REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5234/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nori Erceg, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Grada Novi Vinodolski, OIB: 40046437733, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika i to OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-414/2024-3 od 12. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2403/2019 od 7. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-414/2024-3 od 12. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2403/2019 od 7. ožujka 2023.
2. Protiv drugostupanjske odluke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj, postavljajući pet pitanja, navodeći da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da se radi o povredi temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav) i čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski označena kao k. č. br. [katastarska čestica] prud površine 1251 m2, upisana u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ¼ dijela.
5.1. Naime, sudovi su ocijenili da iako iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i članovi njegove obitelji, a ranije i otac tužitelja, sada pok. EČ, koristili predmetnu nekretninu u sastavu autokampa, takvim korištenjem nekretnine tuž itelj nije stekao pravo vlasništva iste u ¼ dijela. To stoga što se prije pokretanja postupka tužitelj obratio tuženiku i podnio zamolbu 3. travnja 2019. sa zahtjevom da mu se dodijeli u najam ili koncesiju nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] plaža u [adresa] navodeći da je spreman plaćati koncesiju ili najam idućih 5 godina te ju koristiti u svrhu kampa u domaćinstvu ili autokampa ili parkirališta ili u druge svrhe po odluci tuženika Grada Novog Vinodolskog. Premda tužitelj u svom iskazu navodi da se navedena zamolba koju je podnio odnosila na nekretninu koja je sada pomorsko dobro, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvostupanjski sud nije prihvatio te navode tužitelja jer se u zamolbi navodi da je nekretnina korištena i obzidana pa da proizlazi da se radi i o predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je obzidana podzidovima i korištena od strane tužitelja i njegovih prednika te se dakle nalazi u sklopu kampa. Takvim posjedovanjem tužitelja i njegovih prednika tužitelj i njegovi prednici nisu mogli steći pravo vlasništva navedene nekretnine, jer su nekretninu koristili znajući da nisu vlasnici, stoga su tužitelj i njegovi prednici nepošteni posjednici navedene nekretnine.
5.2. Stoga nižestupanjski sudovi ocjenjuju da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, propisane odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje u tekstu: ZVDSP), kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema odredbi stavka 2. toga članka, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed stvari zakonit stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je odredbom stavka 3. propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, prema odredbi stavka 4. cit. članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošlo je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. U ovom postupku sudovi su ocijenili da je tuženik dokazao da posjed tužitelja i njegovih prednika nije pošten.
5.3. Drugostupanjski sud ocjenjujući žalbene navode tužitelja navodi da tužitelj u molbi iz 2019. priznaje da zna kako utužena nekretnina nije njegova niti vlasništvo njegove obitelji, a na način da od tuženika – vlasnika iste, traži da mu se ista „dodijeli u najam ili koncesiju u svrhu kampa u domaćinstvu ili autokampa ili parkirališta ili u druge svrhe po odluci Grada Novog Vinodolskog“. Naknadno da je tužitelj tijekom davanja iskaza izjavio da se obraćao Gradu da mu „na pomorskom dobru na parceli k. č. br. [katastarska čestica] dodijeli bilo što, ležaljke, pedaline, kiosk, bilo što da može egzistirati, međutim da nije bilo sluha“. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj kada je uputio zahtjev nije mislio samo na pomorsko dobro, već jasno i decidirano na prijepor koji je n jegova obitelj koristila kao autokamp, budući da se u zahtjevu nigdje ne spominje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u vrijeme podnošenja zahtjeva nije ni postojala, već je nastala kasnije cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
5.3.1. Drugostupanjski sud navodi da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 prihvaćeno shvaćanje: „pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe“. Obzirom da je tužitelj 3. travnja 2019. uputio tuženiku zamolbu da mu se predmetna nekretnina da u koncesiju ili najam kako bi na istoj mogao obavljati djelatnosti, to u trenutku podnošenja tužbe 11. srpnja 2019. nisu bile ispunjene tražene pretpostavke kvalitete posjeda – samostalan i pošten posjed.
5.3.2. Drugostupanjski sud navodi da je za stjecanje prava vlasništva nekretnine na jedan od originarnih načina, po samom zakonu - dosjelošću, u svakom slučaju, neovisno je li riječ o redovnoj dosjelosti ili izvanrednoj, potreban samostalan posjed određene kvalitete, i to barem pošten ili savjestan posjed jer nepošten odnosno nesavjestan posjed ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, kako prema pravnim pravilima par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11. - dalje u tekstu: OGZ) tako i u smislu odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje u tekstu: ZOVO), te čl. 159. ZVDSP, pa i u okolnostima kada taj posjed ima sve druge kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prema tome, stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o dugotrajnosti posjeda, ne može se utvrditi bez prethodnog utvrđenja postojanja posjeda potrebne kvalitete u smislu propisa koji su se primjenjivali u trenutku tog stjecanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 257/2024-2 od 5. ožujka 2024.).
6. U ovakvim okolnostima konkretnog slučaja, kada je utvrđeno da posjed nema potrebnu kvalitetu da bi se vlasništvo steklo na temelju dosjelosti, pitanja kako su postavljena nisu važna za odluku o sporu, obzirom su suprotna činjeničnim utvrđenjima u postupku. U postupku je utvrđeno da je posjed tužitelja bio nepošten, a nepošten posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine na temelju dosjelosti.
7. Vezano uz povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava te povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, ovaj sud ocjenjuje da odluke nižih sudova nisu očigledno arbitrarne niti očito nerazumne, stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao niti pravo na mirno uživanje vlasništva, obzirom se pobijana odluka temelji na odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP i stoga je zakonita, a tužitelj u postupku nije uspio jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
8. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temel ju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
