežitog (ili značajnog dijela) dostavljene isprave?
3. Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci iznijeti razloge i svoj stav u odnosu na konkretne žalbene razloge o visini primanja tužitelja, dodatnim prihodima, vrijednoj imovini istog, nepromijenjenim okolnostima u pogledu zdravstvenog stanja i troškova liječenja s tim u vezi i sl. kad su ti žalbeni razlozi od odlučnog značaja za odluku u sporu u smislu postojanja pretpostavki za smanjenje iznosa uzdržavanja ili ne temeljem odredbe čl. 313. Obiteljskog zakona?
4. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 8. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja? Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP ( povreda načela saslušanja stranaka ) ukoliko se drugostupanjski sud propustio očitovati odnosno ocijeniti navode iz pravovremeno podnesenog odgovora na žalbu, a koji se navodi tiču postojanja ili nepostojanja razloga odlučnih za donošenje odluke?
5. Je li sud dužan, u postupku po tužbi roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja u novcu kojim traži smanjenje iznosa uzdržavanja utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom, nesporno i potpuno utvrditi postojanje promijenjenih okolnosti na strani obveznika uzdržavanja kao i na strani uzdržavanog punoljetnog djeteta te savjesno i brižljivo ocijeniti sve dokaze posebno imajući u vidu okolnosti da se tužbom traži smanjenje iznosa uzdržavanja koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom donesenom dan prije nego što je uzdržavano dijete postalo punoljetno?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo, drugo i peto postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja predlagateljica osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Osim toga, valja napomenuti da je sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP tuženica, uz prijedlog za dopuštenje revizije, bila dužna priložiti prema potrebi dijelove spisa na koje se obzirom na sadržaj i obrazloženje navedenih postavljenih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva, što su u konkretnom slučaju podnesci u kojim predlaže provođenje pojedinih dokaza i isprava na koje se poziva u postavljenim pitanjima. Na taj način nije niti dokazala da se radi o važnim pitanjima, odnosno jesu li u pobijanoj odluci pitanja trebala biti razmatrana.
9. Revizijski sud je ocijenio da treće i četvrto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetna pitanja polaze od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.
10. Naime, naznačujući pitanja, kojima sugerira na počinjenje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, tuženica polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena obzirom da je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene razloge od odlučnog značenja za donošenje odluke o osnovanosti žalbe, kao i navode od odlučnog značenja u odgovoru tuženice na žalbu tužitelja.
11. Tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
12. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
13. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
14. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15. Nadalje, s obzirom da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (toč. III. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug